Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-245/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IP, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. studenog 2023., broj: Pp-15939/2023, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni tako da se okrivljenom NP za prekršaj činjenično opisan u točki 1) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz čl. 199. st. 7. ZSPC-a, na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), a za prekršaj činjenično opisan u točki 2) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz čl. 289. st. 4. ZSPC-a, na temelju tog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), temeljem čega se okrivljenom NP uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.980,00 EUR (tisućudevetstoosamdeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II Prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku NP na temelju čl. 58. st. 1. PZ-a izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) jeseca.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljeni IP proglašen je krivim da je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura. Istom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koji je temeljem članka 38. stavka 2. točke 2. PZ-a oslobođen od kazne.
1.1. Okrivljeniku je istom presudom naloženo platiti troškove postupka u iznosu od 26,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska, Policijska postaja Bjelovar, je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnim sankcijama, pa tako navodi da sankcije nisu primjerene težinama počinjenih prekršaja, radi se o opasnim radnjama i na ovakav se način neće postići svrha kažnjavanja, a s obzirom na prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a ne slaže se s utvrđenjem suda da ga oslobodi od kazne jer je u međuvremenu otklonio propust odnosno položio liječnički pregled i produžio vozačku dozvolu jer se i dalje radi o teškom prekršaju koji je počinjen i neprihvatljivoj radnji. Tužitelj se također ne slaže s odlukom suda da okrivljeniku ne izrekne zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije jer počinjeni prekršaji ukazuju na postojanje opasnosti da će okrivljenik nastaviti činiti prekršaje kojima će ugrožavati sigurnost prometa. Predlaže da se okrivljeniku za počinjenje prekršaje utvrde novčane kazne u visini zakonom propisanih minimalnih iznosa i da mu se izrekne zaštitna mjera predložena u optužnom aktu.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. No, razmatrajući navode žalbe tužitelja, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešnu odluku o prekršajnim sankcijama.
6. U pravu je tužitelj kada u žalbi upire da je okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a trebala biti utvrđena viša novčana kazna barem u iznosu zakonskog minimuma. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za taj prekršaj utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 400,00 eura pogrešno cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika i pogrešno ocijenivši da će takva novčana kazna ispuniti svrhu kažnjavanja. Sud je takvu odluku obrazložio time da je našao olakotnih okolnosti na strani okrivljenika a to su iskreno priznanje prekršaja, žaljenje, nekažnjavanost i okolnost da nije bilo težih posljedica, dok otegotnih okolnosti nije našao. Valja naglasiti da zakon za ovo djelo prekršaja propisuje novčanu kaznu u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura, zbog čega je prvostupanjski sud suviše nisko odmjerio novčanu kaznu okrivljeniku u konkretnom slučaju za ovaj prekršaj, primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, pogrešno cijeneći navedene okolnosti kao naročito olakotne. Razmatrajući navode žalbe ovaj Sud nije prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda koje je iznio za donošenje ovakve odluke o kazni, stoga je valjalo usvojiti žalbu i preinačiti odluku o kazni i za ovaj prekršaj okrivljeniku utvrditi novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 660,00 eura.
6.1. Što se tiče prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, u pravu je tužitelj u žalbi kada navodi da je neosnovano sud okrivljenika za to djelo prekršaja oslobodio od kazne. Naime, sud je utvrdio da je okrivljenik kriv za predmetni prekršaj, a što okrivljenik u postupku i priznaje, no sud ga je odlučio osloboditi od kazne uz obrazloženje da je nakon počinjenja prekršaja ispunio obveze zbog čijeg neispunjenja je pokrenut ovaj prekršajni postupak i o tome dostavio dokaze, a okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan za istovrsne ili druge prekršaje, te nisu nastale štetne posljedice. Ovaj Sud ne prihvaća takvu odluku prvostupanjskog suda, te i u tom dijelu prihvaća žalbu tužitelja, smatrajući da je okrivljeniku za navedeni prekršaj valjalo utvrditi novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu. Za taj prekršaj zakon propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, dakle novčana kazna u visini zakonskog minimuma je prvenstveno blaža vrsta kazne i u svemu pogodna za ispunjenje svrhe kažnjavanja (što oslobođene od kazne svakako nije), posebice imajući na umu težinu prekršaja. Ista je pogodna za počinitelja prekršaja koji je po prvi puta počinio ovakav prekršaj, a valja naglasiti da je isti počinio u stjecaju s prekršajem iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a, a radi se o dva zaista teška prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama koja valja adekvatno sankcionirati kako bi se počinitelja u budućnosti odvratilo da ponovno čini prekršaje.
6.2. Zbog toga je ovaj Sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljeniku za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, te primjenom članka 39. PZ-a izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.980,00 eura.
7. Razmatrajući navode žalbe tužitelja o zaštitnoj mjeri, ovaj je Sud utvrdio da je valjalo usvojiti žalbu tužitelja i okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca jer smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
