Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-460/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Jurčević, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koga zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-315/2022-23 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-315/2022-23 od 9. siječnja 2025. u pobijanim točkama I., II., III., IV., V. i VI. izreke presude.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 sklopljenog dana 30. kolovoza 2006. između tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koji Ugovor je solemniziran dana 31.08.2006. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1 pod brojem: OU-1104/2006 u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 sklopljenog dana 30. kolovoza 2006. između tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koji Ugovor je solemniziran dana 31.08.2006. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1 pod brojem: OU-1104/2006 u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijenosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više plaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 493,94 eura (slovima: četiristo devedeset tri eura i devedeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 4,07 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 5,44 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 6,43 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 6,88 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 5,72 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 5,96 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,05 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 2,64 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 3,76 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 3,69 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,95 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 4,35 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 5,48 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 7,08 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 6,71 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 8,89 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 8,47 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 9,28 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 16,24 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 14,80 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 19,18 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 17,67 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 15,24 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 20,37,EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 26,90 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 22,27 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 23,89 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 21,83 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 22,20 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 30,95 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 31,81 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 39,12 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 35,35 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 31,25 EUR od 30.09.2011. do isplate,

i to za razdoblje od 31. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 sklopljenog dana 30. kolovoza 2006. između tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji Ugovor je solemniziran dana 31.08.2006. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1 pod brojem: OU-1104/2006 kojom je ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, a naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju AK iz [adresa], ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tzv. ulazne naknade iznos od 162,91 eura (slovima: sto šezdeset dva eura i devedeset jedan cent), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 02. rujna 2006. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.028,72 eura (slovima: tisuću dvadeset osam eura i sedamdeset dva centa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, od dana presuđenja tj. 09. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u visini od 225,00 eura (slovima: dvjesto dvadeset pet eura), kao neosnovanim."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u točki I., II., III.,

IV., V. i VI. presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 198-50-3630973 zaključenog 30. kolovoza 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, otplata kredita uz korištenje valutne kaluzule vezano uz CHF, naknada za obradu kredita te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da su 30. kolovoza 2006. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50-3630973 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 8.001,75 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren za kupnju osobnog vozila,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je čl. 2. Ugovora ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje te da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- da je ugovoren rok otplate kredita 60 mjeseci,

- da je čl. 7. Ugovora ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene za CHF, važećem na dan dospijeća,

- da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik u nekoliko navrata mijenjao visinu ugovorene kamatne stope te da je u istom razdoblju rastao tečaj CHF u odnosu na HRK,

- da se uplate po kreditu valutiraju s danom odobrenja računa banke,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule platio više 493,94 eur,

- da je čl. 3. Ugovora ugovorena naknada za obradu kredita od 3,30% od iznosa kredita,

- da je tužitelj na ime naknade za obradu kredita tuženiku platio iznos od 162,91 eur,

- da tuženik nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule, kriterije promjenjivosti kamatne stope kao i jasne i razumljive informacije o troškovima naknade za obradu kredita,

- da su odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula i naknada za obradu kredita ništetne.

9. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 30. kolovoza 2006. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika, da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141. b . Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

13. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. ZZP/07 ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u istom članku Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

14. S obzirom da je parnicu tužitelj pokrenuo kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici se u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

16. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je nepoštena odredba čl. 3. Ugovora kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita od 3,30% od iznosa kredita, s obzirom da o istoj tužitelj i tuženik nisu posebno pojedinačno pregovarali jer je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa je kao takva odredba Ugovora i ništetna.

17. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, a što tuženik nije dokazao.

18. Zbog naprijed navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je reguliran način promjene kamatne stope, ugovaranje valutne klauzule i jednokratna naknada za obradu kredita.

19. Također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka zbog ništetne odredbe u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i naknadu za obradu kredita, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio.

22. U nepobijanom dijelu presuda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac