Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž Ovr-210/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u ovršnom postupku ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćnici Emini Abdić Klisović, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade troškova ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1777/2024-2 od 24. listopada 2024., 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1777/2024-2 od 24. listopada 2024., u dijelu izreke kojom se odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška ovršnog postupka preko dosuđenog iznosa od 46,88 eura.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Nalaže se ovršeniku, u roku od 8 dana, naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 46,88 eura."

2. Protiv tog rješenja, odbijajućeg dijela žali se ovrhovoditelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u odbijajućem dijelu, na način da se ovrhovoditelju dosudi naknada daljnjih troškova postupka u cijelosti sukladno podnesenom zahtjevu ovrhovoditelja. Traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, pobijano rješenje ima i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava slijedom čega se isto može ispitati.

5. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka izravne naplate.

6. Iz stanja spisa proizlazi

- da je ovrhovoditelj 11. srpnja 2024. podnio prvostupanjskom sudu zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe, navodeći da je 28. lipnja 2024. Financijskoj agenciji podnio prijedlog za izvansudsku ovrhu temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu, broj Ovr-19123/2022 od 13. ožujka 2024.,

- da ovrhovoditelj zahtjeva naknadu troškova u iznosu od ukupno 109,38 eura,

- da je prvostupanjski sud zahtjev ovrhovoditelja za naknadom daljnjeg troška usvojio kao djelomično osnovan te pozivom na odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a ovrhovoditelju priznaje kao potrebne trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe te trošak sastava zahtjeva za naknadom troška sa PDV dakle ukupno 46,88 eura, a odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti uz obrazloženje da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio, a rješenje s potvrdom da dostavlja ovrhovoditelju, u skladu s čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ.

7. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda je pravilan te ovrhovoditelj neosnovano osporava navedeno rješenje u dijelu izreke rješenja kojim sud prvog stupnja odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura.

8. Vezano uz žalbene navode ovrhovoditelja ističe se da je točno da se, sukladno odredbi čl. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku stranke priznaje trošak, točno je i da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je (stranka ili odvjetnik kao punomoćnik stranke) pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti i na koji način. No, nije prihvatljiv pravni stav ovrhovoditelja da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao i priznati stranci bez obzira je li stranka ili punomoćnik stranke imao taj trošak ili ne, i već zbog same činjenice da je isti predviđen u Tarifi.

9. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

10. Obzirom da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika dakle kako je javni bilježnik u ispunjenju svoje obveze predviđene odredbom čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a dostavio ovrhovoditelju potrebne klauzule, to je izvjesno da ovrhovoditelj nije imao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

10.1. Dakle, samo u slučaju da je ovrhovoditelj ili njegov punomoćnik, u slučaju propusta javnog bilježnika da postupi sukladno odredbi čl. 283. st. 1. i. 4. OZ-a, morao pribavljati klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, zahtjev za naknadom i tog troška bio bi osnovan jer bi nastao i stranka bi taj trošak imala, a što u konkretnom postupku nije slučaj.

15. U odluci poslovni broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije se izjašnjavao o pitanju značenja i utjecaja odredbi čl. 283. st. 1., 4. i 5. OZ-a, na odlučivanje o zahtjevu za naknadu troška iz Tbr. 36. točka 2. Tarife u postupku izravne naplate pokrenutom temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi. Stoga zaključak i pravni stav Vrhovnog suda iz spomenute odluke nije primjenjiv u konkretnom slučaju, kako to pogrešno ističe žalitelj.

16. S obzirom na navedeno, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje u odbijajućem dijelu zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, valjalo je na temelju čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

17. U ostalom nepobijanom dijelu, kojim se nalaže ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 eura, rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

18. Ovrhovoditelju nije priznat žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

Osijek, 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek