Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-7/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri iz Splita, protiv tuženica: 1. LB pok. VB, rođene HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Mahmutović, odvjetnici u Trogiru i 2. NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Ani Mahmutović, odvjetnici u Trogiru, radi predaje nekretnine u suposjed, rješavajući žalbu 1. tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-5291/2019-10 od 31. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženice LB kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-5291/2019-10 od 31. ožujka 2020. potvrđuje u točki I izreke.

II Odbija se zahtjev 1. tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja 1. tuženica LB obvezana je prepustiti tužiteljici u suposjed nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], sve upisane u ZU ... k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju i dva kata, anagrafske oznake [adresa] (točka I izreke). U odnosu na 2. tuženicu NB tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (točka II izreke).

2. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere sadržaja pobliže navedenog izrekom citiranog rješenja.

3. Protiv citirane presude u točki I izreke žali se 1. tuženica LB iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj 1. tuženica LB preda u suposjed nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća koja se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju i dva kata, anagrafske oznake [adresa].

8. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje nedvojbenim da je 1. tuženica u posjedu cijele nekretnine, u naravi kuće koja se sastoji od prizemlja i dva kata, sve jedan stambeni prostor sa jednim ulazom, i to od useljenja nakon smrti strica KB pok. H koji je umro **.**.2015., sve do današnjih dana, i to kao individualna posjednica, iako nema pravo koje ju na to ovlašćuje, budući da je tužiteljica stvarna i zemljišnoknjižna suvlasnica predmetne nekretnine za 1/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i suvlasnica u 3/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je 1. tuženica suvlasnica za 5/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga.

9. Nadalje, utvrđuje da 1. tuženica ne osporava svojoj sestri, ovdje tužiteljici da bi bila suvlasnica u 1/6 dijela predmetne zgrade odnosno stana, prizemlja i dva kata, navodeći da ne zna što je u naravi taj dio, da nije moguće etažiranje stana, jer postoji samo jedan ulaz, te da se radi o jednoj stambenoj jedinici, iz kojih razloga da je spremna isplatiti sestru za njezin suvlasnički dio.

10. Stoga, imajući u vidu da je tužiteljica nedvojbeno suvlasnica predmetne nekretnine, što 1. tuženica priznaje, da ni tužiteljica, niti 1. tuženica nikada nisu bile u posjedu predmetnog stana dok je sada pok. stric KB bio živ, da isključivo 1. tuženica vrši posjed cijele nekretnine nakon njegove smrti, te da se suvlasnici nisu dijelili, niti postoji njihov sporazum o diobi, pozivom na odredbe iz čl. 42. i čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) , prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže naveden u točki I izreke citirane presude.

11. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi 1. tuženice da tužiteljica nije dokazala aktivnu legitimaciju za nekretnine na kojima je kao suvlasnica upisana ZB, koje navode 1. tuženica neargumentirano prvi puta ističe u žalbi, a tijekom prvostupanjskog postupka nije osporila da je tužiteljica neprijeporno suvlasnica predmetnih nekretnina.

13. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZV-a kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje (st. 2.). Svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela (st. 4.).

14. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV-a, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a odredbom čl. 30. st. 2. ZV-a određeno je da vlasnik, između ostalih prava, ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

15. Odredbom čl. 42. st. 1. ZV-a, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Nadalje, na temelju odredbe čl. 46. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

16. Navedene odredbe dakle, jednako kao i 1. tuženici daju i tužiteljici, pravo suposjedovanja predmetne nekretnine te tužiteljica ima pravo postaviti tužbeni zahtjev predajom u suposjed idealnog suvlasničkog dijela protiv drugog suvlasnika.

17. Stoga nisu od značaja žalbeni navodi 1. tuženice kojima ističe da predmetne nekretnine nikada nisu bile u suposjedu tužiteljice i njezinog pravnog prednika sada pok. VB.

18. Okolnost da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-5815/2016 od 28. studenoga 2017. raskinut ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice i sada pok. KB, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke, budući da je predmetom toga ugovora bio suvlasnički dio od 2/6 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini je tužiteljica i nadalje suvlasnica u 1/6 dijela.

19. Tuženica prvi puta u žalbi ističe da stanje predmetnih nekretnina na terenu ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju jer da sve te nekretnine nisu suvlasništvo tužiteljice i 1. tuženice, a neke od tih nekretnina da se nalaze u posjedu drugih osoba, pa kako se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi, ovaj sud o navedenom prigovoru nije ovlašten odlučivati. Međutim, sve da tome nije tako, suprotno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige koji u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155723, 127/24) ima snagu javne isprave, da 1. tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavala pravo suvlasništva tužiteljice na prijeporu, te da je 1. tuženica iskazala da je posljednji ugovor o zakupu zaključen 2018. sa 2. tuženicom, nakon čega se 2. tuženica više ne nalazi u posjedu prostora u prizemlju zgrade, te iz kojih razloga je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na 2. tuženicu pravomoćno odbijen.

20. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Prvotuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspjela.

22. U preostalom dijelu (točka II izreke) presuda i rješenje suda prvog stupnja kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović