Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-804/2021-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Naftni terminali Federacije d.o.o. Ploče, [adresa], OIB: 75346152368, koje zastupa punomoćnik Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja i diskriminacije, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 2. srpnja 2021., poslovni broj Pr-148/2019-15, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I.Žalba se uvažava kao osnovana i ukida presuda Općinskog suda u Metkoviću od 2. srpnja 2021., poslovni broj Pr-148/2019-15, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika i tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je Odluka o promjeni mjesta rada ur.br. 41/19 koju je tuženik donio dana 28.01.2019. nezakonita.

II. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje na osnovi invaliditeta i pripadnosti sindikatu tužitelja na način da je tužitelju promijenio mjesto rada smještajući ga u neadekvatnu prostoriju vrijeđajući dostojanstvo radnika, ne osiguravajući mu sredstva rada, odbijanjem izdavanja potvrda poslodavca na zahtjev radnika, odbijanjem podmirenja troškova školovanja.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku osigura primjereno mjesto rada i sva potrebna sredstva rada poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika u roku petnaest (15) dana te se zabranjuje tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode u cijelosti, te predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom Odluke o promjeni mjesta rada ur.br. 41/19 koju je tuženik donio dana 28. siječnja 2019. te utvrđenje povrede tužiteljevog prava na jednako postupanje na osnovi invaliditeta i pripadnosti sindikatu tužitelja na način da je tužitelju promijenio mjesto rada smještajući ga u neadekvatnu prostoriju vrijeđajući dostojanstvo radnika, ne osiguravajući mu sredstva rada, odbijanjem izdavanja potvrda poslodavca na zahtjev radnika i odbijanjem podmirenja troškova školovanja.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj radnik tuženika još od 1983. i da je tužitelj s tuženikom dana 1. travnja 2016. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na poslovima Voditelja službe pravnih i kadrovskih poslova, te da će radnik obavljati poslove svog radnog mjesta u poslovnim prostorima poslodavca u [adresa] (čl. 2. Ugovora o radu),

- da se Odlukom o promjeni mjesta rada broj 41/19 od 28. siječnja 2019. tužitelju, koji u društvu obavlja poslove radnog mjesta pod nazivom Voditelj službe pravnih i kadrovskih poslova, mijenja mjesto rada na način da prelazi raditi u poslovnu zgradu poslodavca na [adresa], I. kat zgrade, prva soba s desne strane,

-da je tužitelj smješten u prostorije s neadekvatnim uvjetima rada na Terminalu tekućih tereta, a što potvrđuju svjedoci ČZ, TZ, ŠZ, kao i da nije imao kompjutor, priključak za Internet, telefon, odnosno nikakvih sredstava za rad, a da je, nakon što se obratio inspektoru rada, smješten u drugu kancelariju, dok je prethodno istu prostoriju s tužiteljem dijelila TZ, a osim nje, na Terminal tekućih tereta premješten je i ŠZ,

- da se sredinom 2019. radila rekonstrukcija poslovnog prostora tuženika na Terminalu tekućih tereta i svi djelatnici su bili smješteni u kontejnere, pa tako i tužitelj,

- da je tužitelj od uprave dobio nalog u kojem se od njega tražilo da pregleda sve akte društva iz službi zaštite na radu, protupožarne zaštite i zaštite okoliša, te da svakog ponedjeljka dostavlja e-mailom izvješće o tome što je uradio po pitanju jesu li u skladu s pozitivnim važećim zakonskim propisima RH i zakonskim propisima EU koje je RH počela primjenjivati, te zakonskim propisima EU koje će u dogledno vrijeme stupiti na snagu u RH, te je svakog ponedjeljka dostavljao tražena izvješća, i to pisana kemijskom olovkom na pak-papiru,

-da kod poslodavca djeluju dva sindikata, i to EKN i SING, s tim da postoji sporazum o sindikalnom povjereniku, a tužitelj je član sindikata SING,

-da je tužitelj 40 % Đ, te da, pored PTSP-a, ima i podgrupu psihoze koja je bolest poremećenog realiteta,

- da je tuženik pojedinim radnicima plaćao troškove školovanja, a pojedinima ne,

-da je tuženik tužitelju odbio dostaviti obračun dugovane, a neisplaćene plaće i otpremnine, te je iste predao tek po intervenciji Inspektorata rada, kao i da se tuženik oglušio na zahtjev tužitelja za izdavanja Potvrde potrebne za ishođenje kredita,

- da je tuženik mijenjao mjesto rada ne samo tužitelju nego i drugim djelatnicima koji su bili članovi sindikata SING, kao i onima koji nisu bili članovi navedenog sindikata.

7. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da je tuženik prema tužitelju postupio na diskriminirajući način jer da je tužitelja, kao Voditelja službe pravnih i kadrovskih poslova kod tuženika, a koja služba da je uvijek bila u tuženikovim prostorijama u poslovnoj zgradi u [adresa], donošenjem odluke o promjeni mjesta rada na Terminal tekućih tereta gdje se nalaze samo one službe koje su izravno vezane za terminal tekućih tereta, dok da je po prirodi stvari mjesto rada voditelja pravne i kadrovske službe u uskoj vezi s mjestom rada članova uprave, te da se radi o odluci koja je važna za položaj radnika, pa da je tuženik trebao pribaviti prethodno mišljenje sindikalnog povjerenika, a kako tuženik nije dokazao da je zatražio to mišljenje, tada se, po stavu suda prvog stupnja, pobijana odluka o promjeni mjesta rada ukazuje nezakonitom. Također, smatra da je tuženik postupio prema tužitelju s izravnom diskriminacijom po osnovi invaliditeta i tužiteljevoj pripadnosti Sindikatu naftnog gospodarstva – SING-u jer da ponašanje tuženika u vidu odbijanja komunikacije, napada na društvene kontakte, oduzimanja sredstava rada, smještaja u prostoriju neadekvatnu za rad u kojoj boravak predstavlja i napad na zdravlje, predstavljaju diskriminaciju, kao i kršenje odredbi Zakona o radu.

8. Razmatrajući žalbene navode tuženika, zaključke prvostupanjskog suda i ocjenu provedenih dokaza, ovaj sud smatra da se, za sada, utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pravilnim.

9. Prema odredbi čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom radom osobno obavljati preuzeti posao (st. 1.), a u smislu iste odredbe st. 2. poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada poštujući pritom prava i dostojanstvo radnika. Prema odredbi čl. 15. st. 1. toč. 2. ZR-a ugovor o radu treba sadržavati uglavak o mjestu rada. Slijedom navedenih odredbi, proizlazi, a imajući u vidu prava radnika, da ugovor o radu mora omogućiti poslodavcu da bez suvišnih formalnosti organizira proces rada u skladu s naravi i vrstom rada. Po stavu ovog suda, tek kada bi poslodavac bitno mijenjao narav i vrstu rada ili mjesto rada, ukoliko ne bi došlo do sporazuma izmjene ugovora o radu, poslodavac bi se trebao koristiti propisom odredbe čl. 123. ZR-a (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), odnosno morao bi postupiti po čl. 150. ZR-a. Iz Ugovora o radu koji je sklopljen s tuženikom 1. travnja 2016., proizlazi da će radnik koji obavlja poslove radnog mjesta pod nazivom Voditelj službe pravnih i kadrovskih poslova, obavljati poslove svoga radnog mjesta za poslodavca u poslovnim prostorima poslodavca u [adresa], te iz stanja spisa proizlazi i da poslodavac ima poslovne prostore na dva mjesta u [adresa], koja su međusobno udaljena oko 2-3 km.

9.1.S obzirom na navedeno, ovaj sud je stava da je poslodavac u mogućnosti donijeti odluku o premještaju tužitelja na rad u drugi poslovni prostor, što je nedvojbeno njegovo zakonsko pravo temeljem odredbe čl. 7. st. 2. Zakona o radu i čl. 2. Ugovora o radu, a koju tuženik može pobijati sukladno zakonu, čime tužitelj, prema do sada utvrđenim činjenicama, a po stavu ovog suda, nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike, jer je taj postupak predviđen za sve djelatnike tuženika, a samo postupanje tuženika ne bi bilo niti nezakonito ako je u skladu sa sklopljenim Ugovorom o radu. Stoga se, za sada, ne može prihvatiti stav suda prvog stupnja da se radi o bitnoj promjeni mjesta rada jer se oba poslovna prostora nalaze u [adresa] koja su udaljena 2-3 km.

10. Odredbom čl. 7. st. 4. ZR-a propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno tom i posebnim zakonima, dok je odredbom čl. 7. st. 5. ZR-a propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti Zakonom o radu i s posebnim zakonima.

10.1. Prema odredbi čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08, 112/12, dalje: ZSD) diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema st. 3. diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju.

10.2 Sukladno odredbi čl. 2. ZSD izravna diskriminacija znači postupanje uvjetovano nekim od temelja iz st. 1. toga članka kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (st. 1.).

10.3. Dakle, diskriminacija je nejednako postupanje, stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).

10.4. Za postojanje izravne diskriminacije, a na koju se tužitelj prvenstveno poziva, potrebno je stoga da se kumulativno ostvare sljedeće pretpostavke, i to da postoje osobe u usporedivoj situaciji, da se osobe tretiraju različito, te da se osobe različito tretiraju zbog neke zabranjene osnove, ovdje zbog invaliditeta i članstva u sindikatu.

