Broj: Ppž-3419/2024
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NU, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 15. ožujka 2024., broj: Pp-3984/2022-3, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, kao osnovana i ukida se pobijana presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu da provede prekršajni postupak.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci okrivljeni NU je temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka, je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava u kojoj u bitnome navodi da je pogrešno sud okrivljenika oslobodio od optužbe jer je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, iz činjeničnog opisa prekršaja razvidno je da je ostvareno biće prekršaja, okrivljenik nije vodio računa o položaju svog vozila te smjeru i brzini kretanja čime je izazvao opasnost za imovinu uslijed čega je vozilom udario u podizni branik za zatvaranje prometa na autocesti i pri tome prouzročio materijalnu štetu na svom vozilu, dok materijalna šteta na podiznom braniku nije nastala.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. PZ-a te je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kako to osnovano iznosi tužitelj u žalbi.
4.1. Najprije valja naglasiti da je sud točno u pobijanoj presudi utvrdio da iz opisanog postupanja okrivljenika u činjeničnom opisu optužnog akta ne proizlazi da bi takvim postupanjem nastala materijalna šteta. No, pogrešno je sud utvrdio da djelo koje se okrivljeniku optužnim aktom stavlja na teret nije prekršaj, odnosno da iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi okrivljenik počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. ZSPC-a, što je prouzrokovalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu materijalnog prava.
4.2. Naime, članak za koji je okrivljenik proglašen krivim Obaveznim prekršajnim nalogom tužitelja, a za koji je pobijanom presudom oslobođen od optužbe, je članak 43. ZSPC-a koji u stavku 1. propisuje da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je prije započinjanja radnji iz stavka 1., vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Stavak 3. propisuje kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura za prekršaj ako vozač postupi suprotno odredbama ovoga članka.
4.3. Odredbom članka 293. stavka 1. ZSPC-a, također sadržanog u optužnom aktu, propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za 130,00 eura.
5. Pogrešno sud u obrazloženju navodi da iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlazi da je kritične zgode okrivljenik nekoga ugrozio, niti prouzročio nesreću s materijalnom štetom, zbog čega nije ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a zbog čega ga je oslobodio od optužbe temeljem članka 161. stavka 6. PZ-a odnosno bez provođenja postupka.
5.1. Valja naglasiti da u činjeničnom opisu prekršaja iz članka 43. stavka 3. ZSPC-a iz optužnog akta proizlaze sva bitna obilježja tog prekršaja jer je izrijekom navedeno da se okrivljenik vozilom kretao južnom prometnom trakom autoceste, te dolaskom na naplatne kućice Kikovica, započeo je radnju vozilom u prometu kretnje unaprijed, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može izvesti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu ne vodeći računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja nego se nastavio kretati u trenutku kada se branik za zatvaranje prometa počeo podizati kojom prilikom je branik udario u plastični spojler kabine vozila.
5.2. Dakle, iz opisanog postupanja okrivljenika proizlaze sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, a navodi prvostupanjskog suda iz pobijane presude da nisu ispunjena obilježja prekršaja jer okrivljenik nije nikoga ugrozio i nije prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom nisu osnovani. U činjeničnom opisu jasno su navedene radnje okrivljenika kojima se ispunjava biće predmetnog prekršaja i opisana je posljedica takvog postupanja (podizni branik je udario u spojler kabine) a prouzročenje prometne nesreće s materijalnom štetom odnosno nastanak materijalne štete nije konstitutivni element ovog prekršaja u prilog čemu govori činjenica da zakon u takvom slučaju odnosno ukoliko je došlo do nastanka materijalne štete predviđa uvećavanje novčane kazne za paušalni iznos od 130,00 eura sukladno članku 293. stavku 1. ZSPC-a.
5.3. Nastavno na navedeno, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da iz činjeničnog opisa ne proizlazi nastanak materijalne štete, zbog čega bi okrivljenik eventualno mogao biti kažnjen za osnovno djelo prekršaja odnosno prekršaj iz članka 43. stavka 3. ZSPC-a, no nepravilan je zaključak suda da je okrivljenika valjalo osloboditi od optužbe u cijelosti kako je to učinjeno pobijanom presudom.
6. Slijedom svega navedenog valjalo je povodom žalbe tužitelja, s obzirom da je pobijana presuda donesena bez provođenja prekršajnog postupka temeljem članka 161. stavka 6. PZ-a, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu da provede postupak. Stoga će prvostupanjski sud, vodeći se razlozima navedenim u ovom rješenju, provesti prekršajni postupak u kojem će izvesti sve potrebne dokaze kako bi se utvrdile sve bitne činjenice važne za pravilno utvrđenje stvari i donošenje odluke o prekršaju.
7. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
