Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-104/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice SC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 12. veljače 2024., poslovni broj Pr-2138/2022-20, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 12. veljače 2024., poslovni broj Pr-2138/2022-20 u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o trošku pod toč. II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 5.769,46 EUR / 43.470,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.652,13 eura teku od dana 23. kolovoza 2022., pa do isplate, a na iznos od 117,33 eura od 12. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se do 31. 12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 16. studenoga 2019. do 22. kolovoza 2022., odnosno do 11. veljače 2024., tužiteljica odbija.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.633,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana 12. veljače 2024. pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i odbije tuženi zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba predviđenih odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu 26. veljače 2019. u ukupnom iznosu od 5.769,46 EURA / 43.470,00 kn s pripadajućim kamatama od 16. studenoga 2019.
7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužiteljica rođ. 1963., radnica tuženika na radnom mjestu viša medicinska sestra,
- da je 26. veljače 2019. za vrijeme radnog vremena pretrpjela ozljedu na radu padom uslijed poskliznuća na mokrom hodniku (pločice) prilikom izlaska iz bolničke sobe kojom prilikom je zadobila ozljedu desnog ramenog zgloba,
- da je djelatnica tuženika KC oprala pod u hodniku koji je bio mokar i klizav i da je postavila upozorenje za "mokar pod" koji nije bio u vidokrugu tužiteljice,
- da iz prijave ozljede na radu od 04. travnja 2019.proizlazi da je tužiteljica ozlijedila rame i nadlakticu za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu i to izlazeći iz sobe 5
Klinike za ženske bolesti i porode,
- da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica nakon imobilizacije desnog ramena uz dijagnozu rupture rotatorne manžete prolazila redovne kontrole po specijalistu fizijatru i fizikalne terapije (2 x 10 tretmana) zbog ograničene i bolne pokretljivosti ramena,
- da je prema nalazu i mišljenju specijalista ortopeda kod tužiteljice uslijed ozljede došlo do ograničene pokretljivosti desnog ramena i smanjenja životne aktivnosti 10%,da je trpjela jake bolove jedan dan, bolove srednjeg intenziteta mjesec dana i slabog intenziteta dva mjeseca i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega mjesec dana po 2 sata,
- prema nalazu i mišljenju vještaka specijalista psihijatra tužiteljica je trpjela primarni strah jakog intenziteta 2 - 3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tjedan dana i sve vrijeme fizikalne terapije i blagog intenziteta do 13. rujna 2019.
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći sve izvedene dokaze, a polazeći od odredbe čl. 3. st. 1. toč. 13. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., dalje ZZR) i čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., dalje: ZR) prvostupanjski sud je zaključio da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik jer nije osigurao sigurne uvjete rada i nije poduzeo zakonom propisane mjere za siguran rad.
9. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Prvostupanjski sud smatra da je do pada tužiteljice došlo na način kako to opisuje sama tužiteljica odnosno da se za vrijeme obavljanja svog radnog zadataka tijekom radnog vremena i to prilikom izlaska iz bolesničke sobe na hodnik poskliznula i pala te se ozlijedila iz razloga što je djelatnica tuženika neposredno prije štetnog događaja oprala prostor hodnika koji je bio mokar, a upozorenje "mokar pod" je bilo postavljeno na mjestu koje nije bilo u vidokrugu tužiteljici. Stoga prvostupanjski sud ne prihvaća navode tuženika da nije bilo propusta u primjeni mjera zaštite na radu i da je do pada došlo jer tužiteljica nije postupala s dužnom pažnjom.
11. Tuženik u žalbi ustraje u prigovoru da tužiteljica nije obratila dužnu pažnju jer bi u protivnom vidjela upozorenje "mokar pod".
12. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer je tužiteljica obavljala svoj rad na uobičajeni način normalno se kretala izlazeći iz bolesničke sobe na vrhu hodnika odakle nije mogla uočiti postavljeni znak upozorenja, a tuženik nije dokazao da bi tužiteljica eventualno trčala ili na drugih način nepravilno hodala pa da nije postupala s dužnom pažnjom.
13. Nastavno, valja odgovoriti da je upravo tuženik propustio postaviti upozorenje na uočljivo mjesto odnosno organizirati proces rada na način da djelatnici ne moraju hodati po mokrom podu što predstavlja propust tuženika za osiguranje sigurnih uvjeta rada.
14. Odredbom čl. 25. st. 1. ZZR-a propisano je da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema odredbi st. 2. poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.
15. U konkretnom slučaju propisane iznimke koje poslodavca u potpunosti ili djelomično oslobađaju odgovornosti za štetu nastalu radniku ozljedom na radu nisu ostvarene.
16. Prema shvaćanju ovog suda u opisanim okolnostima radi se o šteti od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) jer mokar i skliski pod (pločice) bez ikakve protuklizne zaštite predstavlja opasnu stvar, a za štetu odgovara njezin imatelj u konkretnom slučaju tuženik, dok suprotno žalbenim navodima tuženika, ne postoje okolnosti koje bi u potpunosti ili djelomično isključivale odgovornost tuženika.
17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima dovodi u pitanje visinu dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu 5.333,60 EURA / 40.186,01 kn.
18. Tijekom postupka nije dovedena u sumnju stručnost, objektivnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke.
19. Sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, polazeći od nalaza i mišljenja vještaka uzeo u obzir težinu povrede i posljedice koje su iste ostavile kod tužiteljice te vodeći računa o okolnostima slučaja i cilju kojem služi naknada te nije pogodovao težnjama koje nisu spojive s naravi pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti i društvenom svrhom sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO.
20. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade povrede prava osobnosti polazio od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. i svih kvalifikatornih okolnosti ali isto tako uzimajući u obzir i okolnosti slučaja jer je neimovinska šteta strogo individualizirana.
21. Naime, prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju tužiteljica je imala imobilizaciju nakon nezgode, ambulantno je liječena pod kontrolom fizijatra, provodila je fizikalne terapije, a kao posljedica ozljede kod tužiteljice došlo je do ograničene pokretljivosti desnog ramena zbog čega će obzirom na svoju dob biti ograničena u obavljanju radnih i životnih aktivnosti koje okolnosti utječu na visinu neimovinske štete.
22. Stoga je po mišljenju ovog suda iznos pravične novčane naknade primjeren i pravilno odmjeren primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO.
23. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio i visinu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu 318,53 EURA / 2.400,00 kn i troškova liječenja radi odlaska na kontrole i fizikalno liječenje u iznosu 117,33 EURA (884,00 kn) i istu imovinsku štetu dosudio pozivom na odredbu čl. 1095. i 1093. ZOO.
24. Tuženik u žalbi niti ne iznosi prigovor u odnosu na utvrđenu visinu naknade imovinske štete.
25. Slijedom svega navedenog, pravilno je tužiteljici dosuđen na ime naknade štete ukupan iznos od 5.769,46 EURA / 43.470,00 kn i to sa zateznim kamatama na iznos od 5.652,13 EURA od dana podnošenja tužbe budući se tužiteljica nije tuženiku obraćala s pisanim zahtjevom za naknadu štete, a na iznos od 117,33 EURA (troškovi liječenja) od dana presuđenja, dok je za više zatražene kamate zahtjev odbijen.
26. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u usvajajućem dijelu pod toč. I. izreke.
27. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke u odnosu na više zatražene kamate prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
28. Odluka o troškovima pod toč. II. izreke pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa), a tuženik i ne osporava odluku o trošku određenim žalbenim razlozima.
29. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 20. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
