Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-860/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Mađari & Lui u Zagrebu, protiv tuženika BE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1892/2019-5 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća dana 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1892/2019-5 od 15. siječnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se novom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika posl. br. Ovrv-139/2019 od 28. 02. 2019. kojim je naloženo tuženiku (ovršeniku) da tužitelju (ovrhovoditelju) namiri tražbinu sa pripadajućom zateznom kamatom te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-139/2019 od 28.02.2019. javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika i naloži tuženiku isplatu parničnih troškova tužitelju, a podredno ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet ovog spora je regresna isplata iznosa od 11.331,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog i parničnog postupka, koje tužitelj potražuje od tuženika kao vlasnika neosiguranog i neregistriranog teretnog vozila marke Mercedes 30 D, broj šasije [broj šasije], kojim je dana **.**.2014. JE prouzrokovala prometnu nezgodu na Mljetu.

6. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim temeljem utvrđenja da je tuženik vlasnik teretnog vozila Mercedes reg. oznake [registarska oznaka], kojeg je odjavio na policiji te da iz presude Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovni broj 3. Pp P-2310/14 od 23. veljače 2016. proizlazi da je ovdje tuženik tom presudom proglašen krivim što je dana 1. rujna 2014. u 15,45 sati njegovim teretnim vozilom marke Mercedes u mjestu Marinovići, na državnoj cesti D-102, općina Mljet, upravljala JE, a da kao vlasnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju prije nego što je njegovo vozilo sudjelovalo u prometu na cestama, čime je počinio prekršaj iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Iz obrazloženja citirane odluke prekršajnog suda sud je nadalje utvrdio da ovdje tuženik nije znao niti je odobrio bilo kome da koristi njegovo vozilo, a da se njegovim vozilom koristila JE tuženik je doznao naknadno, kada ga je ona obavijestila o prometnoj nezgodi. Jednako utvrđenje, prema ocjeni prvostupanjskog suda, proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŽE, koja je u prekršajnom predmetu potvrdila da je teretno vozilo vlasništvo tuženika ona koristila bez njegova pitanja i odobrenja. Kako je sud utvrdio da tuženik nikome nije odobrio ni dopustio korištenje svog vozila i budući je JE bez pitanja i odobrenja tuženika koristila njegovo vozilo, to zaključuje da je jedino ona odgovorna za svu štetu koju je počinila, a ne tuženik koji je uredno odjavio svoje vozilo nakon isteka osiguranja.

7. Tužitelj u žalbi ističe da je u ovom postupku nesporno utvrđeno da tuženik nije osigurao vozilo policom obveznog osiguranja, da je predmetno vozilo ostavio u posjedu (u dvorištu) svojeg sina i tadašnje snahe JE, da je tuženik sinu i snahi JE ostavio u posjed ključeve predmetnog vozila te suprotno ocjeni prvostupanjskog suda zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik nije osigurao da se predmetno vozilo ne može staviti u promet već je, dapače, davanjem u posjed vozila i ključeva vozila svojem sinu i snahi omogućio korištenje vozila, koje nije prethodno osigurao od obvezne autoodgovornosti. Tužitelj, nadalje, ističe kako je u konkretnom slučaju tuženik kao vlasnik neosiguranog vozila svojim postupcima omogućio neovlašteno korištenje vozila svojoj tadašnjoj snahi te je stoga sukladno čl. 1070. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zajedno s njom solidarno odgovoran za svu štetu koja je nastala trećim osobama, dakle, i tužitelju, uporabom neosiguranog vozila.

8. Obzirom na razloge radi kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, ista je prije svega ispitana u pravcu bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje žalba te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka na koju ukazuje tužitelj, kao ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Za razliku od toga, zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa prvostupanjskog suda ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu. Naime, sud prvog stupnja nakon izjave tuženika da je vozilo ostavio kod sina nije utvrđivao značaj ovakvog postupanja tuženika, značaj navoda da je vozilo ostavljeno radi popravka, tko je trebao popraviti vozilo, što je trebalo popraviti (obzirom je vozilo očito bilo u voznom stanju), koji je značaj okolnosti da je tuženik sinu i tadašnjoj snahi ostavio u posjed i ključeve vozila. Postupanje tuženika je od suda prvog stupnja razmatrano prije svega kroz navode tuženika iznesene u prigovoru i na ročištu, bez provođenja daljnjih predloženih dokaza.

10. Stav ovog suda je kako se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju odgovornosti tuženika. Naime, ovdje valja prvenstveno imati na umu da je motorno vozilo opasna stvar, koje je vlasnik tuženik i da prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovora kao njezin vlasnik. Nadalje, prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO-a vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti, među ostalim, i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti. Razmotre li se činjenice utvrđene tijekom postupka proizlazi da iako tuženik kao vlasnik neosiguranog vozila nesporno nije neposredno predao ključeve bivšoj snahi i omogućio joj vožnju motornim vozilom, on joj je isto tako nesporno i vozilo i ključeve učinio dostupnima. U tom smislu tijekom postupka bilo je nužno utvrditi da li je tuženik ostavljajući motorno vozilo i ključeve dostupnim drugim osobama, mogao predvidjeti da, sin ili snaha ili netko treći, mogu uzeti ključeve i koristiti vozilo, dok je on u Splitu.

11. Kako tijekom postupka sud nije utvrdio tko je vozilo trebao popravljati (prema tvrdnjama tuženika na Mljetu je vozilo bilo radi popravka), da li je vozilo ostavljeno kod sina tuženika radi prosljeđivanja na popravak ili ga je sin trebao popraviti, zbog čega je u posjedu sina tuženik ostavio ključeve, zbog čega su ključevi bili na raspolaganju snahi tuženika i koji je značaj ovakvog postupanja tuženika, to činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, pa je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i primjenom čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U nastavku ovog postupka sud prvog stupnja dužan je provesti novu glavnu raspravu (čl. 377. st. 1. ZPP) te ponovno raspraviti predmet ovog spora radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

13. Pritom će ponovno provesti relevantne dokaze koje su stranke predložile radi utvrđenja odlučnih činjenica, time da se posebno ukazuje da je prvenstveno na temelju saslušanja svjedokinje JE i tuženika potrebno utvrditi odlučne činjenice u pogledu razloga i značaja ostavljanja neregistriranog motornog vozila i ključeva u posjedu sina tuženika i u dosegu raspolaganja njegove bivše snahe. Nakon toga u daljnjem tijeku postupka potrebno je navedene okolnosti slučaja, relevantne za primjenu materijalnog prava, odgovarajuće vrednovati ovisno o tome da li i u kojoj mjeri te činjenice opravdavaju zaključak o postojanju solidarne odgovornosti i tuženika (pored JE) za povratom isplaćene novčane naknade.

14. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom mjerodavnog materijalnog prava, sud će naposljetku donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, koju je potrebno obrazložiti jasnim, dostatnim, neproturječnim i na stanju spisa utemeljenim razlozima, te potkrijepiti mjerodavnim materijalnim pravom.

15. Novom odlukom sud će odlučiti i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Varaždinu 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun