Poslovni broj: Usž-2185/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČŠ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Krpan, odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva 16, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5904/2023-5 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5904/2023-5 od 29. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: NK-UP/II-114-04/23-02/85, urbroj: 511- 01-158-23-5 od 18. listopada 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb, klasa:

NK-UP/I-114-04/23-02/80, urbroj: 511-01-158-23-11 od 25. svibnja 2023., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 18. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. svibnja 2023., kojim je tužitelj, policijski službenik, utvrđen odgovornim za počinjenu težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZP) te mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. ZP izrečena novčana kazna od 10% od posljednje plaće na vrijeme od jednog mjeseca.

3. Protiv navedene presude tužitelj je ovom Sudu podnio žalbu iz svih razloga propisanih u članku 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja, kao i slijed radnji poduzetih u postupku, a pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, jer ne sadrži valjano obrazloženje, proturječna je razlozima na kojima je utemeljena, a iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da disciplinski postupak nije proveden na zakonit način, a sve navedene manjkavosti sud nije otklonio niti s dovoljnom pažnjom razmotrio tužbene prigovore. Tužitelj posebno upire na povredu ustavnih prava, odnosno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je postupanje suda protivno načelu jednakosti oružja i pravu na pristup sudu, a smatra i da nisu obrazloženi razlozi zbog kojih je sud odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja. Smatra da je na opisani način stavljen u podređeni položaj u odnosu na protivnu stranu, tj. da mu je onemogućeno da dokaže činjenične navode koje je u postupku iznosio.

Zaključno, tužitelj navodi da je predmetni postupak proveden protivno Ustavu Republike Hrvatske i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) jer je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno članak 29. stavak 1. Ustava i članak 6. Konvencije, kao i pravo na "dobru upravu" zajamčeno u članku 41. Povelje EU o temeljnim pravima. Nadalje u žalbi tužitelj navodi razloge zbog kojih je predložio da se saslušaju imenovani svjedoci, a osobito jer imaju saznanja o bitnim činjenicama od kojih ovisi i donošenje pravilne odluke o njegovoj disciplinskoj odgovornosti, a koja je smatra u konkretnom slučaju utvrđena bez logičnih, jasnih i valjanih argumenata. Dodaje i da su disciplinski sudovi, a i sud tijekom upravnog spora ignorirali neke izjave svjedoka, dok su izjave drugih svjedoka bez razloga favorizirali. Dodaje i da su disciplinska tijela poklonila vjeru iskazu svjedokinje LŠ, koja je očigledno zainteresirana za ishod postupka, a izjave drugih svjedoka su relativizirane.

Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da žalbeni navodi nisu osnovani, pri čemu ističe da tužitelj ponavlja iste prigovore koje je isticao i tijekom upravnog postupka, u tužbi i tijekom upravnog spora. Dodaje da se tužitelj tijekom održanog raspravnog ročišta mogao izjasniti o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koje smatra odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, a dodaje da je sud dao iscrpno i valjano obrazloženje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Tuženik u cijelosti ostaje kod već danih razloga te predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da nisu osnovani razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravno ročište, a po uvidu u cjelokupnu dokumentaciju spisa i nakon ocjene svih činjeničnih i pravih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.

8. Iz podataka spisa proizlazi da bitne činjenice vezano uz disciplinsku odgovornost tužitelja nisu utvrđene samo na temelju iskaza LŠ, već i pisanog izvješća policijske službenice HŠ od 27. listopada 2022., a i iskazi svjedoka MŠ te HŠ potvrđuju da je LŠ nakon razgovora s tužiteljem bila vidno uzrujana. Naime, činjenični opis disciplinskog djela je da je tužitelj opisanim ponašanjem ignorirao da je tužitelj umjesto da pisano izvješće o radu u smjeni preda neposredno LŠ, unatoč njezinoj zapovjedi, takvo izvješće ostavio je u pretincu, a što tužitelj ni ne spori. Dakle, tužitelj je opisanim ponašanjem ignorirao zapovijed nadređenog službenika i time narušio zapovjedni lanac i autoritet nadređenih policijskih službenika, zbog čega je njegovo ponašanje tijekom disciplinskog postupka ocijenjeno kao nedolično ponašanje u službi koje teško šteti ugledu policije, jer narušava zapovjedni lanac i autoritet nadređenih policijskih službenika.

9. Prema činjeničnom opisu tužiteljevog ponašanja proizlazi da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, a vezano uz okolnosti konkretnog događaja i način utvrđivanja disciplinske odgovornosti tužitelja disciplinski sud je dao valjano, dostatno i argumentirano obrazloženje u osporenom rješenju. Također je tuženik jasno obrazložio razloge zbog kojih tijekom provedenog disciplinskog postupka nisu saslušani svjedoci, policijski službenici ZŠ, ŽŠ i OŠ, jer nisu bili neposredni svjedoci razgovora između tužitelja i LŠ.

Dakle, u provedenom disciplinskom postupku bitne činjenice za ocjenu disciplinske odgovornosti tužitelja utvrđene su na način koji ne ostavlja prostora za sumnju, pobliže su obrazloženi razlozi zbog kojih su navedeni iskazi ocijenjeni kao vjerodostojan dokaz, a čiju istinitost potvrđuje i iskaz HŠ, policijske službenice koja je kao svjedok saslušana u disciplinskom postupku.

10. Prvostupanjski sud je dao osvrt na sve tužbene prigovore pojedinačno, a jasno i razložno je naveo u čemu se sastoji protupravno ponašanje tužitelja, a s takvom ocjenom je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

11. U osvrtu na žalbene navode kojima tužitelj u bitnom prigovara propustima u provođenju disciplinskog postupka i ocjeni dokaza, kao i opsegu te sadržaju obrazloženja pobijane presude, ovaj Sud takve prigovore ocjenjuje neosnovanima. S time u vezi valja reći da obrazloženja osporenih rješenja sadrže jasne i uvjerljive razloge na kojima se temelji ocjena o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, a koje je prvostupanjski sud prihvatio, a s kojima je suglasan i ovaj Sud.

Nadalje, u osvrtu na žalbene navode valja reći da činjenica što tužitelj nije zadovoljan opsegom, a ni sadržajem obrazloženja osporene presude, ne dovodi do zaključka da je prvostupanjski upravni spor opterećen nedostacima na koje tužitelj upire u žalbi. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni disciplinski postupak proveden u skladu sa svim postupovnim jamstvima koja su zajamčena tužitelju te u skladu s člankom 33. stavkom 2. ZUS-a, prihvatio je činjenično stanje utvrđeno u disciplinskom postupku, jer tužitelj pravilnost utvrđenih činjenica svojim navodima nije doveo u sumnju.

12. S obzirom na navedeno, a osobito uvažavajući okolnost da obrazloženja rješenja disciplinskih sudova sadrže iscrpne razloge na kojima je u konkretnom slučaju utemeljena odluka, prvostupanjski se sud očitovao samo o ključnim navodima tužitelja koje je isticao tijekom postupka, ne ponavljajući razloge koje su već navela javnopravna tijela.

Postupivši na opisani način, prvostupanjski sud, prema ocjeni ovoga Suda, nije povrijedio niti jednu odredbu ZUS-a, tj. nije počinio postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporene presude.

13. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj prigovara opsegu, tj. sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude, vezano uz navode o povredi ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, valja reći da, prema ocjeni ovoga Suda , obrazloženje presude u konkretnom slučaju ne dovodi u pitanje ostvarenje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

14. Premda članak 29. stavak 1. Ustava obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ta ustavna i konvencijska obveza se ne smije tumačiti na način da sudovi moraju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u svojim žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već se pri tome treba voditi mjerilima dostatnosti i relevantnosti tih razloga. Dakle, obveza suda u pisanom obrazloženju svoje odluke navede razloge kojima se rukovodio pri njezinu donošenju (mjerilu dostatnosti) uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

15. U svjetlu navedenog stajališta, a nakon analize obrazloženja prvostupanjske presude, ovaj Sud nalazi da je sud naveo relevantne razloge zbog kojih je odbio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, odnosno za saslušanje predloženih svjedoka. Pri tome je dao valjane, dostatne i argumentirane razloge, odnosno postupio sukladno pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a, ali i u skladu sa zahtjevima ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

16. Naime, ovaj Sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude u cijelosti odgovara okolnostima konkretnog slučaja i žalbene prigovore tužitelja da je izostalo obrazloženje koje dovodi u pitanje ostvarivanje prava na pošteno suđenje i jednakost oružja kao njegov sastavni element, ocjenjuje neosnovanim.

Protivno tome, opseg i sadržaj obrazloženja pobijane presude u prilog je ocjeni da je sud u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljio zahtjevima poštenog suđenja, jer sadrži valjane i relevantne razloge koji otklanjaju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

Također se dodaje da je u predmetnom slučaju izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena disciplinska kazna bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana.

17. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

18. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti, zbog čega je i zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović