REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-11/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovog suda Meliti Novak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, OIB: 84397956623, zastupan po generalnom pun. OŽ, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici EŽ, dipl.iur., radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 17.ožujka 2024. u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja, a u nenazočnosti tuženika, 20.ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.403,25 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03425253913), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. K-330/10 od 15.studenog 2020. tuženik periodično podmiruje tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja ĐŽ, jer je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik DŽ, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slav. Brodu br. P-267/2017 od 25.listopada 2017. Kako se isplata invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja ĐŽ vrši i poslije 31.prosinca 2021., do kada je tuženik štetu podmirio, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Šteta iznosi 10.570,22 EUR, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 01.siječnja 2022. do 31.prosinca 2023. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.). Tužitelj je dopisom od 19.veljače 2024. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio. Iznos od 10.570,22 EUR, predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i dr.) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese sljedeću kojom će utvrditi da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 10.570,22 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode dana 7.listopada 2010. godine, kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja ĐŽ u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu.

2.1. Dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim se potražuju iznosi isplaćene naknade s osnova tjelesnog oštećenja u iznosu od 1.166,97 EUR, tuženik se protivi u cijelosti, jer je taj vid štete isplatio tužitelju po podnesenom odštetnom zahtjevu od 19.veljače 2024. godine.

2.2. Preostalom dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim se potražuju puni iznosi isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede na radu u razdoblju od 1.siječnja 2022. godine pa do 31.prosinca 2023. godine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju.

2.3. Ističe da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine, a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. No, kako je osiguraniku tužitelja, priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozljede na radu, tuženik smatra da isti ne trpi nikakvu štetu, jer ne postoji razlika koju bi bio u obvezi platiti tužitelju sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2.4. Za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine te stoga tuženik smatra da se postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim. Slijedom svega iznesenoga, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti te predlaže istoga odbiti, uz obvezivanje istoga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Nakon primitka odgovora na tužbu tužitelj je podneskom od 7.ožujka 2025. smanjio svoj tužbeni zahtjev jer je tuženik doista na ime naknade štete za tjelesno oštećenje isplatio tužitelju iznos od 1.166,97 EUR te od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9.403,25 EUR na ime isplaćene invalidske mirovine.

4.Tuženik se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Požegi broj K- 330/10 od 15.studenog 2010, presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-267/2017 od 25.listopada 2017., rješenje tužitelja broj 16774 od 15 travnja 2013. i od 20.svibnja 2014., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti do 25.rujna 2012., nalaz i mišljenje vještaka o tjelesnom oštećenju od 19.svibnja 2014., mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju od 15.ožujka 2013., obračun službe za izračun mirovina do 28.prosinca 2023., dopis tužitelja od 19.veljače 2024., te u sve priloge i podneske u spisu.

6. Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku – u daljnjem tekstu ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom isplaćene invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1.siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. zbog priznatog prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja je 100% uzrokovana ozljedom na radu, odnosno prometnom nezgodom koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. Među strankama je sporno pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Tužitelj smatra kako se na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplatu invalidske mirovine primjenjuje odredba čl. 161. stava k1. i 2. točka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok se tuženik poziva na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, oba zakona reguliraju ovu pravnu materiju.

9. Odredbom čl. 161 st. 2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) koji je bio na snazi u trenutku kada je tužitelj izvršio isplate invalidske mirovine propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

9.1. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9.2. Iz navedenog zakonskog određenja navedenih odredbi proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punoj svoti.

10. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2 i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10.1. Iz navedene odredbe proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

11. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. Vrhovni sud se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020 u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020.

11.1. Dakle, Vrhovni sud je u recentnim odlukama zauzeo stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

12. Prema odredbi čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 75/1, 29/18 i 126/21) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta je za tužitelja nastala isplatom invalidske mirovine.

13. Stoga je ovaj sud stava, imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci br. Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27. st.1., 2, i 3. Tako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje puni iznos isplaćen po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, dakle potražuje stvarnu štetu u smislu odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju iz kojeg razloga sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim. Kako je tužitelj Rješenjem od 20.svibnja 2014. (list spisa 14-1) priznao osiguraniku invalidsku mirovinu na temelju ozljede na radu, u ovom slučaju nema niti razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, iz čega sud zaključuje da tužitelj nema pravo na naknadu štete niti u smislu citirane odredbe čl. 27.st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

15. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

Požega, 20.ožujka 2024.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. HZMO Zagreb za Područni ured Požega

2. Croatia osiguranje d.d. Zagreb