Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1480/2024-4
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika Hrvatska agencija za osiguranje depozita, OIB 94819327944, Jurišićeva 1, Zagreb, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-326/2024-37 od 7. kolovoza 2024. godine, ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-326/2024-43 od 21. studenog 2024. godine, dana 20. ožujka 2025. godine
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika izjavljena izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) te se u tom potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-326/2024-37 od 7. kolovoza 2024. godine ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-326/2024-
43 od 21. studenog 2024. godine
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
" I/ Sud određuje predloženu ovrhu na nekretnini ovršenika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Zagreb, Jurišićeva 1 i to:
- upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] i to 1. Suvlasnički dio: 9927/269470 Etažno vlasništvo (E1) koju u naravi čini Skladišni prostor br. 1 u podrumu površine 99,27 m2 koji se nalazi u STAMBENA ZGRADA, [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], površine 1941 m2.
II/ Nalaže se Općinskom sudu u Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjelu u [adresa] da provede zabilježbu ovrhe na nekretnini ovršenika iz toč. I. ovog rješenja i to s danom 3. rujna 2020., budući da je tog dana pod brojem Z-9239/2020 zabilježena ovrha na temelju rješenja ovog suda pod brojem Ovr-300/2020 od 3. rujna 2020.
III/ Nalaže se ovršeniku Hrvatska agencija za osiguranje depozita, OIB 94819327944, Jurišićeva 1, 10000 Zagreb naknaditi ovrhovoditelju [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak ovršnog postupka u iznosu od 569,31 eur, u roku od 8 dana, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.
IV/ Nalaže se ovršeniku DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU BANAKA, OIB 94819327944, Jurišićeva 1, 10000 Zagreb naknaditi ovrhovoditelju [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak žalbenog postupka u iznosu od 237,50 eur, u roku od 8 dana.
V/ Nalaže se ovršeniku DRŽAVNA AGENCIJA ZA OSIGURANJE ŠTEDNIH ULOGA I SANACIJU BANAKA, OIB 94819327944, Jurišićeva 1, 10000 Zagreb naknaditi ovrhovoditelju [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak postupka nastalog povodom izjavljene revizije u iznosu od 1.864,46 eur, u roku od 8 dana."
2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 2.., 7., 9. i 11. OZ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i ovrha obustavi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Iz spisa proizlazi:
- da je ugovorom o kreditu i aneksom tog ugovora od 22. prosinca 1993. sklopljenih između Zagrebačke banke d.d. kao davatelja kredita i CA kao korisnika kredita, ugovoreno kao sredstvo osiguranja povrata kredita i založno pravo u korist
ZABE na nekretnini CA,
- da je založno pravo (hipoteka) upisano temeljem Sporazuma stranaka zaključenog pred Općinskim sudom u Zaboku pod br. I-989/93 od 23. prosinca 1993.,
- da je ZABA svoje potraživanje Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu potraživanja od 30. svibnja 2017. cedirala na ovrhovoditelja, te je ovrhovoditelj upisan kao založni vjerovnik u zemljišnoj knjizi,
- da su CA i Dubrovačka banka d.d. sklopile 7. prosinca 1996. godine Sporazum radi osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja je predmet postupka, a budući je Dubrovačka banka d.d. prestala postojati to su sva prava i obveze iste prešle na Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (sada fiducijara) temeljem Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka koji je važio u tom času, te odluke Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju Dubrovačke banke d.d. od 16. travnja 1998.
- da su CA i Dubrovačka banka d.d. sklopile 2. rujna 1997. Aneks 2 Ugovora o jamstvu kojim je prošireno osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka kao i jamstvo za tražbine određene Aneksom (870.000,00 DEM).
Kod takvog stanja stvari neosnovan je prigovor ovršenika da on, kao fiducijarni vlasnik, ne bi bio pasivno legitimiran u ovom ovršnom predmetu. Naime, kod odluke o tom prigovoru, valja imati u vidu odgovarajuće odredbe OZ, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.-dalje: ZV) i Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96 i dr. -dalje: ZZK).
U vrijeme sklapanja ovršne isprave bio je na snazi OZ/96 koji je u čl. 77.a propisao: „Ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik u vrijeme kada je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s ranijeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine“.
Odredbom čl. 297. ZV-a propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti te da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivati na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno.
Odredbom čl. 45. st. 1. odnosno čl. 50. ZZK propisano je da se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema času u kojem je zemljišno-knjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugog suda ili tijela kojom se određuje upis. Kod takvog stanja stvari, u slučaju uknjiženog založnog prava i potom upisa fiducijarnog vlasništva valja primijeniti odredbe o založnom pravu kao ograničenom stvarnom pravu na tuđoj stvari i pravila o prvenstvenom redu namirenja. Kako je uknjižba založnog prava ovrhovoditelja zatražena i provedena prije uknjižbe fiducijarnog vlasništva na ime ovršenika to je ovršenik dužan trpjeti predmetnu ovrhu jer je nekretnina koju je stekao u fiducijarno vlasništvo u trenutku stjecanja bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja. To znači da naknadno upisano pravo fiducijarnog vlasništva ne može biti u prednosti pred hipotekom koja je ranije zasnovana i upisana u zemljišne knjige jer bi se postupalo suprotno zemljišno- knjižnom načelu prava prvenstva.
Stoga su svi upisi u zemljišnoj knjizi, nakon upisa založnog prava, pa do upisa ovršenika kao fiducijarnog vlasnika bez utjecaja na pravo ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu. Ovršenik, kao fiducijar je stekao pravo vlasništva kao prethodni vlasnik, dok je fiducijant iz pravnog posla potonji vlasnik tj. mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine. Sve dok se ne ostvari uvjet prestanka osigurane tražbine, vlasnik nekretnine je fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je fiducijant, tek mogući budući vlasnik."
5. Kako je to razvidno iz sadržaja žalbe ovršenik ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv njega obzirom da je njegov prednik Dubrovačka banka kao fiducijar stekao pravo vlasništva te da u odnosu na njega koji je u zemljišnim knjigama upisan kao fiducijarni vlasnik ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu već da to može samo u odnosu na fiducijanta, zatim ističe da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom te da je dug eventualno i podmiren u određenom iznosu, a ako je to tako, onda ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ, a u kojem slučaju, a sukladno čl. 52. st. 3. OZ, sud prvog stupnja treba donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je izjavljena žalba.
6. Iz sadržaja žalbe proizlaze tvrdnje ovršenika da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava te da ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti.
7. Na te navode valja reći da ovdje ovršnu ispravu predstavlja sporazum između prednika ovrhovoditelja Zagrebačke banke i dužnika RF radi uknjižbe založnog prava a radi osiguranja tražbine Zagrebačke banke temeljem ugovora o kreditu i njegovog aneksa iz 1993. godine.
8. U to vrijeme bio je na snazi Zakon o izvršnom postupku (Narodne novine broj 26/91, 53/91, 91/92 i 57/96 – dalje: ZIP) koji je u čl. 251.c propisivao da na prijedlog stranke sud će odrediti ročište na kojem će se u zapisniku utvrditi sporazum stranaka o postojanju potraživanja i vremenu njegovog dospijeća i njihovu suglasnost da se uknjižbom založnog prava na nekretnini dužnika odnosno da se popisom založnog prava na pokretnim stvarima dužnika osigura novčano potraživanje, a po st. 2., potpisan je zapisnik o sporazumu stranaka iz st. 1. toga članka ima snagu sudske nagode.
9. Po čl. 16. st. 1. toč. 3. ZIP izvršna isprava je i izvršna sudska nagodba, a po čl. 19. st. 1. sudska nagodba izvršna je ako je potraživanje po nagodbi dospjelo.
10. Taj sporazum je postao ovršan kada je prednik ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., a nakon što nisu podmirivane obveze prema njoj dana 12. listopada 1995. godine otkazala ugovor o kreditu uz navođenje da je to upravo ugovor o kreditu od 22. prosinca 1993. godine uz poziv dužniku da plati svoje dugovanje u roku od 15 dana jer ako to ne učini da će cjelokupna obveza iz ugovora o kreditu dospjeti s danom 27. listopadom 1995. godine, a iz čega onda proizlazi da je taj sporazum postao izvršan te da se radi namirenja tražbine može provesti i ovrha na založenoj nekretnini.
11. U odnosu na daljnji žalbeni navod valja reći da iz spisu priležeće dokumentacije je jasno razvidno da se radi o istoj nekretnini, dakle, nekretnini koja je u zemljišnim knjigama označena kao kč. [katastarska čestica] i to suvlasnički dio 9927/269470 etažno vlasništvo (E-1) što u biti predstavlja skladišni prostor u podrumu površine 99,27 m2.
12. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da postoje okolnosti i razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ na koje pazi po službenoj dužnosti, nije našao da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ni da je učinjena bitna povreda odredaba postupka kada na njih pazi prema odredbama ZPP, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025. godine
Sudac:
Marijan Vugić
