Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-673/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Nikoli Pervan, u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Split, Varaždinska 54, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj Pn- 11/2024-52 od 6. rujna 2024. godine, na sjednici održanoj dana 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću broj Pn-11/2024-52 od 6. rujna 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 22.223,44 kune sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate (točka I.).

1.1. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.625,00 EUR-a sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena (točka II.).

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te dosudi tužitelju troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) u nastavku teksta: ZPP-a) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

5.3. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.4. Nije osnovan ni žalbeni razlog počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 377. stavak 1. ZPP-a, s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sva sporna pitanja na koja je upozoren od strane drugostupanjskog suda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete za vozilo tužitelja koje je oštećeno u prometnoj nezgodi.

7. Nesporna je pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo tužitelja, a sporan je osnov odgovornosti za štetu s obzirom da tuženik smatra da je tužitelj svojim protupravnim ponašanjem, oduzimanjem prednosti prolaska osiguraniku tuženika, uzrokovao prometnu nezgodu.

8. U ovom predmetu je Županijski sud u Vukovaru odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude prvostupanjskog suda donio rješenje broj Gž-466/2020-6 od 16. svibnja 2024. kojim je ukinuo presudu prvostupanjskog suda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi otklanjanja bitnih povreda postupka.

8.1. U rješenju je naznačeno da značaj sudskog vještačkog nalaza ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud a ne i nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji nije izrađen po nalogu suda već po nalogu jedne od stranaka, koja predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku koja je dokazno sredstvo ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih provedenih dokaza.

8.2.Također je naznačeno da sud temeljem odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a određuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja važnih činjenica, te da odlučuje u kojem trenutku je predmet spora dovoljno raspravljen da o njemu može donijeti odluku, s tim da kada odluči da nije potrebno izvesti predložene dokaze dužan je obrazložiti odluku o odbijanju prijedloga za provođenje dokaza novim vještačenjem, a ujedno i otkloniti nedostatke iz nalaza i mišljenja vještaka koji nisu otklonjeni saslušanjem vještaka vezano za dinamiku nastanka štetnog događaja i odgovornosti sudionika o nastanku štete, a ukoliko se proturječnosti u mišljenju vještaka ne mogu otkloniti zatražiti mišljenje drugog vještaka.

9. Nakon što je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju te je otklanjajući bitnu povredu na koju je upozoren od strane ovog suda ponovno donio odluku o tužbenom zahtjevu.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da se prometna nezgoda dogodila u [adresa] na križanju državne [adresa] – [adresa] i sporedne ceste iz pravca [obrt] preko puta koje je ulica Hrvatskih iseljenika.

10.1. Provedenim vještačenjem po sudskom vještaku ABC je utvrđeno da se vozilo osiguranika tuženika kretalo glavnom cestom iz pravca [adresa] prema [adresa], a da se vozio tužitelja uključivalo na cestu sa sporedne ceste. Također je utvrđeno da se vozilo osigurano kod tuženika kretalo brzinom od 51,15 km/h, te da se tužitelj nije niti pokušao zaustaviti na zamišljenoj ivici kolnika gdje je trebao stati i propustiti nadolazeća vozila, te je došlo do udarca prednjeg dijela vozila i lijeve bočne strane vozila u vozilo kojim je upravljao tužitelj.

10.2. Vještačenjem je utvrđeno da je do prometne nezgode došlo na raskrižju koje je nepregledno od 10 do 15,70 metara, te da na licu mjesta prometne nezgode nisu evidentirani tragovi kočenja i da je do kontakta došlo na lijevoj prometnoj traci, gledano u pravcu [adresa] na izlasku iz ceste na glavnu cestu gdje je tužitelj vršio radnju uključivanja s pravom prvenstva prolaska obrazlažući da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da je vozačica osobnog vozila osiguranog kod tuženika upravljala brzinom 43,25 km/h a tužitelj brzinom od 25,49 km/h.

11. Prvostupanjski sud je analizirajući izjavu tužitelja iz izvansudskog postupka prijave štete i službenu bilješku o štetnom događaju, utvrdio da se tužitelj pokušao uključiti na glavnu cestu i krenuti prema [adresa] u smjeru istoka, obrazlažući da ne prihvaća iskaz tužitelja koji u postupku tvrdi da mu je namjera bila nastaviti kretanje ulicom Hrvatskih iseljenika.

12. S obzirom da se i nalaz Centra za prometna vještačenja koji je tužitelj pribavio temelji na podacima iz kojih bi proizlazilo da je namjera tužitelja bila nastavak kretanja ulicom Hrvatskih iseljenika, a ne skretanje ulijevo kako to proizlazi iz prijave štete i službene bilješke policije, prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužitelja, te je prihvatio iskaz saslušane svjedokinje UV, osiguranice tuženika, koja se kretala cestom s prednošću prolaza obrazlažući da dinamika događaja opisana od strane navedene svjedokinje odgovara podacima iz prekršajnog spisa u kojem se nalaze podaci sačinjeni na uviđaju prometne nezgode te fotografijama.

13. Ponovnim saslušanjem vještaka je utvrđeno da se tužitelj svojim vozilom uključivao sa sporedne ceste na glavnu cestu, da je oduzeo prvenstvo prolaza vozilu osiguranom kod tuženika koje se kretalo cestom sa prednošću prolaza. Također je utvrdio da se na mjestu prometne nezgode nalazilo postavljeno ogledalo koje je omogućavao veliku preglednost iz pravca smjera kretanja vozila Golf, da je tužitelj unatoč tome što je mogao i morao uočiti vozilo osigurano kod tuženika izvršio radnju izlaska na glavnu prometnicu zbog čega je došlo do kontakta dva vozila, a da da bi do kontakta vozila došlo i da se vozilo osigurano kod tuženika kretalo manjom brzinom od dozvoljene.

14. S obzirom da su ponovnim saslušanjem vještaka otklonjeni nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka vezano za dinamiku nastalog štetnog događaja, da se nalaz i mišljenje vještaka koje je sačinjeno na zahtjev tužitelja temelji na podacima koji ne odgovaraju podacima sačinjenim po službenim osobama nakon prometne nezgode te podacima o prijavi štetnog događaja koje je naveo sam tužitelj prijavljujući štetni događaj tuženiku, te kako da sud nije vezan odlukom donesenom u prekršajnom postupku, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koje je vještak obrazložio.

15. Pri tome je neosnovan žalbeni razlog da je počinjena bitna povreda odredbi ZPP-a iz članka 354. stavak 1., u svezi s člankom 261. ZPP-a, na koju povredu ukazuje žalbom tužitelj. Naime, odredba članka 261. stavak 3. ZPP-a obvezuje sud da zatraži mišljenje drugoga vještaka ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nalaz vještaka sadrži takve nedostatke koji ostavljaju mjesta sumnji u pravilnost vještačkog nalaza. Budući da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan te da su saslušanjem vještaka otklonjeni prigovori tužitelja na nalaz vještaka, i prema ocjeni ovoga suda ne ukazuje se potrebnim provoditi novo vještačenje, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a odluka prvostupanjskog suda, suprotno žalbenom razlogu, sadrži obrazloženje o razlozima iz kojih prvostupanjski sud nije zatražio mišljenje drugog vještaka.

16. Značaj sudskog nalaza i mišljenja u smislu citiranih propisa ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi i stalni sudski vještaci, njihov pisani nalaz i mišljenje nije zatražio sud te stoga takav nalaz i mišljenje nema jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka kojeg je odredio sud i koji je proveden u smislu ZPP-a kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku koja jest dokazno sredstvo ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, što je prvostupanjski sud učinio pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a.

17. Neovisno o tome što je nalaz vještaka Centra za prometna vještačenja sačinjen po stručnoj osobi, navedeni nalaz i mišljenje nije prihvatljiv upravo iz onih razloga koje u obrazloženju svoje odluke navodi prvostupanjski sud, s obzirom da je pribavljen izvan postupka na zahtjev tužitelja te s obzirom da se temelji na podatcima o kretanju vozila tužitelja koje je dao sam tužitelj, koji podatci su suprotni podatcima o kretanju vozila tužitelja iz službene zabilješke.

18. Stoga je pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a pravilno utvrđeno da tužitelj ponuđenim dokazima nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev o odgovornosti tuženika za nastalu štetu, te je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

19.Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Stoga je presuda ovog suda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odluka o troškovima postupka sadržana u presudi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 20. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan