Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-651/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeće, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupana po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski i Primorac u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-705/2020-35 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-705/2020-35 od 8. veljače 2024. pod točkama I., II. i III. izreke, pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.696,63 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i pod točkom V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 401,70 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.2. Ugovora o kreditu br. 112-50-4025008, koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 10.4.2007., u dijelu koji glasi:

"u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" pa stoga navedena odredba kao i sve kasnije izmjene tih odluka ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 112-50-4025008, koji je zaključen između tužiteljice i tuženika dana 10.4.2007. godine, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.1. koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja", zatim sadržane u odredbi čl.7. koja glasi:

" u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke" pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.405,25 EUR / 33.191,50 kn, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 2,48 EUR počev od 1.2.2008. godine do isplate,

na iznos od 9,14 EUR počev od 1.4.2008 . godine do isplate,

na iznos od 17,75 EUR počev od 12.12.2008 . godine do isplate,

na iznos od 4,67 EUR počev od 12.12.2008 . godine do isplate,

na iznos od 21,27 EUR počev od 29.1.2009 . godine do isplate,

na iznos od 23,85 EUR počev od 4.3.2009 . godine do isplate,

na iznos od 25,01 EUR počev od 4.3.2009 . godine do isplate,

na iznos od 18,00 EUR počev od 25.7.2009 . godine do isplate,

na iznos od 22,99 EUR počev od 25.7.2009 . godine do isplate,

na iznos od 18,00 EUR počev od 25.7.2009 . godine do isplate,

na iznos od 14,33 EUR počev od 25.7.2009 . godine do isplate,

na iznos od 15,30 EUR počev od 14.8.2009 . godine do isplate,

na iznos od 16,96 EUR počev od 16.9.2009 . godine do isplate,

na iznos od 18,24 EUR počev od 4.11.2009 . godine do isplate,

na iznos od 15,11 EUR počev od 4.11.2009 . godine do isplate,

na iznos od 18,79 EUR počev od 25.12.2009 . godine do isplate,

na iznos od 21,73 EUR počev od 29.1.2010 . godine do isplate,

na iznos od 25,92 EUR počev od 18.2.2010 . godine do isplate,

na iznos od 24,96 EUR počev od 21.3.2010 . godine do isplate,

na iznos od 30,64 EUR počev od 15.4.2010 . godine do isplate,

na iznos od 29,56 EUR počev od 18.5.2010 . godine do isplate,

na iznos od 31,67 EUR počev od 24.6.2010 . godine do isplate,

na iznos od 49,86 EUR počev od 18.7.2010 . godine do isplate,

na iznos od 46,11 EUR počev od 24.8.2010 . godine do isplate,

na iznos od 57,56 EUR počev od 23.9.2010 . godine do isplate,

na iznos od 55,56 EUR počev od 6.10.2010 . godine do isplate,

na iznos od 50,16 EUR počev od 1.11.2010 . godine do isplate,

na iznos od 60,66 EUR počev od 18.12.2010 . godine do isplate,

na iznos od 77,73 EUR počev od 25.1.2011 . godine do isplate,

na iznos od 65,64 EUR počev od 3.3.2011 . godine do isplate,

na iznos od 69,88 EUR počev od 3.3.2011 . godine do isplate,

na iznos od 64,50 EUR počev od 7.4.2011 . godine do isplate,

na iznos od 65,45 EUR počev od 13.5.2011 . godine do isplate,

na iznos od 88,33 EUR počev od 7.6.2011 . godine do isplate,

na iznos od 90,57 EUR počev od 6.7.2011 . godine do isplate,

na iznos od 109,30 EUR počev od 4.8.2011 . godine do isplate,

na iznos od 99,52 EUR počev od 2.9.2011 . godine do isplate,

na iznos od 88,80 EUR počev od 6.10.2011 . godine do isplate,

na iznos od 86,81 EUR počev od 8.11.2011 . godine do isplate,

na iznos od 85,99 EUR počev od 8.12.2011 . godine do isplate,

na iznos od 91,07 EUR počev od 5.1.2012 . godine do isplate,

na iznos od 95,47 EUR počev od 9.2.2012 . godine do isplate,

na iznos od 96,06 EUR počev od 8.3.2012 . godine do isplate,

na iznos od 93,01 EUR počev od 12.4.2012 . godine do isplate,

na iznos od 95,07 EUR počev od 11.5.2012 . godine do isplate,

na iznos od 96,48 EUR počev od 13.6.2012 . godine do isplate,

na iznos od 94,12 EUR počev od 11.7.2012 . godine do isplate,

na iznos od 94,73 EUR počev od 14.8.2012 . godine do isplate,

na iznos od 92,96 EUR počev od 12.9.2012 . godine do isplate,

na iznos od 89,12 EUR počev od 12.10.2012 . godine do isplate,

na iznos od 93,21 EUR počev od 13.11.2012 . godine do isplate,

na iznos od 95,17 EUR počev od 8.12.2012 . godine do isplate,

na iznos od 93,79 EUR počev od 8.1.2013 . godine do isplate,

na iznos od 86,07 EUR počev od 12.2.2013 . godine do isplate,

na iznos od 92,64 EUR počev od 9.3.2013 . godine do isplate,

na iznos od 93,20 EUR počev od 11.4.2013 . godine do isplate,

na iznos od 90,64 EUR počev od 14.5.2013 . godine do isplate,

na iznos od 82,63 EUR počev od 11.6.2013 . godine do isplate,

na iznos od 82,43 EUR počev od 10.7.2013 . godine do isplate,

na iznos od 84,38 EUR počev od 8.8.2013 . godine do isplate,

na iznos od 87,55 EUR počev od 11.9.2013 . godine do isplate,

na iznos od 91,91 EUR počev od 1.10.2013 . godine do isplate,

na iznos od 89,65 EUR počev od 10.11.2013 . godine do isplate,

na iznos od 91,25 EUR počev od 11.12.2013 . godine do isplate,

na iznos od 93,06 EUR počev od 10.1.2014 . godine do isplate,

na iznos od 94,18 EUR počev od 9.2.2014 . godine do isplate,

na iznos od 96,55 EUR počev od 13.3.2014 . godine do isplate,

na iznos od 95,77 EUR počev od 10.4.2014 . godine do isplate,

na iznos od 94,28 EUR kn počev od 19.4.2014 . godine do isplate,

po stopi propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.696,63 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

''Utvrđuje se da je tužba radi isplate djelomično povučena za iznos od 1.068,12 EUR (8.047,78 HRK) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove, uvećano za troškove žalbenog postupka i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 401,70 eur. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I., II. i III. izreke, pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.696,63 eur sa zakonskom zateznom kamatom i pod točkom V. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda po žalbi tuženika u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te zahtjev za isplatu iznosa s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu kojeg su 10. travnja 2007. zaključili tužitelj i tuženik.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7.Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 10. travnja 2007. zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 27.068,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita (čl.1.), s rokom otplate od 84 mjesečna anuiteta (čl. 4), uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama banke (čl. 2. ugovora), da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke (čl. 7. ugovora), da je tuženik tijekom trajanja kredita mijenjao početnu kamatnu stopu, da je kredit u cijelosti otplaćen. Utvrđeno je i to da je zbog promjene tečaja CHF tužitelj preplatio tuženiku iznos od 33.191,50 kn, sada 4.405,25 eur.

7.1. Nadalje je utvrđeno da su odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u unaprijed formuliranom ugovoru, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, pa tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također je utvrđeno i da je izostalo pregovaranje o valutnoj klauzuli, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, odnosno prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

8. S obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnih ugovora ništetne. Naime, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema čl. 87. toga Zakona takva odredba ništetna.

9. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018 te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenog iznosa.

10. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

11.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene).

12. Kako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli platio tuženiku više od pripadajućeg pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik tužitelju dužan vratiti preplaćeni iznos od 4.405,25 eur.

13. Naime ,prema odredbi čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

14. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnih Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

15. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pa da nije istekao rok zastare. Naime, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. studenog 2020. to nije istekao rok zastare od pet godina propisan čl. 225. ZOO za iznose koji su tužitelju dosuđeni s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru.

16. Na žalbene navode tuženika glede tzv. negativnih razlika valja reći da su isti neosnovani. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su eventualne negativne razlike na štetu tuženika nastale na temelju ugovornih odredbi koje je uglavio tuženik pa tužitelj za iste ne može snositi odgovornost, kao i da plaćanjem anuiteta po kamatnoj stopim nižoj od početne i tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, slijedom čega niti ne postoji njegova obveza za vraćanjem, odnosno ne postoji tražbina tuženika po os novi tzv. negativnih razlika.

17. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za odluku pa nisu posebno ocjenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

18. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je uspio u sporu pa mu je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 155. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako tuženik odluku o troškovima postupka glede visine određeno ne pobija, a u smislu odredbe čl. 365.st.2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalno g prava u odluci o troškovima postupka, to glede visine troškova prvostupanjska odluka nije ispitivana.

19. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

21. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu i u odnosu na rješenje prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365.st.1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor