Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-67/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Planinić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljiljana Planinić i Igor Umićević u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4769/2023-28 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4769/2023-28 od 20. studenog 2024.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 041-50-3374173 od dana 30. ožujka 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženice u dijelu koji glasi:

“1. /prvo/ IZNOS KREDITA

...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. “

“7./sedmo/ NAČIN OTPLATE

...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. (.....)

Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa Banke.” II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 2.107,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 6,92 EUR od 1. studenog 2008.

- na iznos 0,80 EUR od 5. prosinca 2008.

- na iznos 9,50 EUR od 1. siječnja 2009.

- na iznos 11,74 EUR od 13. veljače 2009.

- na iznos 9,88 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos 6,40 EUR od 24. svibnja 2009.

- na iznos 6,40 EUR od 24. svibnja 2009.

- na iznos 6,92 EUR od 2. lipnja 2009.

- na iznos 6,41 EUR od 9. srpnja 2009.

- na iznos 6,09 EUR od 22. kolovoza 2009.

- na iznos 5,75 EUR od 22. rujna 2009.

- na iznos 4,44 EUR od 25. listopada 2009.

- na iznos 7,22 EUR od 4. prosinca 2009.

- na iznos 7,22 EUR od 4. prosinca 2009.

- na iznos 11,55 EUR od 28. siječnja 2010.

- na iznos 11,96 EUR od 28. veljače 2010.

- na iznos 15,94 EUR od 25. ožujka 2010.

- na iznos 15,49 EUR od 27. travnja 2010.

- na iznos 17,22 EUR od 22. svibnja 2010.

- na iznos 29,59 EUR od 24. srpnja 2010.

- na iznos 30,84 EUR od 21. kolovoza 2010.

- na iznos 36,67 EUR od 31. kolovoza 2010.

- na iznos 30,19 EUR od 23. listopada 2010.

- na iznos 30,19 EUR od 23. listopada 2010.

- na iznos 36,40 EUR od 30. studenog 2010.

- na iznos 44,72 EUR od 17. prosinca 2010.

- na iznos 42,75 EUR od 22. siječnja 2011.

- na iznos 42,56 EUR od 20. veljače 2011.

- na iznos 42,57 EUR od 26. ožujka 2011.

- na iznos 40,92 EUR od 23. travnja 2011.

- na iznos 48,37 EUR od 24. svibnja 2011.

- na iznos 61,66 EUR od 29. lipnja 2011.

- na iznos 73,26 EUR od 31. srpnja 2011.

- na iznos 73,67 EUR od 28. kolovoza 2011.

- na iznos 57,54 EUR od 30. listopada 2011.

- na iznos 57,54 EUR od 30. listopada 2011.

- na iznos 56,34 EUR od 26. studenog 2011.

- na iznos 59,46 EUR od 31. prosinca 2011.

- na iznos 63,03 EUR od 24. siječnja 2012.

- na iznos 64,18 EUR od 25. veljače 2012.

- na iznos 62,51 EUR od 24. ožujka 2012.

- na iznos 61,83 EUR od 21. travnja 2012.

- na iznos 63,63 EUR od 19. svibnja 2012.

- na iznos 63,79 EUR od 22. lipnja 2012.

- na iznos 61,62 EUR od 21. srpnja 2012.

- na iznos 62,09 EUR od 26. kolovoza 2012.

- na iznos 58,61 EUR od 29. rujna 2012.

- na iznos 61,51 EUR od 20. listopada 2012.

- na iznos 63,49 EUR od 24. studenog 2012.

- na iznos 62,15 EUR od 22. prosinca 2012.

- na iznos 59,21 EUR od 26. veljače 2013.

- na iznos 59,21 EUR od 26. veljače 2013.

- na iznos 61,97 EUR od 31. ožujka 2013.

- na iznos 59,30 EUR od 27. travnja 2013.

- na iznos 55,78 EUR od 12. lipnja 2013.

do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 1.846,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode i predložila da se žalba kao neosnovana odbija, a njoj dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a ).

6. Neosnovan je žalbeni navod da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu kojeg su sklopili prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te zahtjev na isplatu utuženog iznosa s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja CHF u iznosu od 2.107,00 eura., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog naznačenog iznosa pa do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između prednika tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 30. ožujka 2006. sklopljen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje predniku tužiteljici kredit za kupovinu vozila u visini od 19.807,78 CHF, te da je ugovorena otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF (toč. 7. Ugovora), te da je kredit otplaćen.

9. Sporna je osnova potraživanja.

10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Nadalje, iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke u postupku proizlazi da se zajedno sa suprugom (pravnim prednikom tužiteljice), radi kupnje automobila obratila tuženiku radi sklapanja Ugovora o kreditu, tada nisu pregovarali s tuženikom o primjeni valutne klauzule vezano uz CHF, niti su im objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, da su automobil kupovali za osobne potrebe, a da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka za koji je tvrdio da je sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora.

14. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 2.107,00 eura, a koja je u tužbenom zahtjevu iskazana u svakomjesečno naznačenom iznosu za koji je zatražena zakonska zatezna kamata od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, koju visinu potraživanja tuženik nije ni osporio.

18. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava nalažio tuženiku da isplati tužiteljici zbog promjene tečaja CHF iznos od 2.107,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18. – dalje ZOO), kao u toč. II. izreke.

19. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem, i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a ne kako to smatra tuženik da zatezna kamata teče od dana kada je preinaka izvršena.

20. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 24. studenog 2022. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

21. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

22. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju status korisnika kredita kao potrošača prema odredbi čl. 3. ZZP-a, koji proizlazi iz ugovora o kreditu da se radi o fizičkoj osobi i namjeni kredita za kupnja motornog vozila prema iskazu tužiteljice za vlastite potrebe, a tuženik ne dokazuje suprotno.

23. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), a tuženik samo paušalno osporava odluku o parničnom trošku.

24. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna u ovom postupku (čl. 155. ZPP-a).

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš