REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Stalna služba u Lastovu

Dolac 03

20290 Lastovo

Poslovni broj : P-949/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Lastovu, po sucu Mila Lagetar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. BŽ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Marijani Mastilović odvjetnici iz Splita, protiv tuženih 1. Općine Lastovo, Dolac 3, OIB: 96014931839, zastupana po načelnici BŽC i 2.Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, Stalna služba u Korčuli, Žitnica 2, 20260 Korčula, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane 25. veljače 2025. godine, dana 20. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za 1/6 dijela pa su isti ovlašteni temeljem ove presude postići uknjižbu prava vlasništva svakog za 1/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] uz istodobno brisanje tog prava s imena Društveno vlasništvo za 1/3 (2/6).

O b r a z l o ž e nj e

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena dana 13. studenog 2024. godine navodi se da su temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Lastovu od dana 2. rujna 2022. godine poslovni broj O-561/2022, tužitelji stekli pravo suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za 1/6 dijela, u naravi obiteljska kuća u mjestu Ubli.

U zemljišnim knjigama na opisanoj nekretnini upisano je Društveno vlasništvo, dok su stvarni vlasnici i isključivi posjednici bili prednici i roditelji podnositelja zahtjeva, KŽ rođ. B i OŽ pok. OŽC.

2. U prilog navodima iz točke 1. ove tužbe govori i Građevinska dozvola od 22. srpnja 1963. godine, te Rješenje o odobrenju uže lokacije od 10. svibnja 1963. godine, temeljem kojih je otac podnositelja zahtjeva izgradio predmetnu nekretninu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Broj čestice na izdanoj građevinskoj dozvoli iz 1963. godine ima glasiti 13060/1, a kako je to razvidno iz povijesti promjena koja seže do 1954. godine, no nema dvojbe da se radi o izvorno istoj čestici.

Opisana nekretnina bračna je stečevina roditelja podnositelja zahtjeva u jednakim dijelovima, a kako to proizlazi iz priloženog Rješenja o nasljeđivanju iza pok. KŽ.

3. Tužitelji su u zakonitom, mirnom i poštenom suposjedu opisane nekretnine preko 60 godina te ih u istome nitko nikada nije uznemiravao niti im vlasništvo osporavao.

4. Tužitelji opreza radi za pasivno legitimirane stranke navode i Općinu Lastovo i Republiku Hrvatsku jer se iz priložene potvrde (lokacijske informacije) Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Vela Luka Klasa: 350-05/24-10/001401, Urbroj: 2117-23-3/4-24-0003 od 4. listopada 2024. godine, ne može sa sigurnošću utvrditi namjena prostora za predmetnu česticu (zbog manjkave prostorno planske dokumentacije) u 1991. godini. Namjena prostora na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. godine kada su na snagu stupili Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu važna je radi utvrđenja je li predmetna nekretnina poljoprivredno ili šumsko zemljište, odnosno je li ju u vlasništvo preuzela Općina Lastovo temeljem prava korištenja i raspolaganja svojeg prednika.

Sukladno potvrdi (lokacijske informacije) Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Vela Luka Klasa: 350-05/24-10/001486, Urbroj:

2117-23-3/4-24-0003 od 29. listopada 2024. godine predmetna nekretnina se danas nalazi u izgrađenom građevinskom području pa sukladno navedenome i ostaloj dokumentaciji proizlazi da je u takvom području bila i 1991. godine čime bi se oborila predmnjeva iz članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Ističe se da je u lokacijskoj informaciji od 4. listopada 2024. godine omaška u pisanju datuma 21. srpnja 1994. godine umjesto točnog 24. srpnja 1991. godine, no to ne utječe na relevantnost podataka.

S obzirom na navedeno, nesporno je da su prednici tužitelja suvlasništvo na nekretnini stekli temeljem građenja, a sukladno odredbi paragrafa 418. OGZ-a, koja je omogućila stjecanje prava vlasništva građenjem na nekretnini u društvenom vlasništvu ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio, a sami tužitelji nasljeđivanjem.

5. Kako tužitelji imaju pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nemaju ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaju predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. Ovaj Sud je podneskom od 23. prosinca 2024. godine zaprimio odgovor na tužbu tužene ad 1. Općine Lastovo putem zastupnice KŽC u kojem se navodi da iz spisa Općine Lastovo, pronađenih u općinskom arhivu proizlazi da je OŽC, prednik tužitelja, ishodovao od Općine Lastovo, Odsjeka za društvene službe, Referat za privredu, komunalne poslove i građevinu, Građevinsku dozvolu broj: [broj dozvole] od dana 22. srpnja 1963. godine, za gradnju stambene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također je, od istog tijela dana 10. svibnja 1963. godine ishodovao Rješenje broj: 02-25/12-1963, kojim je odobrena uža lokacija za gradnju stambene zgrade. Iz spisa nesporno proizlazi da se radi o današnjoj kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je, potom, prednik tužitelja i izgradio stambenu zgradu, danas označenu kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uložak [broj ZK uloška]. Zaključno Općina Lastovo priznaje tužbeni zahtjev i ne spori ga, suglasna je da se za kat. čest. zgr. [katastarska čestica] Z. K. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 1/3 odnosno 2/6 dijela upiše vlasništvo tužitelja, te traži da tužitelji snose troškove ovog sudskog postupka.

Dana 2. siječnja 2025. godine Sud je zaprimio odgovor na tužbu 2. tužene Republike Hrvatske zastupane pa Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, Stalna služba u Korčuli u kojem se navodi da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravno odjel kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske zaprimilo tužbu tužitelja koji od Republike Hrvatske zahtijevaju priznanje prava vlasništva na dijelu svakoga za 1/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano kao Društveno vlasništvo. Kao prethodno pitanje potrebno je učiniti nespornom pasivnu legitimaciju Republike Hrvatske, odnosno Općine Lastovo. Imajući u vidu položenost predmetne nekretnine (unutar očito poodavno formiranog naselja) i ostale dokaze koji su priloženi s određenim stupnjem vjerojatnosti proizlazi da su podnositelji zahtjeva pravo vlasništva stekli građenjem i da su u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine ovo odvjetništvo je u postupku mirnog rješenja spora, a zbog potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza pozvalo podnositelja zahtjeva, a sada tužitelja na primjenu odredbe članka 186.a. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Obzirom da se u tužbi kao navodima zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelji, a prije predlagatelji pozivaju na stjecanja prava vlasništva dosjelošću (i građenjem) prema mišljenju ovog odvjetništva potrebno je izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika koji će identificirati predmetnu nekretninu, te saslušanje svjedoka na okolnosti korištenja i stjecanja prava vlasništva.

7. Na ročištu dana 25. veljače 2025. godine punomoćnica tužitelja iskazuje da tužitelji ostaju pri svim navodima tužbe. Predlaže Sudu da kao prethodno pitanje prvo razriješi pasivnu legitimaciju, a tek onda pristupi izvođenju daljnjih dokaza, sve radi ekonomičnosti postupka odnosno smanjenja troškova postupka. Tužitelji smatraju da je nesporno da je predmetna nekretnina predstavljala građevinsko zemljište sukladno Zakonu o građevinskom zemljištu koji je bio na snazi 23. srpnja 1991. godine a koji Zakon predviđa da se takvim smatra ono zemljište koje se nalazi u naseljima gradskog karaktera i drugo zemljište koje je izgrađeno ili prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata. Upravo jednim takvim građevinskim zemljištem upravljao je prednik Općine Lastovo koji je isto dao na korištenje predniku tužitelja (vidi građevinski dozvolu). Iako prema nedostatnoj prostornoj dokumentaciji (vidi lokacijsku informaciju) danas nema izričitog dokaza o namjeni, tu namjenu možemo sa sigurnošću predmnjevati upravo zbog prostorno planskih propisa koji su u to vrijeme određivali da se gradnja može vršiti samo na građevinskom zemljištu i zemljište koje Općinska Skupština odredi za izgradnju gradova i naselja kao građevinsko područje. Iz svih dokaza proizlazi da bi područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina bilo određeno planom za izgradnju građevinskih objekata, odnosno da bi predmetna čestica bila unutar građevinskog područja kakvog imaju u vidu tadašnji prostorno planski propisi (Zakon o urbanističkom i regionalnom prostornom planiranju i Zakon o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta). Stoga se predlaže pasivnu legitimaciju odrediti u korist tuženika Općine [adresa].

Sud je Rješenjem prihvatio prijedlog punomoćnice tužitelja i ovaj Sud smatra da je opće poznata činjenica da se radi o građevinskom području i da je Općina Lastovo u tom dijelu otoka izdavala građevinske dozvole za izgradnju obiteljskih stambenih kuća. Isto tako Sud smatra da nije sporno da je Općina Lastovo odnosno prednik vlasništva, a da su tužitelji i njihovi prednici kroz cijelo vrijeme bili u posjedu nekretnine iz tužbe.

8. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava i to: pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda broj O-561/2022, Izvadak iz zemljišne knjige ZK uložak [broj ZK uloška], Obavijest o prijemu/uručenju Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građanski upravni odjel, Stalna služba u Korčuli, zahtjev za mirno rješavanje spora, građevinska dozvola od 12. srpnja 1963. godine, Izvod iz katastarskog plana, Povijest promjena na katastarskim česticama, prijepis Posjedovnog lista broj 382, Lokacijska informacija od 29. listopada 2024. godine, Lokacijska informacija od 4. listopada 2024. godine.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Iz sadržaja pregledanih isprava u postupku je utvrđeno:

- da su Rješenjem o nasljeđivanju O-561/2022 BŽ. CŽC i OŽ pok. CŽC naslijedili svaki po 1/3 dijela od ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 549 m2 upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i svaki po 1/3 dijela od ½ dijela nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] površine 81 m2 upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je vidljivo kako je na čest. zgr. [katastarska čestica] iz z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano kao vlasnički dio 1/1 DRUŠTVENO VLASNIŠTVO,

- da su tužitelji pokušali spor riješiti mirnim putem,

- da je prednik tužitelja, odnosno otac ČŽC **.**.1963. ishodio Građevinsku dozvolu za gradnju zgrade na parceli 13060,

- iz Izvatka iz katastarskog plana je vidljivo da se čest. zgr. [katastarska čestica] nalazi na parceli 13060/13,

- iz Povijesti promjena na katastarskim česticama je vidljivo da je čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] nastale parcelacijom (sp.p.1/65 čest. zem. [katastarska čestica] (346741 m2) k. o. [katastarska općina] koja je revizijom 1954. godine upisana u posjedovni list 343 k. o. [katastarska općina] na Šumariju Lastovo. Novonastale čestice čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se ovim prijavnim listom upisuju u posjedovni list 382 na ime OŽ, O,

- iz Prijepisa posjedovnog lista 382 je vidljivo da je u posjedu čest. zgr. [katastarska čestica] u posjedu 1/1 CŽC, prednik tužitelja, odnosno otac,

- da je obitelj CŽC u posjedu navedene čestic.zem. i čest.zgrade od 1963. godine pa do danas.

11. U postupku nije sporno da su tužitelji, posjednici odnosno suvlasnici svaki za 1/6 dijela nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i po 1/6 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prednici tužitelja, otac i majka su još 1963. godine zatražili i dobili od Općine Lastovo, Odsjek za društvene službe, Referat za privredu, komunalne poslove i građevinarstvo Građevinsku dozvolu, za izgradnju zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] , koju su i izgradili, te da ih u posjedu i korištenju nitko nikada nije smetao.

12.Tužitelji predmetnom tužbom zahtijevaju da ih Sud ovlasti na upis prava vlasništva pozivajući se na tvrdnju da su to njihovi prednici, otac i majka samostalno izgradili i neprekidno posjedovali i koristili, te da je na njih to prešlo nasljeđivanjem. Isto potkrepljuju sadržajem spisu priloženih isprava. Nekretnina tužitelja je stečena nasljeđivanjem i zasniva se na pravovaljanoj pravnoj osnovi, zbog čega ima kvalitetu kvalificiranog posjeda koji je trajao neprekidno u zakonu određenom vremenu, a prema ocjeni ovog suda nema dvojbe da su tužitelji stekli pravo vlasništva na nekretnini redovnom dosjelošću.

13.Tužitelji su od svojih prednika preuzeli posjed utužene nekretnine, pa je vlasništvo stečeno i dosjelošću. Nakon 1991. godine opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, odnosno stvarnih prava dosjelošću vrijede i za nekretnine (stvari) u društvenom vlasništvu. Uzimajući u obzir prije navedeno, kao i procesno držanje tuženih tijekom postupka, sud nalazi da među strankama nije sporna ni aktivna ni pasivna legitimacija, da nekretnina koja je predmet tužbe predstavlja dijelom izvanknjižno vlasništvo tužitelja, a isto tako u postupku je nespornim utvrđeno kako predmetnu nekretninu danas u kvalificiranom posjedu drže tužitelji.

14.Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, uz primjenu odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15.Uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka i to prvenstveno činjenicu da se tužitelji putem prednika u obitelji odnosno oca i majke nalaze u posjedu predmetne nekretnine zasigurno od 1963. godine prošlog stoljeća i da ih u tom posjedovanju nitko nije smetao, niti su posjedovanje ikada prekidali. Tijekom postupka utvrđeno je da otac tužitelja nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, ali je upisan kao posjednik. Tužitelji su nakon smrti oca i majke ušli samostalno u posjed na zakonit način i taj im posjed neprekidno traje od 1963. godine pa do danas.

16.Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Utvrdivši odlučne činjenice koje se odnose na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ovaj sud cijeni da je posjed majke i oca tužitelja odnosno danas tužitelja CŽ i ČŽ savjestan obzirom da je opravdano vjerovati da je nekretnina stečena temeljem Rješenja o nasljeđivanju, da je njihov posjed istinit jer nije stečen ni silom ni prijevarom i zakonit jer se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi Rješenju o nasljeđivanju zbog čega isti ima kvalitetu kvalificiranog posjeda koji je trajao neprekidno u zakonom određenom vremenu, a prema ocjeni ovog suda nema dvojbe da su tužitelji stekli pravo vlasništva na nekretnini redovitom dosjelošću. Obzirom na vrijeme posjedovanja od 1991. godine do danas, a to je više od dvadeset godina koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Nedvojbeno je da su tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću, jer su se ispunile sve zakonske pretpostavke, i što istu drže u mirnom, faktičnom i poštenom posjedu.

17. Shodno iznesenom u postupku a temeljem nasljeđivanja i valjanog pravnog posla tužitelji su zakonito, istinito i savjesno (pošteno) protekom predviđenog vremena stekli vlasništvo utuženog dijela nekretnine dosjelošću u smislu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu budući istu kvalificirano osobno posjeduju od trenutka smrti svog prednika odnosno oca. Kako je riječ o nekretnini koja je predstavljala općenarodnu imovinu, odnosno društveno vlasništvo, to se u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991. na istoj nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću pa je u ovoj parnici bilo potrebno utvrditi da li je tužitelj u vremenu nakon 8. listopada 1991. godine ispunio sve pretpostavke za sjecanje vlasništva dosjelošću. Ovaj Sud je utvrdio da su u posljednjem razdoblju i to od 1991. do 2011. ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer iz svega iznijetog proizlazi da su tužitelji držali nekretninu u samostalnom posjedu i izvršavali faktičnu vlast, a to traje neprekidno do danas. Stoga je očito da su tužitelji ovu nekretninu uživali kao svoju, te stekli vlasništvo iste.

18. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143712 i 152/14 – dalje ZV) propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo samostalnim posjedom ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Prema stavku 4. citirane odredbe samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinica lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istog članka, a to u konkretnom slučaju znači protekom roka od 20 godina (za redovnu dosjelost) odnosno protekom roka od 40 godina (za izvanrednu dosjelost).

19. Tužitelji su u postupku dokazali slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i svoj pravni temelj stjecanja, pa je Sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva primjenom članka 128. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143712 i 152/14 – dalje ZV). Znači tužitelji su kvalificiranim posjedom protekom roka od 20 godina računajući od 8. listopada 1991. koncem 2011. stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine u skladu s odredbom članka 159. ZV-a pa je Sud prihvatio ovakav tužbeni zahtjev i ovlastio ih na upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

Punomoćnica tužitelja je popisala parnični trošak koji je ovaj Sud odbio iz razloga što tužene priznaju tužbeni zahtjev.

U Lastovu, 20. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Mila Lagetar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

Rj/

DNA:

I presudu objaviti na e-oglasnoj i uručiti temeljem odredbe članka 335. stavka 7. i 9. Zakona o parničnom postupku,

1. tužiteljima putem punomoćnice Marijane Mastilović odvjetnice iz Splita

2. tuženoj Općini Lastovo

3. tuženoj Republika Hrvatska zastupana po Državnoj odvjetnici Boni Cebalo

II Tužiteljima putem punomoćnika dostaviti Rješenje za plaćanje pristojbe na presudu od 39,82 eura.