Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1317/2023-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku iz Krka, protiv tuženika PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Želimira Brozovića, Jasne Trinajstić Krause i Marina Trinajstića, odvjetnicima iz Krka, JI iz [adresa], TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OI iz [adresa], MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FI iz [adresa], KI iz [adresa], ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Robertu Kopajtiću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja i uknjižbe, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-2373/2015-24 od 24. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba tužiteljice, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj P-2373/2015-24 od 24. svibnja 2018. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je stekla pravo vlasništvo cijele nekretnine pod oznakom čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te da se ovlašćuje da po pravomoćnosti presude zatraži prijenos prava vlasništva s imena uknjiženih suvlasnika na njeno ime, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljici da tuženici ĆI i tuženici IID naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kn.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev iste uz obvezivanje tuženih na naknadu parničnog troška, odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje uz uputu o načinu postupanja.

3. U odgovoru na žalbu tuženica ĆI i tuženica IID navode da sadržaj žalbe tužiteljice osporavaju u cijelosti, pa predlažu ovome sudu da se ista odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostupanjska presuda uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Cijeneći da tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva sporne nekretnine stekla nasljeđivanjem iza svog pok. oca ZI, prvostupanjski sud tvrdi da sporna nekretnina nije utvrđena kao dio ostavinske imovine navedenog, niti da iz posjedovnih listova proizlazi da bi tužiteljica i njezin pravni prednik bili evidentirani kao posjednici sporne nekretnine, pa zaključuje da tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine nije stekla nasljeđivanjem, a ujedno tvrdi da uopće ne živi u kući koja se nalazi pored sporne nekretnine od kada je umro njezin otac, a to je bilo 1994., pa smatra da ista nije u posjedu prijepora neposredno ni posredno više od 20 godina.

5.1. Isto tako, prvostupanjski sud napominje, a s obzirom na navedene okolnosti, da nije utvrđeno ni da bi tužiteljica mogla steći pravo vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV), jer nije u posjedu predmeta spora više od 20 godina, konstatirajući pritom da s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka, te stanje u naravi, iz kojeg proizlazi da spor između stranka predstavlja cisternu pod oznakom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi ispred kuće tuženih i tužiteljice, s time da je ispred same cisterne stepenište koje je vlasništvo tužiteljice, da nije životno da bi vlasništvo tužiteljice bilo sređeno na svemu osim na samoj cisterni, kada bi to bilo stvarno vlasništvo prednika tužiteljice, slijedom čega tvrdi da ista nije dokazala da bi pravo vlasništva stekla po nekoj drugoj osnovi, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

6. U žalbi tužiteljica navodi da su kuće tužiteljice i navedenih tuženica poluugrađene kuće u nizu, a da je utužena nekretnina u naravi cisterna koja je izgrađena po prednicima tužiteljice kada je izgrađena i njezina kuća. Tvrdi da kuća tuženica ĆI i IID ima svoju cisternu koju je sagradio prednik navedenih za svoju kuću preko puta kuća u nizu kraj svoje štale, a da je pred prvostupanjskim sudom vođen i pravomoćno dovršen postupak pod brojem P2208/2015 u kojem su navedene tuženice odbijene s tužbenim zahtjevom koji se odnosi na stepenice koje su građevno sastavni dio utužene cisterne i na istu vode. Napominje da je iz same lokacije pristupnog puta jasno razvidno da je cisterna koja je predmet spora bila građevina koja je izgrađena i u vrijeme građenja kuće tužiteljice i sa istom čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, pa da je neživotno da bi prednik navedenih tuženica gradio cisternu ispred kuće tužiteljice, izgradio stepenište kojim se dolazi do i na cisternu, umjesto na svojoj nekretnini, a da je životno da je prednik tužiteljice sebi izgradio i cisternu sa pristupom sa svog zemljišta, pa da sud uopće ne cijeni iskaz svjedoka EI na te okolnosti. Napominje da ima 85 godina, da je bila slabovidna osoba sa pogoršanjem stanja bolesti pa je oslijepila zadnjih 5 godina života i da živi kod svog sina u [adresa], ali da to što zbog bolesti trajno ne živi u svojoj kući, te samo povremeno dolazi, ne znači da je izgubila stvarna prava na prijeporu, niti da su joj ta stvarna prava prestala. Brani tezu da je dosjelošću stekla vlasništvo istog, a da je rješenje o nasljeđivanju deklaratorno rješenje te da nasljednik trenutkom ostaviteljeve smrti postaje posjednikom stvari koje nasljeđuje, pa da se ne može prihvatiti kao ispravan stav prvostupanjskog suda da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku jer nije dokazala iz rješenja o nasljeđivanju da bi naslijedila predmet spora. Opisuje da povremeno dolazi u kuću, istu prozračuje, dolazi time i na cisternu, te nalaže sinu da ju čisti, pa da je jasno da njeno ponašanje prema prijeporu ima sve karakteristike savjesnog posjedovanja. Stoga smatra da sve navedene okolnosti jasno potvrđuju tvrdnju tužiteljice da činjenično stanje od strane suda nije valjalo interpretirano, a niti valjano utvrđeno zbog propusta suda da materijalne propise u svojoj ukupnosti neutralno tumači bez šikaniranja tužiteljice, te da u konkretnom slučaju ne postoje uvjerljivi i logički razlozi promatrajući prostorni i vremenski kontekst koji bi opravdavali zaključke suda u pobijanoj odluci.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je u istoj počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP), a na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužiteljica, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste.

8. Naime, pravilno ukazuje tužiteljica da sukladno odredbi čl. 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03 i 35/05) nasljednik stječe nasljedno pravo u času ostaviteljeve smrti, pa rješenje o nasljeđivanju ima samo deklaratorni karakter, te činjenica da iza smrti oca tužiteljice kao ostavinska imovina nije navedena sporna nekretnina, ne znači da tužiteljica kao njegova nasljednica nije stekla vlasništvo predmeta spora, obzirom da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Stoga je potpuno promašen zaključak suda da tužiteljica, zbog činjenice da sporna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina prednika iste, pa niti kao izvanknjižno vlasništvo, niti su tužiteljica i njeni prednici bili upisani kao posjednici iste u katastarskom operatu, ne cijeneći pritom niti ne analizirajući na te okolnosti druge dokaze na koje upire tužiteljica tijekom postupka, zaključuje da ista nije stekla vlasništvo navedene cisterne nasljeđivanjem.

9. Nadalje, kako prvostupanjski sud propušta ocijeniti u pogledu isticanja navoda tužiteljice da je u savjesnom posjedu prijepora spora dugi niz godina preko svojih prednika (oca i djeda) provedene dokaza iz kojih proizlazi da je cisternu izgradio prednik tužiteljice zajedno sa kućom, da su navedene tuženice, koje su jedine tijekom postupka tužiteljici osporavale vlasništvo iste, pravomoćno izgubile spor u odnosu na vlasništvo stepenica za koje tužiteljica tvrdi da su građevno sastavni dio utužene nekretnine i na istu vode, pa obzirom ne analizira ni navode tužiteljice i saslušanih svjedoka koji tvrde da kuća navedenih tuženica ima svoju cisternu koja se nalazi preko puta kuće, a da zbog svoje bolesti ne dolazi često na prijepor, ali da istog održava po njenim uputama njezin sin, potpuno je nejasan i proturječan stanju spisa zaključak prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev nije osnovan i zbog činjenice da tužiteljica nije u posjedu sporne nekretnine preko 20 godina.

10. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a usvajanjem žalbe tužiteljice ukinuo navedenu presudu pod točkom I. izreke, a posljedično i pod točkom II. izreke u odluci o troškovima postupka te predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje, koji će, imajući u vidu naprijed navedene zaključke ovog suda, ponovno nakon provedenog postupka analizirati i cijeniti sve odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te za svoje zaključke dati jasne i okolnosne razloge koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, kako bi ovaj sud po eventualno novoj žalbi mogao odlučiti o pravilnosti i zakonitosti iste, a istom odlukom odlučit će i o svim troškovima postupka. Isto tako napominje se da je sud u novoj odluci dužan pravilno naznačiti imena i prezimena tuženika, obzirom da su neki tuženici u uvodu pobijane odluke naznačeni kao stranke više puta.

U Varaždinu 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun