Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1114/2024-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-416/2021-49 od 22. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-416/2021-49 od 22. svibnja 2024. u dosuđujućem dijelu, te u odluci o trošku (toč. I. i III. izreke).

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I.Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, da tužiteljici VA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 5.600,05 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

2,17 € od 31.08.2005 do isplate

2,89 € od 31.10.2005 do isplate

3,51 € od 30.11.2005 do isplate

1,51 € od 02.01.2006 do isplate

8,52 € od 31.10.2008 do isplate

13,12 € od 31.12.2008 do isplate

16,39 € od 02.02.2009 do isplate

17,88 € od 02.03.2009 do isplate

13,79 € od 31.03.2009 do isplate

14,57 € od 30.04.2009 do isplate

8,34 € od 01.06.2009 do isplate

3,74 € od 30.06.2009 do isplate

4,96 € od 31.07.2009 do isplate

7,38 € od 31.08.2009 do isplate

7,17 € od 30.09.2009 do isplate

4,73 € od 02.11.2009 do isplate

9,32 € od 30.11.2009 do isplate

13,00 € od 31.12.2009 do isplate

18,24 € od 01.02.2010 do isplate

17,04 € od 01.03.2010 do isplate

24,15 € od 31.03.2010 do isplate

22,80 € od 30.04.2010 do isplate

25,43 € od 31.05.2010 do isplate

48,18 € od 30.06.2010 do isplate

43,50 € od 02.08.2010 do isplate

57,81 € od 31.08.2010 do isplate

52,86 € od 30.09.2010 do isplate

44,91 € od 02.11.2010 do isplate

61,69 € od 30.11.2010 do isplate

82,57 € od 31.12.2010 do isplate

67,54 € od 31.01.2011 do isplate

73,33 € od 28.02.2011 do isplate

66,61 € od 31.03.2011 do isplate

67,84 € od 30.04.2011 do isplate

91,76 € od 31.05.2011 do isplate

99,01 € od 30.06.2011 do isplate

122,74 € od 31.07.2011 do isplate

110,55 € od 01.08.2011 do isplate

97,21 € od 30.09.2011 do isplate

94,90 € od 31.10.2011 do isplate

93,88 € od 30.11.2011 do isplate

100,18 € od 31.12.2011 do isplate

105,68 € od 31.01.2012 do isplate

106,42 € od 29.02.2012 do isplate

102,62 € od 31.03.2012 do isplate

105,18 € od 30.04.2012 do isplate

106,94 € od 31.05.2012 do isplate

103,98 € od 30.06.2012 do isplate

104,76 € od 31.07.2012 do isplate

102,55 € od 31.08.2012 do isplate

97,82 € od 01.10.2012 do isplate

102,93 € od 31.10.2012 do isplate

105,38 € od 30.11.2012 do isplate

103,59 € od 31.12.2012 do isplate

2.611,59 € od 18.01.2013 do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 31. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

-za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

-za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 186,05 eura odnosno za razliku od dosuđenog iznosa od 5.600,05 eura do traženog iznos od 5.786,10 eura.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.230,54 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,50 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke), te u odluci o trošku (toč. III. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, između razloga i izvedenih dokaza nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je između tužiteljice i tuženika zaključen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava 13. lipnja 2005. broj 146-193/2005, da je prednik tuženika odobrio tužiteljici kredit za adaptaciju kuće u iznosu od kunske protuvrijednosti 47.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria Bank, s rokom otplate do 30. lipnja 2015., s početnom ugovornom promjenjivom kamatnom stopom od 3,99% godišnje.

6. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza tužiteljice, te polazeći iz utvrđenja iz presude Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/16 od 14. lipnja 2018., te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 zaključio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene po odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) jer se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je sastavio trgovac, da tuženik nije informirao potrošača o rizicima ugovaranja valutne klauzule i nastanku tečajnih razlika, da potrošač nije mogao u pojedinačnom pregovaranju utjecati na odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, da su ove ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. ZZP/03 i istovjetnoj odredbi čl. 96. st. 1. i 4. ZZP/07 određeno je: Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.).

8. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

9. Tuženik je u tijeku postupka predložio da se sasluša javna bilježnica Jasenka Crnčec koja je solemnizirala Ugovor o kreditu, a prvostupanjski sud je na te okolnosti saslušao javnobilježničku prisjednicu ŽA. Tuženiku, na kome je teret dokaza da se o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo valja ukazati da je odustao od saslušanja djelatnice banke FA u podnesku od 12. siječnja 2024. pa se ne prihvaćaju žalbeni navodi tuženika da mu je onemogućeno dokazivanje ove činjenice, te da pred prvostupanjskim sudom nije imao jednakost oružja. U pogledu saslušanja javnog bilježnika, tuženiku valja ukazati da izvođenje ovog dokaza prema shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. nije potrebno jer javni bilježnik ne može nadomjestiti upozorenje o pravnim posljedicama solemnizacije ugovora o kreditu i da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

10. U svezi prigovora iz žalbe na direktni učinak parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a ZPP-a) valja ukazati da se potrošač može u individualnoj parnici pozivati na utvrđenja iz parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojoj je prednik tuženika imao svojstvo stranke (čl. 502.c ZPP-a) i kada traži isplatu restitucijskog zahtjeva. Također, valja ukazati da prvostupanjski sud svoj zaključak o ništetnosti nije utemeljio samo na direktnom učinku parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava, već na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a).

11. Stoga, zaključak prvostupanjskog suda da je odredba Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna po odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 navodima žalbe tuženika nije doveden u sumnju.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Matije Mikac prvostupanjski sud je utvrdio da je kredit prijevremeno otplaćen 18. siječnja 2013., da se kamatna stopa mijenjala s 3,99% do najviše 6,20% godišnje, te da je tužiteljica u vremenskom razdoblju od 31. kolovoza 2005. do 18. siječnja 2023. na ime tečajnih razlika preplatila ukupan iznos od 42.193,60 kn / 5.600,0015 EURA.

13. Na žalbene navode valja ukazati da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio nalaz vještaka, da je nalaz vještaka stručan i objektivan i u skladu sa zadacima vještačenja, da je vještak odgovorio na sve prigovore tuženika prilikom neposrednog saslušanja, te da je u nalazu obrazložio pozitivne i negativne tečajne razlike.

14. Nastavno, u svezi uopćenog prigovora prijeboja valja ukazati da tuženik ne može uopćeno isticati prigovor prijeboja, već samo kroz isticanje procesno-pravne kompenzacije, građansko-pravnog prijeboja ili putem protutužbe.

15. Prvostupanjski sud je ispravno o restitucijskom zahtjevu odlučio po odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 58/93., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01., dalje: ZOO/91.) (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO/05), čl. 210. ZOO/91 (čl. 1111. ZOO/05), te ispravno odluku o tijeku zateznih kamatama utemeljio na odredbi čl. 214. ZOO/91) (čl. 1111. ZOO/05), jer je i po ocjeni ovog suda tuženik nesavjestan stjecaoc od uplate svakog povišenog anuiteta zbog promjene tečajnih razlika, a prigovore koje tuženik ističe na dosuđeni restitucijski zahtjev u žalbi ovaj sud ne prihvaća.

16. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da zastara zahtjeva za isplatu zastarijeva u općem zastarnom roku (čl. 225. ZOO/05), da prigovor zastare nije osnovan, jer od početka zastarijevanja 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe 21. listopada 2021. nije istekao rok za zastaru, a ovo shvaćanje se podudara s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Objedinjeno pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-33/2022), pa stoga pravna shvaćanja tuženika glede zastare za isplatu koja se navode u žalbi tuženika ovaj sud ne prihvaća.

17. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima utemeljio na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, a visinu troškova odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te iscrpno obrazložio u toč. 40. presude.

18. Tuženiku valja odgovoriti da se odredbe Tbr. 52. st. 5. i 6. Tarife primjenjuju i na radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife.

19. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

20. U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (toč. II. izreke).

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš