Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-79/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dragani Vidović, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Ivana Drmića 16, protiv protustranke Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2790/2024-5 od 13. veljače 2025., 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2790/2025-5 od 13. veljače 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja za utvrđenjem izvanbračne zajednice s pokojnom GĆ.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu je podnio predlagatelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", broj 59/23 – dalje: ZIP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice predlagatelja i pokojne GĆ uz obrazloženje da predlagatelj kao javnopravno tijelo ne može biti pasivno legitimiran u postupku koji se vodi kao statusni predmet prema propisima koje je za takvu vrstu postupka propisao Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), jer u slučaju smrti jednog izvanbračnog druga, drugi izvanbračni drug svoj status utvrđuje u odnosu na druge zakonske nasljednike ostavitelja. Odredba čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 - dalje: ZOMO) ne propisuje neki posebni izvanparnični postupak u kojem bi javnopravno upravno tijelo bilo stranka u postupku, te se stoga postojanje izvanbračne zajednice mora utvrđivati samo u odnosu na zakonske nasljednike umrlog izvanbračnog druga.

6. Predlagatelj žalbenim navodima osporava pobijano rješenje ističući u žalbi da nema nikakve pravne zapreke da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bude pasivno legitimiran u postupku, te dalje ukazuje da je predlagatelj izvanbračni suprug ostaviteljice i jedini zakonski nasljednik iza ostaviteljice, pa da u konkretnom slučaju nema zakonskih nasljednika koji bi predlagatelju priznali postojanje izvanbračne zajednice sa pokojnom GĆ, a i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je povodom podnesenog prijedloga predlagatelja u predmetu priznanja prava na obiteljsku mirovinu prekinuo postupak dok nadležni sud između stranaka, ovdje predlagatelja i protustranke ne riješi prethodno pitanje postojanja izvanbračne zajednice u izvanparničnom sudskom predmetu.

7. Odredbom čl. 22. st. 1. toč. 1. ZOMO propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji i to udovica odnosno udovac. Stavkom 3. istog članka određeno je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

8. Unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022. prema kojem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne može biti pasivno legitimiran u postupcima radi utvrđenja izvanbračne zajednice radi ostvarivanja prava iz područja mirovinskog osiguranja, ovaj sud je drugačijeg pravnog shvaćanja.

9. U pravu je sud prvog stupnja kada u pobijanom rješenju navodi da odredbom čl. 22. ZOMO nije izričito navedeno da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje stranka u postupku koji se vodi temeljem st. 3. toga članka. Doista, u odredbi čl. 22. ZOMO nije nigdje izričito navedeno da bi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje trebao biti stranka u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO i u tom postupku biti pasivno legitimiran. Međutim, jednako tako nije niti navedeno da bi na pasivnoj strani stranke trebali biti drugi zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga. Imajući u vidu navedeno, stav je ovog suda da odredbu čl. 22. ZOMO ne treba tumačiti doslovce i strogo formalistički, već logički i teleološki imajući pritom posebice u vidu svrhu i prirodu postupka, te okolnost da se, sukladno čl. 151. ZOMO Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje između ostalog, financira doprinosima osiguranika i prihodima državnog proračuna, dakle, novcem poreznih obveznika.

10. Sporno pravno pitanje da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pasivno legitimiran u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO koji pokreće izvanbračni drug kako bi ostvario pravo na mirovinu nakon smrti preminulog izvanbračnog druga prema stavu ovog suda potrebno je razmotriti u svjetlu tri pitanja. Prvo pitanje koje treba razmotriti tko bi imao pravni, a i s time povezani ekonomski interes (koji nipošto ne treba miješati i poistovjećivati sa pravnim), osporavati tvrdnje predlagatelja o postojanju izvanbračne zajednice i posljedično tome postojanju obveze na isplatu mirovine. Drugo pitanje koje treba razmotriti je tko u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO treba štititi javni interes koji nedvojbeno treba štititi u situaciji kada će se eventualna mirovina izvanbračnom drugu isplaćivati iz sredstava državnog proračuna i iz sredstava poreznih obveznika. I na kraju, treće pitanje koje treba razmotriti je pitanje koga treba vezati eventualno rješenje kojim će sud utvrditi postojanje izvanbračne zajednice i koje će u upravnom postupku kod Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje biti osnova za priznanje mirovine iza preminulog izvanbračnog druga.

11. U situaciji kada se u postupku utvrđuje postojanje određenog pravnog odnosa (u ovom slučaju postojanje izvanbračne zajednice) koji će posljedično dovesti do nastanka neke obveze (u ovom slučaju obveze na isplatu mirovine) jedino logično da tvrdnje predlagatelja osporava ona osoba koju će eventualna buduća obveza teretiti. Vezano za ovaj slučaj to konkretno znači da jedini koji ima stvarni, pravni, a i s njime povezani ekonomski interes, osporavati tvrdnje predlagatelja o postojanju izvanbračne zajednice je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz čijih će se sredstava u konačnici morati predlagatelju, u slučaju za predlagatelja pozitivnog ishoda postupka, isplaćivati mirovina. U odnosu na navod prvostupanjskog suda da bi pasivno legitimirani bili zakonski nasljednici valja navesti da iz navoda prijedloga nedvojbeno proizlazi, a što predlagatelj dokazuje i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Karla Frkovića, povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj O-417/2024, UPP/OS-17/2024-9 od 6. ožujka 2024. da je predlagatelj proglašen jedinim nasljednikom na temelju zakona iza ostaviteljice GĆ, pa nema zakonskih nasljednika koji bi mu eventualno mogli u izvanparničnom ili parničnom predmetu priznati status zakonskog nasljednika. Sve da i postoje eventualni zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga neće imati bilo kakav interes osporavati postojanje izvanbračne zajednice jer eventualnim prihvaćanjem prijedloga oni neće doći u nikakvu nepovoljniju pravnu poziciju s obzirom da će mirovinu biti dužan isplaćivati upravo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. To se posebice odnosi na slučaj kada preminuli izvanbračni drug nije posjedovao imovinu koju bi trebalo raspoređivati u ostavinskom postupku u kojem slučaju njegovi zakonski nasljednici doista ne bi imali nikakav interes osporavati postojanje izvanbračne zajednice jer neosporavanjem postojanja izvanbračne zajednice oni u stvarnosti ništa ne gube. To bi posljedično otvaralo mogućnost zlouporaba na način da bi omogućavalo zakonskim nasljednicima preminulog izvanbračnog druga da drugom "izvanbračnom drugu" jednostavno "priznaju" postojanje izvanbračne zajednice iako ista objektivno i nije postojala, a kako bi isti neosnovano ostvario nepripadajući materijalni dobitak na teret državnog proračuna, a što se vođenjem kontradiktornog postupka u kojem sudjeluju stranke koje imaju interesa osporavati postojanje određenog pravnog odnosa u znatnoj mjeri onemogućuje. Vezano uz navedeno to otvara pitanje da li je postupak u kojem preminuli izvanbračni drug nema nasljednika jednostranački ili dvostranački postupak odnosno ako se zauzme stav da je dvostranački, tko bi na pasivnoj strani u istome trebao sudjelovati. Ako bi se zauzelo stajalište da je isti dvostranački i da je u slučaju nepostojanja nasljednika na pasivnoj strani pasivno legitimirana općina ili grad i tada se može postaviti pitanje koji bi oni imali interes izvanbračnom drugu osporavati postojanje izvanbračne zajednice kada se iz njihovih sredstava u slučaju pozitivnog ishoda prijedloga neće isplaćivati mirovina nadživjelom izvanbračnom drugu. Iz ranije navedenog jasno proizlazi da u slučaju vođenja postupka radi utvrđivanja izvanbračne zajednice iz čl. 22. st. 3. ZOMO jedini stvarni, pravni i ekonomski interes osporavati predlagateljev prijedlog ima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz čijih će se sredstava u konačnici isplaćivati mirovina, pa je stoga logično da upravo on kao stranka sudjeluje u postupku i da u takvom postupku bude pasivno legitimiran.

12. Utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice posljedično dovodi do ostvarivanja prava predlagatelja na isplatu mirovine. Ta mirovina se isplaćuje iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji se, između ostalog (čl. 151. ZOMO), financira doprinosima osiguranika i prihodima iz državnog proračuna, dakle, sredstvima poreznih obveznika. U takvom slučaju nedvojbeno se mora osigurati javni interes odnosno mora spriječiti da se mirovina isplaćuje osobi koja ne ispunjava uvjete iz čl. 22. st. 1. i 3. ZOMO. Stoga je logično da u postupku na pasivnoj strani sudjeluje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji sudjelovanjem u kontradiktornom postupku na taj način može štiti javni interes i onemogućavati potencijalne zlouporabe instituta, te štititi interese poreznih obveznika koji ga svojim sredstvima bilo putem uplatom doprinosa, bilo posredno putem državnog proračuna, i financiraju. To pogotovo kada se ima u vidu činjenica da odredbe ZOMO omogućuju sudjelovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u parničnom postupku bilo na aktivnoj strani (primjerice u slučaju naknade štete ili stjecanja bez osnove iz čl. 161. i čl. 166. ZOMO) bilo na pasivnoj strani (primjerice, ako tužitelj zahtijeva isplatu neisplaćenih iznosa mirovine i sl.).

13. U odnosu na sporno pravno pitanje pasivne legitimacije u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO je pitanje vezanosti donijetim rješenjem. Pravomoćne sudske odluke u načelu djeluju samo prema strankama koje su sudjelovale u postupku. Ako bi se zauzelo pravno shvaćanje da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na pasivnoj strani ne bi trebao sudjelovati u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO postavlja se pitanje da li bi on takvim rješenjem bio vezan. To pogotovo kada se u postupku odlučuje o prethodnom pitanju (postojanju izvanbračne zajednice) koje posljedično gotovo nedvojbeno za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bi trebalo stvarati obvezu na isplatu mirovine nadživjelom izvanbračnom drugu koja bi se uz to trebala isplaćivati iz sredstva koja osiguravaju porezni obveznici. Imajući u vidu da odluka u postupku iz čl. 22. st. 3. ZOMO, posljedično, u načelu dovodi do nastanka obveze na isplatu mirovine iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje onda ovaj sud smatra da je jedino logično da u takvom postupku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i sudjeluje kao pasivna strana, a kako bi odlukom, s obzirom da ista djeluje inter partes, u konačnici bio i vezan.

14. Imajući u vidu gore navedeno pravni je stav ovog suda da je postupak iz čl. 22. st. 3. ZOMO dvostranački izvanparnični postupak u kojem, s jedne strane, na aktivnoj strani kao predlagatelj sudjeluje izvanbračni drug, te s druge strane, kao protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama ovog suda posl. broj Gž Ob-33/2024 od 23. siječnja 2024., Gž Ob- 1002/2022 od 20. prosinca 2022., Gž Ob-332/2023 od 29. kolovoza 2023. kao i u ranijoj ukidnoj odluci u ovoj pravnoj stvari poslovni broj Gž Ob-527/2024 od 27. studenoga 2024.)

15. Pri tome treba imati u vidu i da je odredbom čl. 436. st. 1. ObZ propisano da su stranke u izvanparničnom postupku predlagatelj, osoba koju je predlagatelj označio kao stranku te svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda.

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa ovoj pravnoj stvari prvostupanjsko rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama te je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

17. Obzirom na izloženo valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. i čl. 371. ZPP u vezi s čl. 44. st. 1. ZIP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će provesti dokazni postupak i utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost prijedlog predlagatelja nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Gordana Držaić