Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-800/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ŽJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Milko Križanović odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja i VJ protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 28. lipnja 2023., poslovni broj P-445/2021-15, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 28. lipnja 2023. poslovni broj P-445/2021-15 u pobijanom dijelu pod toč. II. i III.

Žalba VJ odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja SJ protiv ovršenice ŽJ u predmetu Ovr- 338/2021.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja RJ, NJ, ŽJ, IJ i JJ, koji glasi: „Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja SJ protiv ovršenika RJ, NJ, IJ i JJ u predmetu Ovr-338/2021.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RJ, NJ, IJ i JJ za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika SJ za naknadu troškova postupka."

2. Ovu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (toč. II. i III.) pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji i VJ iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13. i 89/14., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba VJ nedopuštena.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja SJ protiv ovršenika BJ, ĆJ, CJ i GJ u predmetu broj Ovr-338/2021.

7. Među strankama nije sporno da je povodom prijedloga ovrhovoditelja SJ podnesenog protiv 1. BJ, 2. VJ, 3. ĆJ, 4. HJ, 5. CJ i 6. GJ, na osnovi pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj Ps-2/2019. od 26. srpnja 2019., prvostupanjski sud rješenjem o ovrsi broj Ovr-338/2021-2 od 16. kolovoza 2021. odredio ovrhu iseljenjem i predajom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovrhovoditelju, da su protiv rješenja o ovrsi ovršenici izjavili žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-585/2021-2 od 27. rujna 2021., te da je prvostupanjski sud 1. listopada 2021. donio zaključak broj Ovr- 338/2021-9 kojim je uputio ovršenike da u roku od 15 dana pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obrazloženjem da iz sadržaja žalbe proizlazi da se radi o parničnim žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20. – dalje OZ).

8. Nije sporno da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik nekretnina upisan tuženik SJ, da se tužitelji BJ, ĆJ, CJ i GJ zajedno s VJ nalaze u posjedu predmetnih nekretnina, da je kuća u kojoj žive u dosta lošem i ruševnom stanju, da su tužitelji BJ, ĆJ i GJ bolesni i lošeg imovnog stanja i da u svom vlasništvu nemaju drugih nekretnina u kojima bi mogli stanovati.

9. U provedenom postupku utvrđeno je da je na prijedlog SJ kao ovrhovoditelja temeljem Sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja od 6. lipnja 1997. potvrđenog isti dan kod javnog bilježnika pod brojem Ou-72/97. rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaboku broj Ovr-69/2003. od 12. ožujka 2003. u odnosu na ovršenike ĆJ i BJ određena ovrha radi predaje u posjed nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodnih od osoba i stvari, da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 12. siječnja 2009. utvrđeno da su predmetne nekretnine predane u posjed ovrhovoditelju 27. studenog 2008. od strane ovršenice BJ, ali da su ovršenici i dalje ostali u posjedu predmetnih nekretnina.

9.1. Utvrđeno je zatim da je povodom tužbe SJ podnesene protiv tuženika BJ, VJ, ĆJ, HJ, CJ i GJ prvostupanjski sud 26. srpnja 2019. donio presudu broj Ps-2/2019- 25 kojom je naložio tuženicima da tužitelju predaju u posjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-399/2020. od 17. lipnja 2020., te da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-34447/2020-2 od 13. travnja 2021. odbačen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

9.2. Utvrđeno je i da se tužiteljica LJ više ne nalazi u posjedu predmetnih nekretnina jer se nakon udaje preselila u [adresa] i da sada ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], te da CJ privremeno radi u inozemstvu, ali da kad dolazi u Hrvatsku dolazi u kuću na adresi [adresa] koja se nalazi na jednoj od predmetnih nekretnina.

10. Polazeći od izloženog i ovaj sud smatra da su neosnovane tvrdnje tužitelja da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na način kako je to određeno rješenjem o ovrsi, te da je rješenje o ovrsi donijeto protivno odredbi čl. 80.b. OZ-a.

10.1. Naime, rješenje o ovrsi broj Ovr-338/2021-2 kojim je određena ovrha ispražnjenjem i predajom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na BJ, VJ, ĆJ, R, CJ i ČJ donijeto je sukladno pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda broj Ps-2/2019-25 od 26. srpnja 2019. kojom je navedenim ovršenicima, u tom predmetu tuženicima naloženo da tužitelju predaju u posjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodne od osoba i stvari, dok se odredba čl. 80.b na koju se pozivaju tužitelji primjenjuje u postupku ovrhe radi naplate novčane tražbine na nekretnini, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju.

10.2. Što se pak tiče prigovora tužitelja u kojem se pozivaju na pravo na dom i čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje Konvencija) kojom je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, za istaći je da je o tom prigovoru raspravljeno u predmetu broj Ps-2/2019., te je u presudi koja je donesena 26. srpnja 2019. navedeno da je tužitelj koji je upisan kao vlasnik više od 10 godina postupao po zamolbi tuženika odnosno 1. tuženice i nije tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina jer tuženici nisu imali drugi smještaj i lošeg su imovnog i zdravstvenog stanja, te da prema navodima tuženika koji se pozivaju na čl. 8.1 Konvencije tužitelj nikada ne bi mogao ostvariti svoja vlasnička prava.

10.3. Na prigovor tužitelja o pravu na dom očitovao se i Županijski sud u Zagrebu u presudi broj Gž-399/2020-2 od 17. lipnja 2020. donesenoj povodom žalbe na presudu prvostupanjskog suda broj Ps-2/2019-25 tako da je naveo da je u konkretnom slučaju prevaga na privatnom vlasništvu kao primarnom i nepovredivom pravu zajamčenom Ustavom RH, imajući na umu da je tužitelj više od deset godina postupao po zamolbi 1. tuženice i nije tražio predaju spornih nekretnina u posjed, te im je u tom razdoblju dozvolio korištenje nekretnina bez plaćanja naknade, te da postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, a to je nesmetano uživanje vlasništva.

10.4. Stav prvostupanjskog i drugostupanjskog suda potvrđen je i shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Revd 3447/2020-2 od 13. travnja 2021. u kojem je navedeno da bi se u okolnostima konkretnog slučaja, između prava vlasništva jedne privatne osobe - tužitelja i prava na dom druge privatne osobe - tuženika, moglo govoriti i o zlouporabi prava na dom od strane tuženika, obzirom da tuženici onemogućuju vlasnika u njegovom pravu vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske.

11. Kako iz izloženog proizlazi da je o prigovoru prava na dom već raspravljeno u postupku u kojem je donesena ovršna isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi broj Ovr-338/2021. to se o navedenom prigovoru više ne može s uspjehom raspravljati u ovom postupku, tako da je s pravom prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu broj Ovr- 338/2021. protiv ovršenika BJ, ĆJ, CJ i GJ za koje je utvrđeno da se nalaze u posjedu predmetnih nekretnina.

12. Žalbeni navodi tužitelja da je tuženik vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nezakonito, da je to način postupanja tuženika kojim je više osoba oštetio, te da je godinama zastrašivao tužitelje, ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude s obzirom da tužitelji zbog takvog ponašanja tuženika za koje tvrde da je postojalo nisu pokrenuli odgovarajuće sudske postupke.

13. Žalba VJ odbačena je kao nedopuštena, s obzirom da VJ nije podnijela tužbu u ovom predmetu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te nije ovlaštena ni podnijeti žalbu protiv donesene presude (čl. 358. st. 3. ZPP-a).

14. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i 367. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović