Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: P-530/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji toga suda Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužiteljice BĐ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 25. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, dana 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu broj 220467 zaključenog dana 14. listopada 2008. između tužiteljice BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i prednika tuženika VOLKSBANK d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 803,10 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika Volksbank d.d. sklopila dana 14. listopada 2008. Ugovor o kreditu broj 220467 (dalje:Ugovor) kojim joj je odobren kredit u iznosu od 31.415,96 švicarskih franaka (dalje: CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a kojim je ugovorena i naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.595,20 kn što sada predstavlja iznos od 211,72 eur. Tvrdi da se radilo o tipskom ugovoru na unaprijed formuliranom obrascu na sadržaj kojeg ona nije mogla utjecati niti pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama pa ni o toj odredbi iz članka 6.1. Ugovora. Budući da se radi o potrošačkom ugovoru poziva se na odredbu članka 59. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti te na odredbe članka 81. istog Zakona kojima je regulirano koja se odredba smatra nepoštenom čija je posljedica ništetnost takve ugovorne odredbe. Tvrdeći da nije nikada pregovarala sa prednikom tuženika o toj ugovornoj odredbi smatra je ništetnom.
2. Stoga traži utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe uz naknadu joj troškova postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu stavlja prigovor zastare potraživanja, zatim tvrdi da njegov pravni prednik nije pri sklapanju spornog ugovora koristio nepoštenu poslovnu praksu ugovarajući naknadu za odobrenje kredita, tzv. ulaznu klauzulu jer da nema uporišta ni u primjenjivim propisima, a ni u sudskoj praksi da bi to bila nedopuštena ugovorna odredba koja se odnosi na naknadu za obradu ugovora o kreditu. Također tvrdi da je ta odredba bila jasno, razumljivo i nedvosmisleno ugovorena jer je izražena u točno naznačenom postotku od 1,10% iznosa kredita što je čini lako uočljivom i razumljivom te da stoga nije nepoštena. Osim toga, tvrdi da tužiteljica ničim nije dokazala da se o toj odredbi nije pregovaralo i da bi se radilo o tipskom ugovoru na čiji sadržaj nije imala utjecaja. U tom se smislu poziva na tzv. načelo transparentnosti razvijeno u praksi suda EU temeljem članka 4. stavak 2. Direktive Vijeća Europske unije 93/13/EEZ prema kojem u trenutku ugovoranja određenog pravnog posla potrošaču moraju biti razumljive odredbe ugovora ne samo na gramatičkoj i formalnoj razini nego i na način da mu je pruženo dovoljno informacija temeljem kojih može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene odredbe. Stoga tvrdi da je potrebno ispitati informacije koje su se pružile tužiteljici kao potrošaču, ali i okolnosti koje su vrijedile prije i za vrijeme sklapanja toga ugovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu troškova postupka.
4. Sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u dopis Hrvatske poštanske banke (list 5 spisa), Ugovor o kreditu (list 6-13), dopis tužiteljice predniku tuženika Sberbank d.d. (list 14) , plan otplate kredita (15-16), otplatnu tablicu (list 17-18), prometnu karticu po kreditu (list 19-23) te je saslušana tužiteljica kao parnična stranka (list 56-57).
5. Ocjenjujući provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje djelomične ništetnosti dijela spornog Ugovora kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita (u članku 6.1. ugovora) no ne i zahtjev za povrat iznosa koji je tužiteljici naplaćen po toj osnovi. Stoga su neodlučni navodi iz podneska tužiteljice koji se odnose na obrazlaganje neosnovanosti prigovora zastare te općenito na visinu potraživanja kao i vezano za navode o nepoštenosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
7. Iz provedenog postupka proizlazi:
-da je prednik tuženika Volksbank d.d. kao kreditor s tužiteljicom kao korisnicom kredita sklopio dana 14. listopada 2008. ugovor o kreditu kojim joj je odobrio kredit u iznosu 31.415,96 švicarskih franaka (dalje: CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,
-da je namjena kredita bila kupnja vozila tužiteljice koje u iskazu tvrdi i da je kupila za osobne potrebe, dakle da se radilo o potrošačkom ugovoru sukladno Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07-dalje:ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme njegovog sklapanja,
-da je člankom 6.1. Ugovora ugovorena naknada za „obradu zahtjeva i administraciju kredita“ u visini od 1,10% od iznosa kredita koja se plaća jednokratno prije isplate kredita,
-da je prema iskazu tužiteljice prednik tuženika pripremio tekst ugovora te da nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama niti joj je išta razjašnjeno koju uslugu plaća na ime obrade kredita, ali da ju je platila.
8. Nasuprot tome, tuženik niti je osporio istinitost iskaza tužiteljice, a niti je dao ikakvih dokaza iz kojih bi proizlazilo da su ugovorne strane pregovarale o toj ugovornoj obvezi i da je tužiteljica imala ikakvog utjecaja na njezin sadržaj. Stoga je njezin iskaz prihvaćen kao istinit, jer je uvjerljiv i logičan. Sam postupak ugovaranja kredita kojeg je već auto kuća u kojoj je tužiteljica imala namjeru kupiti automobil, preporučila kao mogućnost kupnje, ukazuje da ona nije imala ikakvog utjecaja na formuliranje ugovornih odredbi već da se radilo o tada tipskom obrascu standardnog ugovora. Da je bilo drugačije, tuženik bi zasigurno mogao dostaviti dokaze iz kojih bi proizlazilo na koji su to način pregovarali sa tužiteljicom kako potencijalnim korisnikom kredita, koje su joj još uvjete osim prihvaćenih nudili, je li mogla usluga obrade kredita biti veća ili manja od ugovorene, te kako su joj pojasnili koje to troškove pokriva ugovorena naknada, ovisi li o visini kredita ili o nečem drugom.
9. Odredbom članka 96. stavak 1. ZZP/07 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stavkom 2. toga članka da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4. da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo to je dužan dokazati. Primjerice, prema članku 97. stavak 1. alineja 10. ZZP/07 nepoštena je ugovorna odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Člankom 100. toga Zakona bilo je regulirano da ukoliko ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.
10. I odredbom članka 3. stavak 1. Direktive Vijeća Europske unije 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja je ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju inkorporirana u domaći pravni sustav, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, dok je člankom 5. propisano da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.
11. Utvrđujući da je sporni Ugovor sačinjen na standardnom obrascu prednika tuženika i da tužiteljica nije mogla pregovarati o spornoj ugovornoj odredbi, navedena odredba je nepoštena iako je gramatički pa i matematički mogla biti jasna i uočljiva tužiteljici koja je mogla izračunati njezinu visinu. No, unatoč tome, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te jednake vrijednosti činidaba, kao i definiciji ugovora o kreditu iz odredbe članka 1021. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) prema kojoj se tim ugovorom kreditor obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni novčani iznos, a korisnik kredita obvezuje se banci kao kreditoru plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Ugovarajući naknadu za "obradu zahtjeva i administraciju kredita" prednik tuženika nije transparentno tužiteljici kao slabijoj ugovornoj strani pojasnio na ime kojih to troškova mora platiti 1,10% od iznosa kredita pa je ugovarajući takvu odredbu nije postupao prema njoj u dobroj vjeri te je ista nepoštena, a u skladu sa odredbom članka 102. ZZP/07 i članka 322. stavak 1. ZOO-a i ništetna.
12. Budući da se u smislu odredbe članka 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, neosnovan je istaknuti prigovor zastare. Naime, tužiteljica nije zatražila vraćanje uplaćenog iznosa temeljem te ništetne ugovorne odredbe da bi bilo relevantno utvrđivanje početka tijeka zastarnog roka.
13. Slijedom izloženog usvojen je tužbeni zahtjev.
14. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa).
15. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom dosuđen joj je zatraženi i opravdani trošak parničnog postupka koji se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe i pristup punomoćnika na dva ročišta, svaka radnja u visini od 100,00 bodova sukladno Tbr. 7.1 i 9.1. Tarife što uz primjenu Tbr. 54. Tarife za vrijednost boda od 2,00 eur čini nagradu u visini od 600,00 eur. Na taj iznos joj pripada i pravo na PDV od 25% primjenom Tbr. 46. Tarife što iznosi 150,00 eur tako da joj ukupno priznati trošak zastupanja iznosi 750,00 eur. K tome joj pripada i pravo na trošak pristojbe na tužbu od 26,55 eur i presudu od 26,55 eur. Stoga joj se dosuđuje trošak postupka u visini od 803,10 eur.
16. Nisu joj priznati opravdanim troškovi sastava podneska od 30. siječnja 2025. u kojem se nepotrebno očitovala o prigovoru zastare potraživanja, a nije ni postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev, kao i o ništetnosti odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita koju također nije tražila, dok su ostali njezini navodi iz tog podneska već uglavnom iznijeti u tužbi. Također joj ne pripada ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude na koje nije ni pristupio njezin punomoćnik.
U Vrbovcu 20. ožujka 2025.
Sutkinja
Zdenka Kudović-Husain
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko nije bila uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
-odvj. Ivan Vuković, Križevci
-odvj. Ivo Šućur, Zagreb