11. Odredbom čl. 186. ZR-a propisano je da radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog članstva u sindikatu, a osobito nije dopušteno ugovor o radu s određenim radnikom sklopiti pod uvjetom da on ne stupi u sindikat, odnosno pod uvjetom da istupi iz sindikata, otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti radnika u nepovoljniji položaj od ostalih radnika zbog njegova članstva u sindikatu ili sudjelovanja u sindikalnim djelatnostima izvan radnoga vremena, a uz suglasnost poslodavca i za vrijeme radnoga vremena, te da članstvo u sindikatu i sudjelovanje u djelatnostima sindikata ne smije biti okolnost na kojoj poslodavac temelji odluku o sklapanju ugovora o radu, promjeni poslova koje radnik obavlja, odnosno mjesta rada, stručnom obrazovanju, napredovanju, plaćanju, socijalnim davanjima i prestanku ugovora o radu.

11.1. Odredbom čl. 39. ZR-a propisano je da ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest ne smije štetno utjecati na napredovanje radnika i ostvarenje drugih prava i pogodnosti iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, dok je čl. 40. i 41. propisano da radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlašteni liječnik, odnosno ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove na kojima je prethodno radio, te da, ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio, a radi osiguranja poslova iz stavka 1. čl. 41., poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.

12. Ovaj sud je stava da je za donošenje pravilne i zakonite odluke prvenstveno nužno razjasniti poziva li se tužitelj u odnosu na Odluku o promjeni mjesta rada broj 41/19 od 28. siječnja 2019. na nezakonitost iste ili smatra da je ista diskriminatorna, kao i je li tužitelj učinio vjerojatnim da je zbog invaliditeta i članstva u sindikatu stavljen u nejednak položaj u odnosu na drugu osobu u usporedivoj situaciji, odnosno je li tuženik dokazao suprotno, kao i u čemu se sastoji eventualno nejednako postupanje tuženika prema tužitelju u odnosu na osobe u usporedivoj situaciji, pri čemu za postojanje izravne diskriminacije kumulativno moraju biti ispunjene pretpostavke navedene pod toč. 10.4. ove odluke.

12.1.Ovo stoga što iz stanja spisa proizlazi da su, osim tužitelja, i druge osobe koje nisu članovi sindikata SING premještene na Terminal tekućih tereta, te da i drugim osobama nisu plaćeni troškovi školovanja.

13. Također, odlučno je i što je tužitelj Đ, pa se na njega, po stavu ovog suda, ne primjenjuje čl. 1. st. 1. i 2. ZSD jer se ne radi o osobi na koju se odnosi zaštita radnika koji su privremeno ili trajno nesposobni za rad iz čl. 39.,40. i 41. ZR-a.

14. Nadalje, za donošenje zakonite i pravilne odluke nužno je cijeniti i navode tužitelja o mobbingu. Ovo stoga što je mobbing specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta, s tim da se takve aktivnosti smatraju mobbingom ako su učestale i dugotrajne. Također, tužba zbog diskriminacije u sebi sadrži i tužbu zbog mobbinga, s tim da je u slučaju mobbinga teret dokaza na tužitelju.

15.Slijedom navedenog, osnovana je žalba tuženika zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

17. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, a radi donošenja zakonite odluke, upotpuniti činjenično stanje, te će, uvažavajući i žalbene navode tuženika, provesti eventualno predložene dokaze, razjasniti zahtjeva li tužitelj da Odluka o premještaju predstavlja diskriminirajuću ili nezakonitu odliku, te ovisno o navedenom cijeniti odredbu čl. 2. Ugovora o radu i odredbu čl. čl. 7. st. 1. i 2. ZR-a, cijeniti sve provedene dokaze, utvrditi je li poslodavac bitno promijenio mjesto rada tužitelju, utvrditi postoje li osobe u usporedivoj situaciji s tužiteljem, te ukoliko postoje, je li poslodavac tužitelja tretirao različito u odnosu na njih, i ukoliko jest, je li ga različito tretirao zbog zabranjene osnove, odnosno zbog invaliditeta i članstva u sindikatu, te pri tome imati u vidu okolnosti navedene u ovoj odluci koje se odnose na status tužitelja HRVI i odredbe čl. 39.,40. i 41. ZR-a. Pri tome će cijeniti i navode tužitelja o mobbingu te potom postupiti po čl. 8. ZPP-a i donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o zahtjevu tužitelja.

18. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

19. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Osijek, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša