Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2231/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŽO /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa SČŠ, odvjetnica u OD V i p d.o.o. iz [adresa], protiv tuženika Grada V /OIB: [osobni identifikacijski broj]/, [adresa] Ć 8, kojeg zastupa AB, odvjetnik u OD B & K d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-110/2019-38 od 13. ožujka 2023., u sjednici održanoj 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-110/2019-38 od 13. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-110/2019-38 od 13. ožujka 2023. je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine, čest. br. 226/23, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 81 m2, označen slovima A-B-C-D-A na skici mjesta spora po geod. ing. BO od 20. studenog 2018. (stavak I. izreke), eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.419,84 eura (168.922,26 kuna) na ime novčane naknade za 81 m2 navedene čestice u stavku prvom izreke sa zateznim kamatama od 20. studenog 2018. do isplate (stavak II. Izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.815,78 eura (28.750,00 kuna) sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2023. do isplate.
2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tužitelj predlaže ukidanje ili preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 622,13 eura.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je glavni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik 81 m2 čest. br. 226/23, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označen slovima A-B-C-D-A, na skici mjesta spora po geod. ing. BO od 20. studenog 2018., eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 22.419,84 eura (168.922,26 kuna) na ime novčane naknade za 81 m2 navedene čestice sa zateznim kamatama, koje tužitelj temelji na navodima da se radi o dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju čest. zgr. da je stekao na temelju pravnog posla 2006., a koji dio je korišten kao pristup njegovih pravnih prednika i njega [adresa] u [adresa], da je tuženik 2017. godine ucrtavanjem [adresa] LO, promijenio katastarske granice čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako što je izdvojio sporni dio i uknjižio ga kao sastavni dio te ulice (prvo kao čest. br. 226/19, a naknadnom parcelacijom današnjih katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Tužitelj, osim što se poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodi koje povrede i propuste je po njemu prvostupanjski sud počinio, a koje bi imale značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka.
7. To što tužitelj činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je istinito samo ono što on tvrdi (da mu pripada pravo na naknadu), nije povrijeđeno niti jedno tužiteljevo pravo.
8. Naime, s obzirom da se predmet spora (dio čestice 226/23, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) od 80-ih godina prošlog stoljeća koristio za promet vozila i bio je pristupačan većem broju korisnika (uključivanje u promet u [adresa]), dakle i prije 1. siječnja 1997., a što kao izvjesno proizlazi iz iskaza svjedoka (ĆOĐ, ČO, IO, GO, JO), to je prema odredbi članka 131. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/2011. u daljnjem tekstu: ZC-a/2011) koji je stupio na snagu 27. siječnja 2011. postao nerazvrstana cesta (stavak 1.), neovisno o upisima u zemljišnoj knjizi (stavak 3. - 5.) i javno je dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (stavak 6.), a koje je kao takva u konačnici i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - čestica 226/23, cesta, površine 914 m2, javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika.
8.1. U prilog istom zaključku ide i činjenica da u korištenju predmeta spora za prometovanje vozilima (skretanje iz [adresa] u [adresa]) nije bilo nikakvih barijera niti granica kojim bi se razdvajao predmet spora od ostatka ulice, da je otac tužitelja prije više od 40 godina "uvukao" svoj zid da bi mogao ulaziti iz [adresa] do svoje kuće, odnosno upravo za onoliko koliko je bilo primjereno i potrebno da se prometuje tim dijelom, te snimke iz 2011. o kretanju vozila spornim dijelom na kojem se nalazio prometni znak (niti iz jedne snimke ne proizlazi da bi se na spornom dijelu nalazio parkiran brod ili autobus).
8.2. U konačnici i sam tužitelj je saslušan kao stranka, na ročištu održanom 27. siječnja 2023. iskazao da je njegov otac betoniranu spornu površinu darovao ondašnjoj Općini Vodice, da su se gosti automobilima prevozili i tim spornim dijelom, i da je tuženiku prodao druge dijelove svojih nekretnina, nakon što mu je od strane tuženika "već formalno" oduzeta sporna površina (list 2015. - 216.).
9. Stoga je pravilno po prvostupanjskom sudu pod stavkom I. izreke odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine, čest. br. 226/23, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 81m2, označene slovima A-B-C-D- A na skici mjesta spora po geod. ing. BO od 20. studenog 2018., odluku o kojem tužitelj posebno niti ne osporava u žalbenom stadiju postupka.
10. Po tužitelju je sporna, a na što se u biti i svodi njegova žalba, ocjena prigovora zastare po prvostupanjskom sudu vezano za potraživanje iznosa od 22.419,84 eura na ime naknade za 81 m2 predmetne čestice, utoliko što smatra da je rok zastare za to potraživanje počeo teći 26. veljače 2019. kad je obavljen očevid radi osiguranja dokaza i tvrdi da je nakon tog datuma sporni dio nekretnine „pripojen i sjedinjen„ s [adresa] i postao djelom nerazvrstane ceste, a time i stvarno prestao biti njegovim vlasništvom, a de jure 21. veljače 2017. kada je prijavnim listom Z-1933/2017 umanjena površina čestice 876 k. o. [katastarska općina] i Odlukom o nerazvrstanim cestama, pripojen [adresa] - čestica 226/19, sada oznake 226/23 k. o. [katastarska općina].
11. Tužiteljevo tumačenje zastare novčanog potraživanja je odraz pogrešnog stava da mu je sve do 26. veljače 2019. pripadalo pravo na povrat predmetnog dijela nekretnine i da bi za ocjenu učinaka zastare bilo odlučno to što je 2017. godine izrađen prijavni list i donesena Odluka o nerazvrstanim cestama, kojim je i formalno dio čestice 876 k. o. [katastarska općina] pripojen [adresa] oznake 226/19, a sada čestica 226/23 k. o. [katastarska općina] (čestica 226/23 k. o. [katastarska općina] površine 914 m2 upisana je u zemljišnoj knjizi /zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/ kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika), a na što se očitovao i tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja, apostrofirajući da je vlasništvo predmetnog dijela nekretnine stekao najkasnije 2011., stupanjem na snagu ZC-a/2011, da provedene parcelacije nemaju nikakve veze sa činjenicom je li nešto ili nije nerazvrstana cesta, a niti upis u zemljišnoj knjizi (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revrt-298/2015 od 8. lipnja 2016.), da je krajnji nadnevak od kojega bi se mogao računati početak rok zastare za novčano potraživanje od 3 godine (od kad je tužitelj saznao da je nekretnina cesta / put), te 5 godina (od kad se nekretnina počela koristiti kao put za promet vozila pristupačna većem broju korisnika) 27. siječnja 2011. (stupanje na snagu ZC-a/2011), i da su za tužiteljevo novčano potraživanje očito nastupili učinci zastare.
12. Nastavno navedenom pod točkama 8., 8.1., 8.2, i 9. obrazloženja, a kako to tvrdi i tuženik u odgovoru na žalbu, od najkasnije 2011. godine, kad više nije bilo moguće zahtijevati povrat predmetne nekretnine, počeo je teći rok zastare za isplatu na ime oduzete nekretnine bez naknade i provođenja izvlaštenja, a istekao je (subjektivni i objektivni rok) prije podnošenja predmetne tužbe (18. siječnja 2019.), sve u skladu sa pravilima o zastari sadržanim u odredbama članka 214. - 216., članka 223., članka 225. i članka 230. stavku 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:
35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).
13. Dakle, prvostupanjski je sud ispitao podneske stranaka, izveo predložene dokaze i dao ocjenu njihove mjerodavnosti za meritornu odluku, nije postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tužitelj, potirući sam sebe u navodima vezano za odlučne činjenice, i za odluke iz izreke u bitnome dao jasne razloge koji se žalbenim navodima tužitelja ne dovode u dvojbu.
14. I odluka o trošku pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, koju tužitelj osporava podredno osporavanju odluke o glavnom i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu je pravilna u osnovi i visini.
15. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnica zbog čega trošak te radnja nije priznat tuženiku (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
16. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 110/2019-38 od 13. ožujka 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović