Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-691/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb. A. Mihanovića 3, zastupan po punomoćniku LĆ, protiv tuženika Cemex Hrvatska d.d., OIB: 94136335132, Kaštel Sućurac, Cesta dr. Franje Tuđmana 45, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Budimir & Partneri iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-678/2020 od 6. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 678/2020 od 6. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Cemex Hrvatska d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-678/2020 od 6. rujna 2024. pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.437,40 eura i 17.874,26 eura sve sa zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznom kamatom od 6. rujna 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio da tuženik nije sudjelovao u upravnom postupku obzirom je tuženiku dostavljeno rješenje o mirovini protiv kojeg je isti mogao izjaviti žalbu. Nadalje, o uzročno-posljedičnoj vezi odlučeno je kroz upravni postupak donošenjem rješenja od strane tužitelja, a sastavni dio navedenog rješenja jest nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kojim je odlučeno o pravu na invalidsku mirovinu kao i o uzroku invalidnosti.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja kojim osporava navode sadržane u žalbi. Također navodi da činjenica što je tuženiku dostavljeno rješenje o pravu osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu ne ukazuje na to da je tuženik sudjelovao u upravnom postupku jer je navedeno rješenje dostavljeno tuženiku kao poslodavcu obzirom je temeljem navedenog rješenja došlo do prestanka ugovora o radu između tuženika i osiguranika tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tužitelj.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu regresne tražbine na temelju činjenice da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2019. isplatio svom osiguraniku JĆ na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 7.437,40 eura odnosno 56.037,09 kuna te u razdoblju od 1. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. iznos od 17.874,26 eura. JĆ priznato je pravo na invalidsku mirovinu gdje je uzrok invalidnosti bolest u visini od 50%, a 50% je uzrok povreda na radu obzirom je JĆ bio djelatnik tuženika te je kod tuženika pretrpio ozljedu na radu.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja je tako u bitnome utvrdio:

- da je Rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Splitu broj IN-74125 od **.**.1997. JĆ priznato pravo na invalidsku mirovinu jer je kod istog nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti u visini od 50% te zbog povrede na radu u visini od 50%;

- da je u postupku vođenim pred Trgovačkim sudom u Splitu broj P-822/2016 provedeno vještačenje po vještaku medicine rada Edisi Ercegović;

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada utvrđeno kako je uzrok invalidnosti tj. umirovljenja osiguranika tužitelja isključivo razlog bolest i to u visini od 100%;

- da ozljeda lijevog oka koju je pretrpio osiguranik tužitelja radeći kod tuženika nije razlog gubitka radne sposobnosti;

- da tužitelj nije dokazao tijekom postupka da su zadobivene ozljede pridonijele umirovljenju osiguranika tužitelja.

8.1. U dokaznom dijelu postupka proveden je, među inim, dokaz čitanjem spisa broj P-822/2016., a u kojem je provedeno vještačenje po vještaku Edisi Ercegović na okolnost utvrđivanja uzroka invalidnosti JĆ odnosno jesu li ozljede prednjeg segmenta lijevog oka razlogom gubitka radne sposobnosti. Prvostupanjski sud je analizirao nalaz i mišljenje vještaka Edise Ercegović.

9. Prije svega valja naglasiti da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete (istovjetno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-x 436/10., Rev- 456/14. i dr.). Obzirom za tužitelja šteta nastaje sukcesivno tj. svakom mjesečnom isplatom mirovine te svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu to se i visina naknade štete treba utvrđivati i procjenjivati na temelju zakona koji je vrijedio u vrijeme njezina nastanka. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj tužbom prvotno potražuje isplatu štete za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2019. (list 1 - 2 spisa), a potom podneskom od 10. siječnja 2023. potražuje daljnju štetu za razdoblje od 1. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. (list 27. spisa) tj. tužitelj potražuje isplatu štete za ukupno razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022., mjerodavne su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju objavljenog u Narodnim novinama broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021. (nastavno ZMO).

10. Člankom 162. stavak 1. ZMO-a propisano je da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Stavkom 2. propisano je ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Sukladno članku 7. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze u kojima se te činjenice utvrđuju. U konkretnom slučaju tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao da tuženik kao poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana.

11. Osnovanost svog zahtjeva tužitelj temelji na činjenici da je o uzročno- posljedičnoj vezi između ozljede na radu i invalidnosti odlučeno kroz upravni postupak donošenjem rješenja tužitelja, a sastavni dio navedenog rješenje je nalaz i mišljenje vještaka donesen u upravnom postupku u kojem se odlučuje o pravu na invalidsku mirovinu kao i o uzroku invalidnosti, a koje rješenje je dostavljeno predniku tuženika. Uvidom u Rješenje Republičkog fonda i mirovinskog invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Splitu broj IN-74125 od 20. ožujka 1997. (nastavno: Rješenje) razvidno je da nalaz i mišljenje vještaka nije sastavni dio navedenog rješenja već je nalaz i mišljenje vještaka korišten u svrhu utvrđivanja prava osiguranika. Točno je da je navedeno rješenje dostavljeno predniku tuženika no prednik tuženika nije imao mogućnost sudjelovanja u postupku obzirom isti nije imao na uvid niti mu je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka donesen u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o pravu na invalidsku mirovinu niti je istom omogućeno stavljanje prigovora i osporavanje nalaza i mišljenja vještačenja iz upravnog postupka. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je tuženik mogao sudjelovati u postupku obzirom iz sadržaja navedenog Rješenja na koje se poziva tužitelj je razvidno da nalaz i mišljenje vještaka nije priloženo ili pak sastavni dio navedenog Rješenja, da isto nije dostavljeno predniku tuženika već se navedeni nalaz i mišljenje koristio samo radi utvrđivanja prava osiguranika tužitelja.

12. Člankom 12. stavak 1. ZPP-a propisano je kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, dok je stavkom 3. propisano da u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

12.1. Parnični sud je načelno vezan za odluku upravnog suda, ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, kao i ako postoji identitet stranaka u postupku odnosno ako je stranka barem kao zainteresirana osoba sudjelovala u postupku, dok je utvrđivanje uzroka i omjera uzroka o nastanku invalidnosti kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi članka 162. ZMO-a u nadležnosti parničnog suda pa stranka koja nije sudjelovala niti je bila pozvana sudjelovati u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana (odluka Vrhovnog suda Rev-450/21-2 od 22. veljače 2022., Rev-380/21 od 18. svibnja 2022., Rev-3546/18. od 19. travnja 2023.).

13. U konkretnom slučaju tuženik je u cijelosti osporio pravni osnov potraživanja tužitelja navodeći kako ozljeda koju je osiguranik tužitelja pretrpio na radu kod tuženika kao poslodavca nije uzrok gubitka radne sposobnosti za rad. Stoga obzirom tuženik nije sudjelovao u upravnom postupku, nije mu dana mogućnost osporavanja nalaza i mišljenja provedenog vještačenja u upravnom postupku, to tuženik nije vezan utvrđenjem omjera iz tog postupka te je stoga jedino u nadležnosti suda utvrđivati uzrok i omjer uzroka invalidnosti kao odlučnih činjenica za pitanje naknade štete.

13.1. Obzirom je ovom spisu priložen i spis P-822/16. Trgovačkog suda u Splitu, a koji spis je pročitan od strane prvostupanjskog suda i kojem spisu prileži nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu rada i sport Edise Ercegović iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je 100%-tni razlog umirovljenja osiguranja JĆ bila bolest te da ozljeda prednjeg segmenta lijevog oka nije razlogom gubitka radne sposobnosti, a time i razlogom za umirovljenje, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, obzirom tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između ozljede osiguranika tužitelja zadobivene na radu s njegovim umirovljenjem, sve sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a. Dakle, ozljeda oka koju je tužiteljev osiguranik pretrpio radeći kod tuženika nije razlog gubitka radne sposobnosti, već je uzrok invalidnosti kod tužiteljevog osiguranika 100% bolest. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

14. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim isti dostavlja različitu sudsku praksu u pogledu vezanosti suda za liječnička vještačenja provedena u upravnom postupku, a napose odluka Vrhovnog suda broj Rev-x 425/17-2 od 5. veljače 2019. navodi se kako je ovaj sud upoznat s citiranim odlukama na koje se u žalbi poziva tužitelj, no prema stavu ovog suda u svakom konkretnom slučaju se mora utvrđivati je li strankama omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku odnosno mogućnost stavljanja prigovora, predlaganja dokaza i slično. Kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da vještačenje iz upravnog postupka nije bilo dostavljeno predniku tuženika niti je prednik tuženika imao mogućnost bilo kakvog prigovora na navedeno vještačenje i izvođenje dokaza tijekom upravnog postupka, to je, u situaciji kada tuženik osporava pravni osnov potraživanja tužitelja, a napose činjenicu da uzrok gubitka radne sposobnosti za rad nije ozljeda na radu, neophodno omogućiti tuženiku da se u parničnom postupku utvrde ove činjenice.

15. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja i u odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je pravilno tuženiku priznao naknadu troškova parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a za pristup punomoćnika tuženika na ročište od 4. srpnja 2024. u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. imajući u vidu vrijednost 1 boda u iznos od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 16. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali podnošenjem odgovora na žalbu s obzirom da navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim

18. Slijedom navedeno odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak