Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5407/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice NZG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, Trg kralja Pera Svačića 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II- 942-01/21-01/42, UR.BR.: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 25. srpnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/21-01/42, UR.BR.: 514- 04-02-01-01/08-23-02 od 25. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravo-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Drugi područni odsjek, KLASA: UP/I-942- 01/10-06/2, URBROJ: 251-19-11/003-20- 31 od 30. studenog 2020. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici i NZ, svakome u 1/2 dijela, utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za dio u površini od 262 m2, nekretnine označene kao zk. č. 7705/380, ukupne površine 273 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji predmetni dio prema katastru zemljišta odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 262 m2, u ukupnom iznosu od 17.213,94 kuna. Kao obveznik naknade utvrđeno je Ministarstvo financija.

2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja. Osporio je utvrđenje tuženika da je predmetnim zemljištem raspolagano i ističe da se promjena oblika, površine i oznake neke čestice ne smatra raspolaganjem česticom. Naveo je da predmetno zemljište, iako u naravi predstavlja asfaltiranu cestu između stambenih kuća (što je utvrđeno tek očevidom 13. studenog 2015. iako je ranijim očevidom iz 2009. godine konstatirano kako se radi o zapuštenom zemljištu!) koja je u katastru zemljišta evidentirana kao javno dobro - put, faktično nije privedeno namjeni zbog koje je oduzeto, budući da se predmetna cesta ne koristi u svrhu za koju je izgrađena, odnosno smatra da se čestica ne koristi te da predmetna cesta zbog svog položaja ne predstavlja dio javne prometne infrastrukture koja je u općoj uporabi te ista nikada nije uvedena u sustav gradskih prometnica. Smatra da činjenica da su na predmetnoj čestici evidentirani vodovi elektroenergetske i plinovodne mreže ne utječu na tužiteljičino pravo na povrat oduzete imovine. Ističe su predmetni vodovi izvedeni nepotrebno te da nema razloga da se isti vodovi ne uklone ili ne premjeste u drugu ulicu. Tužitelj ističe da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine i dalje upisan prednik tužiteljice EZ, ukazuje se da uporabna dozvola za predmetnu asfaltiranu cestu nikada nije ishođena, radi čega ista nikada nije mogla postati javna cesta u javnoj uporabi kao javno dobro na temelju odredbe članka 3. stavka 6. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23). Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i naturalni povrat nekretnine.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Zainteresirana osoba Grad Zagreb se u odgovoru na tužbu pridružila navodima tuženika da je predmetna nekretnina cesta i javno dobro, radi čega naturalni povrat nije moguć.

5. Zainteresirana osoba Ministarstvo financija navela je da se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, jer iz očevida provedenom 2009. godine proizlazi da je predmetna čestica zapušteno zemljište, a uzimajući u obzir podatke iz katastra Grada Zagreba gdje je ista uz prijedlog parcelacijskog elaborata broj RN4/64 k. o. [katastarska općina] evidentirana kao cesta od 262m2 - javno dobro. Smatra da je potrebno nedvojbeno utvrditi da li je predmetna nekretnina ikada uopće faktički predstavljala cestu, uzimajući u obzir dan stupanja na snagu Zakona o naknadi.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

8. Sud nije proveo dokaze vještačenjem po vještaku prometne struke na okolnost korištenja sporne ceste u svrhu za koju je izgrađena i evenutalne posljedice na prometnu strukturu u slučaju njenog povrata te dokaz očevidom na licu mjesta, jer je odluku o meritumu mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 81/02, 98/19; dalje u tekstu: Zakon o naknadi) propisano je da će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona (30. listopada 1996.) nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

Odredbom članka 17. stavka 1. ZN-a propisano je da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

Odredbom članka 55. ZN-a propisano je da se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed: 1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva, 2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva.

11. Između stranaka je u ovom sporu sporno da li je moguć naturalni povrat predmetne čestice č. k. br. 600/2, odnosno:

– da li je zemljište do donošenja Zakona o naknadi (30. listopada 1996.) bilo privedeno namjeni, odnosno da li je na njemu do tog datuma bio izgrađen put do osnovne škole u [adresa]

– da li je č. k. br. 600/2 u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva, odnosno da li je izuzeta iz pravnoga prometa kao imovina na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva.

12. Između stranaka u ovom sporu nije bio sporan sam obračun i visina utvrđene naknade, radi čega sud ove utvrđene činjenice nije posebno analizirao, već samo ističe da spisu predmeta prileži ispravak izračuna nadležnog prvostupanjskog tijela od 21. veljače 2020. u kojem je utvrđena visina naknade za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 262 m2 u iznosu od 23.289,18 kuna, a koji iznos nakon uvrštenja u izraz iz članka 59. Zakona o naknadi iznosi 17.213,94 kune, od kojeg iznosa ovlaštenicima naknade EZG i ZZ, sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima, pripada 8.606,97 kuna svakome.

13. U osporavanom rješenju vezano za sporna pitanja u bitnom je navedeno da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu (predstavlja asfaltiranu cestu koja se nalazi između stambenih kuća na adresi [adresa] i Nikole Badovinca 1, južno od ograđenog kompleksa NK Dinamo te sjeverno od ulice Nikole Badovinca uz čiji se istočni rub nalazi asfaltirani nogostup i stup električne rasvjete, a kroz koju prolaze vodovi elektroenergetske i plinovodne mreže), a koje je u katastru zemljišta evidentirano kao javno dobro - putevi, a radi čega naturalna restitucija predmetne čestice nije moguća.

14. Sud je čitanjem isprava u spisu te osporenog i prvostupanjskog rješenja utvrdio slijedeće činjenice:

– da je predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište čk. br. 600/2 predniku tužitelja konačno oduzeto rješenjem Gradske skupštine Zagreb, Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku, broj 03/31-22860/1-1963 od 9. lipnja 1964., kojim je izmijenjeno ranije rješenje Narodnog odbora Općine Maksimir od 27. listopada 1962.

– da je predmetno neizgrađeno građevinsko zemljište oduzeto predniku tužitelja u svrhu izgradnje pristupnog puta k osnovnoj školi u [adresa], sve prema rješenju Odjela za građevinarstvo i komunalne poslove općine Maksimir broj 05-15752/1-1962 od 4. kolovoza 1962.

– da su radovi radi kopanja i izgradnje puta započeli 27. kolovoza 1963.

– da je prednik tužitelja zahtjev za povrat oduzete imovine podnio 30. lipnja 1997.

– da spisu prileži isprava „Prijava za zemljište“ sastavljena od strane prednika tužitelja kao podnositelja zahtjeva (EZ), bez datuma no predstavlja sastavni dio zahtjeva za povrat, u kojem je isti naveo, cit: „komunalno poduzeće Cesta je 27. kolovoza 1963. ...prodrlo u moj posjed…tu je, kroz moje područje, provedena pristupna cesta do dvorišne strane Osnovne škole u [adresa] i isključen je ulaz u školu s [adresa].. Kasnije je škola odselila, a njena zgrada je uključena u područje unutar ograde stadiona Dinamo i ponovo je uspostavljen ulaz iz [adresa].“

– iz Povijesti Osnovne škole Antuna Gustava Matoša, kojeg je u spis dostavio tužitelj, a stranke istinitost i vjerodostojnost ovog dokaza nisu osporile, razvidno je da je osnovna škola iselila iz zgrade u [adresa] u travnju 1969. (8. ožujka 1969. izgrađena je nova školska zgrada te je otvorenje škole u novoj zgradi bilo 18. travnja 1969.).

– očevidom 11. lipnja 2003. utvrđeno je da cijela čestica predstavlja prilazni put nekadašnjoj zgradi škole te da se radi o cesti koja je zatvorena željeznim vratima i koja je zapuštena

– očevidom 13. studenog 2015. utvrđeno je da čestica u naravi predstavlja asfaltiranu cestu koja se nalazi između stambenih kuća te da se uz njezin istočni rub nalazi asfaltirani nogostup i stup električne rasvjete. S ceste ulaz je u dvije garaže koje se nalaze na 600/1 (u vlasništvu tužitelja)

– da je predmetna čestica u katastru - posjedovnom listu broj 3392 k. o. [katastarska općina] upisana kao cesta od 262 m2, javno dobro - put, čiji je korisnik RH (najstariji takav posjedovni list u spisu je iz 1998. godine)

– da su na predmetnoj čestici u evidenciji katastra vodova evidentirani: vodovi elektroenergetske mreže elaboratom oznake RN“C“ iz 1970. i vodovi plinovodne mreže elaboratom oznake 933-02/99-02/124 od 5. svibnja 1999.

15. Prema stavu ovog suda, stav javnopravnih tijela je osnovan i utemeljen na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

16. Naime, iako spisu ne prileži dokument u kojem bi bio naveden datum završetka radova (ceste), ističe se da je sam prednik tužitelja u svojoj ispravi „Prijava za zemljište“ naveo da su radovi započeli 27. kolovoza 1963., da su završeni, odnosno da je „provedena pristupna cesta“ do dvorišne strane Osnovne škole u Jakićevoj [adresa] i isključen je ulaz u školu s [adresa], a sve to prije preseljenja škole, koje je bilo 1969. godine. Prema stavu suda, navedeno je dostatan dokaz za zaključak o tome da je zemljište bilo privedeno namjeni prije donošenja Zakona o naknadi (30. listopada 1996.), odnosno da je na njemu prije tog datuma (i prije 1969. godine) izvršena barem priprema za izgradnju puta (što također predstavlja privedenost namjeni), odnosno da je prije tog datuma bio izgrađen put do tadašnje osnovne škole u [adresa].

17. Bez obzira na navedeno utvrđenje, ovaj sud smatra da je č. k. br. 600/2 u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, budući da se na navedenoj čestici nesporno nalaze stupovi električne rasvjete te vodovi elektroenergetske mreže elaboratom oznake RN“C“ iz 1970. i vodovi plinovodne mreže elaboratom oznake 933-02/99-02/124 od 5. svibnja 1999.

18. Konačno, čestica je izuzeta iz pravnoga prometa, jer predstavlja imovinu na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva, jer se na istoj nalazi cesta, odnosno put kao javno dobro (čestica u naravi predstavlja ulicu Nikole Badovinca od 262 m2, koja je u katastru zemljišta upisana kao javno dobro – put), a što je upisano i u posjedovnom listu katastra nekretnina.

Vezano za navode tužitelja o tome da uporabna dozvola za predmetnu asfaltiranu cestu nikada nije ishođena, radi čega ista nikada nije mogla postati javna cesta u javnoj uporabi kao javno dobro na temelju odredbe članka 3. stavka 6. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23), ističe se tužitelju da se na upis predmetne ceste kao javne ceste i javnog dobra ne primijenjuju odredbe navedenog zakona, već zakona koji je važio u vrijeme provedbe navedenog upisa.

19. Sud prihvaća stavove tužitelja da raspolaganje česticom ne uključuje promjenu oblika, površine i oznake neke čestice, no navedeno nema utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, radi gore opisanih utvrđenja i stavova suda.

20. Zaključno, sud utvrđuje da je rješenje jasno i dostatno obrazloženo. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te sadržaj citiranih zakonskih odredaba, sud smatra da je osporavano rješenje zakonito, da je doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te da je isto u dostatnoj mjeri obrazloženo. Radi svega navedenog utvrdio je da preostali tužbeni navodi nemaju utjecj na drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. Zainteresiranoj osobi

5. U spis