Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-311/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika TČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-589/2020-17 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-589/2020-17 od 18. listopada 2024:

a) potvrđuje toč. I. izreke u odnosu na glavnu stvar

b) preinačava odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke) tako da se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 750,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 18. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana s osnova naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 14. prosinca 2020. pa do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.”.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška, te troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a tužitelj konkretno ne ukazuje na neku od bitnih povreda odredbi parničnog postupka.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) pravilno utvrdio odlučne činjenice za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u visini od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura sa zateznom kamatom, zbog povrede prava osobnosti koju je pretrpio u štetnom događaju u siječnju 2017. nalazeći se u društvu s tuženikom koji je tada iznio niz netočnih tvrdnji u cilju sramoćenja tužitelja koji su navodi uvrijedili i nanijeli duševnu bol tužitelju.

8. Sporno je među strankama osnova i visina potraživanja, te osnovanost prigovora zastare obzirom da iz činjenica koje tužitelj navodi u tužbi proizlazi da je nastupila zastara novčane tražbine.

9. Naime, u konkretnom slučaju iz utvrđenja suda slijedi da je tužitelj podnesenom tužbom dana 14. prosinca 2020. zahtijevao naknadu neimovinske štete od tuženika zbog povrede prava osobnosti nastale u štetnom događaju koji se zbio u siječnju 2017., da je uvidom u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-143/2017 utvrđeno da je tužitelj 6. veljače 2017. protiv tuženika podnio privatnu tužbu u kojoj navodi da je tuženik 19. siječnja 2017. u obiteljskoj kući u predjelu Obrovca s ciljem da naškodi ugledu i časti tužitelja iznio niz netočnih tvrdnji iako je znao da su te tvrdnje neistinite počinjenjem kaznenog djela klevete, u kojem postupku se tuženik ispričao tužitelju, te je kazneni postupak dovršen pravomoćnim rješenjem poslovni broj K-143/2017 od 24. veljače 2020. na način da je odbačena privatna tužba.

10. Prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarjeva za tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a st. 2. istog članka propisano je da tražbina u svakom slučaju zastarjeva za pet godina otkad je šteta nastala.

11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da je u konkretnom slučaju tužitelju istekao subjektivni zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, računajući početak zastare prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, jer je od štetnog događaja koji se zbio u siječnju 2017. i naknade štete po tužbi proteklo više od tri godine, te valjano prihvaća prigovor zastare potraživanja i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti dulji zastarni rok predviđen odredbom čl. 231. st. 1. ZOO-a kojim je propisano kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarjeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, obzirom da se dulji rok zastare primjenjuje samo u slučaju kada je protiv počinitelja kaznenog djela vođen kazneni postupak i dovršen osuđujućom presudom, što konkretno nije slučaj (tako i odluka VSRH broj Rev-322/2023).

13. Stoga je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu u kojem se odbija tužbeni zahtjev (toč. I. izreke), temeljem odredbe 368. st. 1. ZPP-a.

14. Međutim, s pravom se u žalbi tužitelja ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku.

15. Naime, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa) tuženiku je priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora za poduzete radnje sastava odgovora na tužbu (po Tbr. 8/1 Tarife), te zastupanja na tri ročišta (po Tbr. 9/1 Tarife) za svaku radnju po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda (2,00 eura) s PDV-om čini iznos od 1.000,00 eura.

16. Međutim, osnovano u žalbi tužitelj ističe, s što proizlazi uvidom u stanje spisa, da se na pripremnim ročištima 14. lipnja 2022. i 15. rujna 2022. nisu izvodili dokazi, niti raspravljalo o glavnoj stvari, time je neosnovano tuženiku priznat trošak za zastupanje po Tbr. 9/1 Tarife, nego mu za svako ročište pripada naknada po Tbr. 9/2 u visini od 50% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife tj. u visini od 50 bodova za svako ročište, što pomnoženo s vrijednosti boda te PDV-om čini iznos od 250,00 eura za koji iznos je valjalo umanjiti priznati trošak tuženiku od strane prvostupanjskog suda (1.000,00- 250,00 eura), što čini iznos od 750,00 eura.

17. Stoga je valjalo u tom dijelu djelomično uvažiti žalbu tužitelja, te preinačiti odluku o parničnom trošku temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, tako da se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate.

18. Dakle, zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1., te čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

19. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbe obzirom na neznatan uspjeh po žalbi preinačenjem odluke o trošku, zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, niti je time promijenjen uspjeh stranaka u parnici (čl. 154. st. 5. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš