REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-313/2023-48

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja DTN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Zovko, Šimunković i Ivanović iz Zagreba, protiv tuženika PHRIXUS d.o.o. OIB: 51149085686, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša - Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DT, odvjetničke vježbenice, zakonskog zastupnika tuženika LT i punomoćnika tuženika Ljiljane Maravić-Pirš, odvjetnice, odvjetnika dana 20. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o izvanrednom otkazu tužiteljeva ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14.11.2014., kao i odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 4.9.2015. godine.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14.11.2014. godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ove parnice zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stoji koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 07. listopada 2015. podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj računovodstva i financija temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2014. godine. Predmetni ugovor tuženik je otkazao odlukom o izvanrednom otkazu koja je tužitelju dostavljena putem oglasne ploče tuženika 25. kolovoza 2015. Protiv navedene odluke tužitelj je 04. rujna 2015. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom koja je tužitelju dostavljena 21. rujna 2015. godine. Tužitelj tvrdi da nije bio dužan učiniti ono za što ga tuženik tereti i nije počinio bilo kakve povrede radne obveze. Naveo je da je bio dužan poslove svog radnog mjesta obavljati sukladno ugovoru o radu, propisima o računovodstvu i računovodstvenim standardima, što je uredno i činio. Tužitelj tvrdi da električno vozilo na koje ukazuje tuženik nije bilo u vlasništvu tuženika na dan otkaza, već je ono 01. srpnja 2015. preneseno na društvo Phrixus FM d.o.o. sukladno ugovoru o prijenosu ugovora o redovnom održavanju sklopljenom između tuženika i društva Phrixus FM. Tužitelj tvrdi da ažuriranje registra osnovnih sredstava društva i obračun amortizacije nije bio dužan vršiti na dnevnoj bazi, već jednom godišnje na kraju godine, temeljem prethodno provedene inventure, pregleda glavne knjige i faktura za cijelu poslovnu godinu. Tužitelj tvrdi da u vrijeme otkaza nisu postojale isprave bilanca i račun dobiti i gubitka jer se iste sastavljaju na kraju poslovne godine jednako kao i popisi imovine. Tužitelj tvrdi da je uredno vodio poslovne knjige tuženika, a posebno glavnu knjigu, svi računi iz 2015. godine koji su prošli kroz blagajnu tuženika bili su uredno zavedeni u toj knjizi. Tužitelj poriče da se pogrešno knjižilo račun na koji upire tuženik, ali da je i došlo do kakve omaške prilikom knjiženja tog računa, ista ne predstavlja teške povrede radne obveze. Tužitelj tvrdi da je nakon sklapanja sporazuma od 01. srpnja 2015., po uputama i prethodnim dogovorima tuženika sa društvom za leasing, razgovarao o tehničkim detaljima uz izvršenje sporazuma. Ako je tuženiku nastala šteta zbog preuzimanja leasinga, za štetu je odgovoran isključivo tuženik.

2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2014. i odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 04. rujna 2015., da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2014. godine.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tuženik 31. srpnja 2015. donio odluku o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu i pokušao je istu dostaviti tužitelju neposrednom predajom, a s obzirom da se tužitelj nije htio javiti radi preuzimanja odluke o otkazu, tuženik je istu 01. kolovoza 2015. dostavio tužitelju preporučenom pošiljkom s povratnicom. Navedeno pismeno vratilo se tuženiku 17. kolovoza 2015. s napomenom "odbio primiti" nakon čega je tuženik sukladno članku 84 Pravilnika o radu dostavio tužitelju odluku o otkazu putem oglasne ploče društva tuženika u sjedištu tuženika. Tuženik tvrdi da je tužitelj kao voditelj računovodstva i financija bio dužan ažurno voditi poslovne knjige na način da se promptno evidentiraju poslovni događaji temeljem kojih je porezni obveznik dužan prijaviti nastanak porezne obveze, odnosno poslovni događaj ili radnopravna dokumentacija koju je tuženik kao poslodavac dužan voditi na odgovarajući način, sukladno pozitivnim propisima, a ne pola godine nakon nastanka poslovnog događaja. Tuženik tvrdi da je e-mailom od 16. srpnja 2015. tužitelja pozvao na sastanak zakazan za 17. srpnja 2015. koji je toga dana i održan i tuženik je na tom sastanku saznao činjenice na kojima temelji odluku o otkazu. Na tom sastanku tužitelju su prezentirani upiti radi utvrđenja činjenica koje do tada tuženiku nisu bile poznate, a koje je tužitelj kao osoba koja je bila zadužena kao voditelj financija i računovodstva, morala i trebala znati. Tužitelj je upitan da li je u registar osnovnih sredstava tuženika zaveo električno vozilo kupljeno od društva WAWA dana 09. lipnja 2015. i da li je izvršio obračun amortizacije. Tužitelj je 17. srpnja 2015. u 10:42:31 sati ispisao konto karticu koja se odnosi na navedeno električno vozilo, a iz koje proizlazi da tužitelj nije zaveo navedeno vozilo u registar osnovnih sredstava tuženika. Ispisom baze podataka iz registra osnovnih sredstava tuženika na dan 17. srpnja 2015. utvrđeno je da je tužitelj povrijedio svoju obvezu preuzetu ugovorom o radu te nije ažurno i na vrijeme vodio poslovne knjige tuženika. Tuženik tvrdi da je tužitelj zlouporabio povjerenje tuženika jer se tuženik pouzdao da tužitelj kao voditelj računovodstva i financija poduzima sve radnje predviđene pozitivnim propisima i vodi sve odgovarajuće evidencije, a zapravo je doveo tuženika u poziciju odgovornosti prema državnim tijelima radi ne vođenja odgovarajućih evidencija i poslovnih knjiga ažurno i na način predviđen pozitivnim propisima. Tuženik tvrdi da je prijašnji član društva i direktor društva tuženika FT dana 07. siječnja 2014. izjavom istupio iz društva tuženika, a **.**.2015. FT je u cijelosti isplaćen iz društva tuženika, što je tužitelju kao voditelju financija bilo poznato. Nakon isplate njegovog udjela, FT je tuženiku potpisao sve akte potrebne da bi se istupanje iz društva tuženika provelo u Sudskom registru i kako bi isti odmah prestao biti odgovorna osoba odnosno direktor tuženika. Tuženik tvrdi da nije imao saznanja da je FT **.**.2015. "opunomoćio" tužitelja da ispred društva tuženika obavi sve potrebne aktivnosti za prijenos ugovora o leasingu sklopljenih s OTP Leasing d.d. za dva gospodarska vozila marke Citroen Nemo, u skladu s odlukom FT koji nakon 30. lipnja 2015. više nije imao nikakve ovlasti u društvu tuženika. Opisanim postupanjem tužitelj je zlouporabio povjerenje tuženika pa nastavak radnog odnosa više nije moguć.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2014. (list 6-8 spisa), zahtjev za zaštitu prava i presliku povratnice (list 12-13, 152), odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 16. rujna 2015. i presliku povratnice (list 14-16, 153-154 i 155), Sporazum između društva Phrixus d.o.o. i društva Phrixus FM d.o.o. od 01. srpnja 2015. (list 17-18, 73-74), e-mail korespondenciju (list 33, 50-54, 82), Pravilnik o radu tuženika od 10. studenog 2014. (list 34-47), Sistematizaciju radnih mjesta (list 48-49), potvrdu FINE o primitku dokumentacije za 2014. i financijski izvještaj za 2014. godinu (list 55-63), konto karticu (list 64, 83-85), račun društva WAWA d.o.o. (list 65), registar osnovnih sredstava (list 66-72), odluku o prijenosu osnovnih sredstava, materijala i opreme od 01. srpnja 2015. (list 75-76), ugovor o kupoprodaji opreme od 01. srpnja 2015. (list 77-78), punomoć FT od 03. srpnja 2015. (list 79), poziv društva Phrixus d.o.o. od 16. srpnja 2015. i presliku povratnice (list 80-81), izjavu člana društva o istupanju iz društva od 07. siječnja 2014. (list 96), odluku o prihvaćanju izjave o istupanju iz društva člana društva FT od 15. siječnja 2014. (list 97), izvadak iz Sudskog registra (list 107-116, 120-121), presliku koverte i povratnice (list 149-150), odluku tuženika o dostavi odluke o otkazu tužitelju (list 151). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka ĐT (list 163-169), zakonskog zastupnika tuženika LT i svjedoka HT (list 172-178).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je nesporno da u vrijeme donošenja odluke o otkazu kod tuženika nije postojalo radničko vijeće i nije djelovao sindikalni povjerenik.

7. Uvidom u ugovor o radu od 14. studenog 2014. utvrđeno je da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme, a u članku 2 je određeno da će radnik obavljati poslove radnog mjesta voditelj računovodstva i financija, koji su predviđeni opisom poslova radnog mjesta koji je sastavni dio ugovora o radu.

8. Dana 31. srpnja 2015. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju otkaza tuženik je naveo da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radnog odnosa tako što je neuredno vodio poslovne knjige društva i nesavjesno poslovanje, a to je tuženik utvrdio 17. srpnja 2015. godine. Neuredno vođenje poslovne knjige društva sastoji se u tome što tužitelj tijekom 2015. godine nije ažurirao registar osnovnih sredstva društva s nabavljenom opremom i tijekom 2015. godine nije napravio obračun amortizacije kojim postupanjem je doveo do toga da uprava društva nema ažuran pregled poslovanja društva. Navedenu povredu tuženik je obrazložio tako što je naveo da električno vozilo kupljeno za ukupni neto iznos od 42.754,02 kn od društva WAWA d.o.o. nije zavedeno kao osnovno sredstvo u poslovnim knjigama društva Phrixus d.o.o., tj. nije u analitici osnovnih sredstva. Iako je račun zaprimljen 09. lipnja 2015. nije bilo opravdanih razloga da radnik ne ispuni svoje ugovorom o radu preuzete obveze. Tijekom 2015. godine tužitelj nije uredno knjižio blagajničko poslovanje. Sukladno Zakonu o računovodstvu društvo je dužno voditi poslovne knjige i evidentirati sve poslovne događaje koji nastaju tijekom godine. Uvidom u poslovne knjige društva utvrđeno je da zaključno sa danom 30. lipnja 2015. u poslovnim knjigama društva nije evidentirano blagajničko poslovanje što dovodi do krivo iskazanih stavaka u bilanci i računu dobiti i gubitka. Pristigli račun broj 17319-1-1- 20150017319 društva Hypo Alpe Adria leasing d.o.o. koji se kod tuženika vodi kao UR15-120-01022 za leasing automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] izvršio je knjiženje sa priznatim PDV-om, što je protivno odredbama Zakona o PDV-u. Uvidom u izvode Erste card club d.o.o. po računima broj 5405942626-0415, 5405942626- 0515, 9505942626-0615, 5405942626-0715 te izvoda Hypo Alpe Adria Bank d.d. broj računa: 760201765 iz svibnja 2015. poslodavac je utvrdio dana 17. srpnja 2015. da nije provedeno zatvaranje računa dobavljača plaćenih kreditnim karticama s izvodima kartičarskih kuća. na taj način ti dobavljači koji su evidentirani u sustavu, a plaćeni su karticama stoje otvoreni. Zbog toga poslodavac nema realnu sliku o obvezama društva, a obveza urednog knjiženja ulaznih i izlaznih računa predstavlja obvezu radnika koju je izravno preuzeo ugovorom o radu. Nesavjesno poslovanje sastoji se u tome što je radnik bez naloga ili upute poslodavca, u ime društva Phrixus FM d.o.o. na štetu poslodavca vršio prijenos predmeta leasinga temeljem ugovora između poslodavca i OTP Leasing d.d. broj: 1018315 i broj: 1018138. Na zahtjev poslodavca radnik je 17. srpnja 2015. dostavio svoju korespondenciju sa OTP Leasing d.d. iz koje je vidljivo da je istu vodio u ime društva Phrixus FM d.o.o. u cilju raskida ugovora između poslodavca i navedene leasing kuće te prijenosa predmeta leasinga na društvo Phrixus FM d.o.o. iako je znao i morao znati da izravno krši preuzete obveze ugovora o radu i da bez izričite upute poslodavca ne smije poduzimati radnje prijenosa imovine, kojim postupanjem je poslodavcu nanio štetu. U odluci o otkazu je navedeno da je radnik opisanim ponašanjem počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa zbog kojih mu se izvanredno otkazuje ugovor o radu.

9. Tuženik je tužitelju dostavio odluku o izvanrednom otkazu putem oglasne ploče poslodavca, sukladno članku 84 Pravilnika o radu tuženika, a navedena dostava izvršena je 25. kolovoza 2015. Navedeno proizlazi iz tužiteljevih navoda iznesenih u tužbi i iz tuženikove odluke na listu 151 spisa u kojoj je navedeno da se odluka o izvanrednom otkazu 17. kolovoza 2015. ističe na oglasnoj ploči u sjedištu poslodavca te da se smatra da je dostava izvršena istekom roka od 8 dana od dana 17. kolovoza 2015. godine.

10. Protiv odluke o otkazu tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava od 04. rujna 2015. koji je dostavljen tuženiku 07. rujna 2015., što je vidljivo iz preslike povratnice na listu 13 spisa.

11. Odlukom od 16. rujna 2015. (list 153-154 spisa) tuženik je odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, a navedena odluka dostavljena je punomoćniku tužitelja 21. rujna 2015. što je vidljivo iz preslike povratnice na listu 155 spisa. Iz naveenog proizlazi da je 22. rujna 2015. počeo teći rok od 15 dana propisan člankom 133 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu sudu, a posljednji dan navedenog roka bio je 06. listopada 2015. godine. Tužba je zaprimljena u ovom sudu 07. listopada 2015., a predana je na poštu 05. listopada 2015. (što je vidljivo iz prijemnog štambilja suda, bilješke na prijemnom štambilju suda i iz koverte na listu 19 spisa) pa je sud zaključio da je tužba podnesena u roku od 15 dana sukladno članku 133 Zakona o radu.

12. S obzirom da u vrijeme otkaza kod tuženika nije postojalo radničko vijeće i nije djelovao sindikalni povjerenik (što je među strankama nesporno) tuženik nije imao obvezu savjetovanja propisanu člankom 150 Zakona o radu.

13. Na ročištu održanom 04. prosinca 2024. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj računovodstva i financija. naveo je da se ne sjeća da li je u poslovne knjige tuženika, kao osnovno sredstvo zaveo električno vozilo kupljeno od društva WAWA, ali sve što je trebalo biti zavedeno u poslovne knjige, bilo je zavedeno. Naveo je da se ne sjeća kada je kod tuženika stigla dokumentacija za navedeno vozilo i kada je vozilo stiglo kod tuženika. Izjavio je da je ažurirao registar osnovnih sredstava, a ažuriranje se nije vršilo svaki dan, već periodički kada bi stigla dokumentacija za ta sredstva. Izjavio je da je tijekom 2015. godine napravio obračun amortizacije koji se uobičajeno vrši krajem godine. Naveo je da je tijekom 2015. godine evidentirao blagajničko poslovanje tuženika. Naveo je da se ne sjeća da li je izvršio knjiženje računa s priznatim PDV-om za leasing automobila reg. oznake [registarska oznaka] i ne sjeća se da li je 2015. godine zatvorio račune dobavljača plaćene kreditnim karticama. Naveo je da račun za kreditnu karticu dolazi zbirno, ali nije mogao zatvoriti račun dok ne dođu svi slipovi navedeni u zbirnom računu. U odnosu na otkazni razlog koji se sastoji u e-mail korespondenciji za OTP Leasingom radi raskida ugovora između poslodavca i OTP Leasinga i radi prijenosa predmeta leasinga na društvo Phrixus FM d.o.o. tužitelj je naveo da je komunicirao sa OTP Leasingom te da je vjerojatno dobio ovlaštenje jednog od direktora i to od gospodina FT, a tuženik je u to vrijeme imao tri direktora i to FT, ĐT i LT. Izjavio je da u vrijeme kada ga je gospodin FT ovlastio za pregovaranje sa OTP Leasingom, nije znao da je FT istupio iz društva Phrixus d.o.o.. Naveo je da ga poslodavac nije pozvao na iznošenje obrane i da nije pozvan na sastanak od strane direktora ĐT i LT na kojem bi ga upozorili da nije ovlašten raditi po uputama gospodina FT. Naveo je da je krajem srpnja 2015. bio na sastanku s poslodavcem i to sa ĐT i LT, a dijelom je bila prisutna i HT, Naveo je da ga poslodavac na tom sastanku niti kasnije nije upozorio na okolnosti navedene u e-mailu od 17. srpnja 2015. godine.

14. Svjedok ĐT je prilikom saslušanja izjavio da je bio zaposlen kod tuženika do veljače 2022. na radnom mjestu direktor društva i bio je nadređen tužitelju. Naveo je da tužitelj nije ažurirao registar osnovnih sredstava na način da 2015. godine nije knjižio osnovna sredstva u knjigama tuženika, a radi se o dva vozila i to električnom vozilu i skuteru. Za navedeno tuženik je saznao u srpnju 2015. kada je uvidom u izlist osnovnih sredstava utvrdio da osnovna sredstva nisu evidentirana u knjigama. Izjavio je da je tužitelj bio dužan izvršiti obračun amortizacije za 2015. godinu, ali to nije učinio, a obračun amortizacije se vrši jednom mjesečno za visinu osnovnih sredstava. Naveo je da je tužitelj bio dužan u poslovne knjige zavesti električno vozilo kupljeno od društva WAWA u mjesecu kupnje tog vozila. Naveo je da tužitelj nije od članova uprave tuženika dobio nalog za prijenos dijela sredstava temeljem Sporazuma sklopljenog nakon što su svjedok i LT kupili udio društva od FT. Za navedeno tuženik je saznao u srpnju 2015. godine. Tužitelj nije niti jednu transakciju izvršenu 2015. godine knjižio u sustavu, a tuženik je za to saznao 17. srpnja 2015. nakon što je napravljena analiza poslovanja za 2015. godinu. Tom analizom istog dana tuženik je saznao da je tužitelj izvršio knjiženje računa društva Hypo Alpe Adria Leasing za leasing automobila s PDV-om. Navedenom analizom tuženik je saznao da tužitelj nije proveo zatvaranje računa plaćenih kreditnim karticama. Početkom srpnja 2015. svjedok je tražio tužitelja da dostavi financijske podatke po stavkama i tada je utvrđeno da računi za 2014. i 2015. godinu nisu evidentirani. Također je utvrđeno da svi dobavljači koji su plaćeni kreditnim karticama nisu zatvoreni, odnosno da je tuženik prema njima izvršio obvezu. Naveo je da je tužitelj neuredno vodio poslovne knjige jer računi za predujam nisu knjiženi kao predujam već kao trošak. Sitni inventar knjižen je kao zaliha iako je bio potrošen pa ga je trebalo prebaciti u trošak. Putni nalozi također nisu knjiženi. Izjavio je da tužitelj nije bio ovlašten voditi korespondenciju sa OTP Leasingom u cilju raskida ugovora između poslodavca i OTP Leasinga i u cilju prijenosa predmeta leasinga na društvo Phrixus FM d.o.o. jer tužitelj za to nije dobio ovlaštenje niti od svjedoka niti od LT. Nesavjesno poslovanje tužitelja sastoji se u tome što tužitelj nije imao ovlaštenje za provođenje sporazuma i prijenos uredske opreme na društvo Phrixus FM d.o.o. koje je bilo u vlasništvu FT. FT je tužitelju 03. srpnja 2015. dao punomoć za prijenos osnovnih sredstava na društvo Phrixus FM d.o.o., ali u to vrijeme FT više nije bio član društva. Tužitelj i FT su 01. srpnja 2015. potpisali ugovor o prijenosu uredske opreme. Naveo je da u trenutku slanja e-maila od 17. srpnja 2015. (koji je svjedoku predočen na ročištu) nije znao za razloge odnosno okolnosti navedene u tom e-mailu. Naveo je da je LT više puta telefonom zvao tužitelja da se očituje ali se tužitelj nije javljao na telefon. Izjavio je da je tužitelja upozorio da sa FT više ne može sklapati pravne poslove te da su svjedok, zakonski zastupnik tuženika i HT održali sastanak s tužiteljem i informirali ga o utvrđenim propustima koji su u odluci o otkazu navedeni kao otkazni razlozi.

15. Zakonski zastupnik tuženika LT je prilikom saslušanja naveo da je u vrijeme otkaza bio član uprave tuženika i operativni direktor i bio je nadređen tužitelju. Tužitelj je bio dužan zavesti električno vozilo kupnje od društva WAWA u poslovne knjige tuženika odmah nakon zaprimanja računa, a naveo je da mu nije poznato kada je račun kao ni vozilo, zaprimljen kod tuženika. Izjavio je da je FT davao naloge tužitelju za nabavu asortimana i usluga s kojim nisu bili suglasni zakonski zastupnik i ĐT, a tužitelj je nabavljao asortiman po nalogu FT pa tako i vozilo WAWA iako je znao da je FT 2014. godine istupio iz društva. U tome se sastoji jedna od neuskladnosti u radu tužitelja. Naveo je da tužitelj tijekom 2015. godine nije izvršio obračun amortizacije iako je isti trebao vršiti na mjesečnoj bazi. Tužitelj nije ažurirao registar osnovnih sredstava jer nije ažurirao nabavku za cijelu 2015. godinu. Tuženik je u srpnju 2015. saznao da električno vozilo WAWA nije zavedeno kao osnovno sredstvo u poslovne knjige tuženika. Tuženik je 17. srpnja 2015. saznao da tužitelj nije uredno knjižio blagajničko poslovanje jer nije vodio blagajnu kroz cijenu 2015. godinu. Tuženik je 17. srpnja 2015. saznao da je tužitelj izvršio knjiženje računa Hypo Alpe Adria Leasing d.o.o. za leasing automobila s PDV-om, a istog dana tuženik je saznao za puten naloge, račune kartičarskih kuća i da prijelazni račun nije zaveden kao trošak Phrixusa. Tužitelj nije bio ovlašten voditi korespondenciju s OTP Leasingom niti sklapati pravne poslove u ime tuženika jer za to nije dobio ovlaštenje zakonskog zastupnika. U opisanim postupcima sastoji se tužiteljevo nesavjesno poslovanje, a tuženik je izgubio povjerenje u tužitelja koji je bio voditelj financija kod tuženika, a radio je u interesu društva Phrixus FM. Naveo je da su tužitelja upozorili da je FT istupio iz društva, da nije više član uprave tuženika i da je isplaćen, ali je tužitelj temeljem punomoći FT koji nije bio zakonski zastupnik tuženika, izvršio prijenos sredstva, vozila, sitnog inventara, računala, printera, dokumentacije i svega u vezi projekta Maistra, na društvo Phrixus FM. Navedene radnje tužitelj je izvršio 03. srpnja 2015. bez znanja LT i ĐT i svih kolega iz firme, a te radnje izvršio je u korist firme u kojoj nije radio (Phrixus FM) na štetu firme u kojoj je radio. Nakon što mu je prestao radni odnos kod tuženika, tužitelj se zaposlio u društvu Phrixus FM. Tuženik je tijekom 2015. godine s tužiteljem održao više sastanaka jer je tuženik imao primjedbe na tužiteljev rad pa su sastanci održani u svrhu sugestija kako da se navedeno ispravi. Dana 17. srpnja 2015. održan je sastanak na kojem su bili prisutni tužitelj, ĐT, HT i LT i na tom sastanku tužitelj je upoznat s okolnostima koje su u odluci o otkazu navedene kao razlozi otkaza i tužitelj je na tom sastanku iznio svoju obranu te je rekao da je radio po nalozima direktora FT. Tužitelju je rečeno da njegovi postupci imaju za posljedicu štetu za poslodavca te da može biti kažnjen poslodavac i zakonski zastupnici poslodavca, ali ne i FT. Zbog navedenog tuženik je izgubio povjerenje u tužitelja i nastavak suradnje s tužiteljem više nije bio moguć. Tužitelj je u svojoj obrani naveo da su neki slipovi kasnije stizali, ali je tužitelj s obzirom na svoju funkciju trebao pravovremeno prikupiti sve slipove i račune. Tuženik je sa FT dogovorio da s danom isplate FT, FT se u potpunosti miče sa svih funkcija kod tuženika, a također i kao zaposlenik tuženika, a datum isplate bio je 30. lipnja 2015. godine. Isplatu su izvršile kolege iz financija, u isplatu je bio uključen i tužitelj jer je bio rukovoditelj financija i znao je za tu isplatu.

16. Svjedok HT je prilikom saslušanja izjavila da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj računovodstva financija i općih poslova, a u vrijeme tužljivog otkaza radila je na radnom mjestu voditelj računovodstva. Navela je da je tužitelj bio dužan odmah po zaprimanju valjanog dokumenta (računa dobavljača, odnosno isporučitelja vozila) zavesti električno vozilo WAWA u poslovne knjige tuženika kao osnovno sredstvo. Izjavila je da je navedeno vozilo zaprimljeno kod tuženika u lipnju 2015., ne zna kada je kod tuženika zaprimljen račun za to vozilo, ali osoba zaposlena na radnom mjestu rukovoditelj računovodstva i financija mora u što kraćem roku ishoditi dokument ukoliko je izvršena uplata. Tužitelj tijekom 2015. godine nije vršio obračun amortizacije koji se prema internom dogovoru kod tuženika vršio jednom mjesečno kako bi amortizacija bila vidljiva u poslovnim knjigama. Tužitelj nije ažurirao registar osnovnih sredstava jer nije unio sve nabavke od 10. siječnja 2015. do 17. srpnja 2015. godine. 17. srpnja 2015. s tužiteljem je održan sastanak na kojem je tužitelju sve prezentirano i rečeno mu je da to treba hitno riješiti. Prije tog sastanka direktori su tražili da se provjere sve transakcije i tuženik je prije sastanka 17. srpnja 2015. saznao da električno vozilo WAWA nije zavedeno u poslovne knjige tuženika. Tužitelj tijekom 2015. godine nije uopće knjižio blagajničko poslovanje jer nije knjižio transakcije koje su provedene kroz blagajnu, a bio je osobno zadužen za novac u blagajni koji se nalazio kod tužitelja. Za sve okolnosti zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu poslodavac je saznao 17. srpnja 2015. godine. Na sastanku održanom 17. srpnja 2015. bili su prisutni tužitelj, LT, ĐT i svjedokinja i tužitelju je na tom sastanku omogućeno iznošenje obrane. Tužitelj je tom prilikom naveo da nije znao da to treba tako raditi, da ne smatra da se radi o povredama te da on svoj posao obavlja savjesno. Navela je da su na navedenom sastanku razgovarali o ugovoru o prijenosu sredstava sa tuženika na društvo Phrixus FM, a tim ugovorom tuženik je prodao svoja osnovna sredstva (kompjuter, monitor) društvu Phrixus FM. Taj ugovor potpisao je tužitelj iako nije bio ovlašten potpisati ga s obzirom na nsvoje radno mjesto. Tužitelj nije imao punomoć za potpisivanje navedenog ugovora, ali je imao punomoć za ugovor o leasingu OTP Leasing za vozilo Citroen. Navedenu punomoću tužitelju je izdao FT koji u vrijeme izdavanja te punomoći više nije bio direktor tuženika niti član društva. Navela je da tužitelj nije bio ovlašten sklapati pravne poslove u ime tuženika. Izjavila je da je FT istupio iz društva tuženika početkom 2014. godine te da su ona, tužitelj, odnosno uži krug zaposlenika tuženika znali da FT isplatom izlazi iz osnivačke i upravljačke strukture tuženika, jer se radilo o velikoj isplati. LT i ĐT okupili su najuže suradnike (među kojima je bio tužitelj) i obavijestili ih o tome da je FT isplaćen i da nema nikakve funkcije u društvu.

17. Sud je povjerovao iskazu zakonskog zastupnika LT te svjedoka ĐT i HT jer su njihovi iskazi u bitnom suglasni, životni, logični i uvjerljivi. Nasuprot tome sud je tužiteljev iskaz ocijenio neistinitim i neuvjerljivim jer je njegov iskaz suprotan iskazima svih saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika. Osim toga, tužitelj je prilikom saslušanja naveo da se ne sjeća činjenica koje predstavljaju razloge zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se on ne sjeća da li je u poslovne knjige tuženika kao osnovno sredstva zaveo električno vozilo WAWA, ne sjeća se kada je stigla dokumentacija za to vozilo i kada je to vozilo stiglo kod tuženika, ne sjeća se da li je tijekom 2015. izvršio obračun amortizacije, ne sjeća se da li je izvršio knjiženje računa s priznatim PDV-om za leasing automobila navedenog u odluci o otkazu, ne sjeća se da li je 2015. godine zatvorio račune dobavljača plaćene kreditnim karticama. Nasuprot tome, svi saslušani svjedoci i zakonski zastupnik tuženika suglasno su izjavili da tužitelj nije u poslovne knjige tuženika kao osnovno sredstvo zaveo električno vozilo WAWA, da nije izvršio obračun amortizacije 2015. godine, da nije zatvorio račune dobavljača koji su plaćeni kreditnim karticama 2015. godine.

19. Temeljem iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svih saslušanih svjedoka sud je zaključio da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa na način da je neuredno vodio poslovne knjige društva, a koje povrede su opisane u odluci o otkazu. Navedenim povredama tužitelj je postupio suprotno članku 8 i 9 Zakona o računovodstvu (Narodne novine 109/2007 i 54/2013) koji je važio u vrijeme otkaza. Navedenim odredbama Zakona između ostalog, propisano je da je poduzetnik dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige te sastavljati financijski izvještaj sukladno ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome računovodstvene standarde i temeljna načela urednog knjigovodstva. Navedene poslove kod tuženika je trebao obavljati tužitelj jer je bio voditelj računovodstva i financija.

20. Sud nije prihvatio tužiteljevu tvrdnju da nije mogao zatvoriti račun za kreditnu karticu dok ne dođu svi slipovi navedeni u zbirnom računu jer okolnost što eventualno nisu stigli svi slipovi, ne opravdava tužiteljevo postupanje zato što je tužitelj sukladno članku 4 stavak 2 Zakona o računovodstvu bio dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave i voditi poslovne knjige. Sukladno članku 8 Zakona o računovodstvu tužitelj je bio dužan u poslovne knjige unositi knjigovodstvene promjene slijedom vremenskog nastanka pa sud nije prihvatio tužiteljevu tvrdnju da nije bio dužan ažurirati registar osnovnih sredstva svaki dan već periodično i da se obračun amortizacije uobičajeno vrši krajem godine. Sud je pri tom imao u vidu da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj računovodstva i financija, što znači da je u radu bio dužan pridržavati se propisa koji reguliraju financijsko i računovodstveno poslovanje tuženika.

21. Uvidom u izjavu od 07. siječnja 2014. (list 96 spisa) utvrđeno je da je član društva FT istupio iz društva Phrixus d.o.o., a odlukom od 15. siječnja 2014. društvo Phrixus d.o.o. potvrdilo je primitak izjave FT od 07. siječnja 2014. o istupanju iz društva, utvrđen je otkazni rok istupanja FT iz društva te je određeno da će društvo pristupiti utvrđivanju tržišne vrijednosti udjela i isplatu poslovnog udjela FT. Navedenu odluku u ime tuženika potpisali su članovi društva i direktori ĐT i LT.

22. Iz navedenih isprava kao i iz iskaza svih saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika LT proizlazi da je FT istupio iz društva početkom siječnja 2014. te da je 30. lipnja 2015. tuženik FT isplatio njegov udio u društvu.

23. Sud nije povjerovao tužitelju da se ne sjeća da li je tužitelj kao voditelj računovodstva 30. lipnja 2015. vršio isplatu FT na ime istupanja iz društva jer je tužitelj u to vrijeme bio voditelj računovodstva i financija tuženika te je morao znati za navedenu isplatu. Na navedeno ukazuju i iskazi svjedoka ĐT, zakonskog zastupnika tuženika LT i svjedoka HT koji su suglasno iskazali da je tužitelj obaviješten o tome da je FT isplaćen njegov udio u društvu te da on više nema nikakvu funkciju u društvu.

24. Uvidom u punomoć od 03. srpnja 2015. (list 79 spisa) utvrđeno je da je FT opunomoćio tužitelja da ispred društva Phrixus d.o.o. obavi sve potrebne aktivnosti, uključivo sa potpisima potrebnih dokumenata za prijenos ugovora o leasingu sklopljenih sa OTP Leasing d.d. za dva gospodarska vozila marke Citroen Nemo, u skladu s odlukom direktora društva o prijenosu osnovnih sredstva, materijala i alata od 01. srpnja 2015. godine.

25. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj kao voditelj računovodstva i financija, znao da je FT **.**.2015. isplaćen udio u društvu te da s danom isplate prestaju sve funkcije FT u društvu i da on izlazi iz osnivačke i upravljačke strukture tuženika, sud je zaključio da tužitelj nije bio ovlašten temeljem punomoći FT od 03. srpnja 2015. obavljati radnje u ime tuženika, odnosno prenijeti imovinu poslodavca na drugo društvo Phrixus FM d.o.o. . S obzirom da je društvo Phrixus FM d.o.o. bilo u vlasništvu FT, tužitelj nije postupao u skladu s interesima svog poslodavca jer je imovinu svog poslodavca prenio na drugo društvo čime je svom poslodavcu nanio štetu, što je dovelo do opravdanog gubitka povjerenja tuženika prema tužitelju. Prema mišljenju ovog suda, tuženik je imao povjerenje u tužitelja jer je s njim sklopio ugovor o radu za radno mjesto voditelj računovodstva i financija i povjerio mu je svoje financijsko poslovanje i obavljanje računovodstvenih poslova. Postupanjem na štetu poslodavca, protivno propisima koji reguliraju računovodstveno i financijsko poslovanje tužitelj je izgubio povjerenje koje tuženik imao u tužitelja, a povjerenje poslodavca prema radniku temelj je svakog radnog odnosa, a posebno radnog odnosa u kojem radnik obavlja financijsko poslovanje za svog poslodavca.

26. Sud je zaključio da je opisanim postupanjem tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te da je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja pa zbog toga nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika više nije moguć.

27. Uvidom u e-mail od 16. srpnja 2015. (poleđina lista 51) utvrđeno je da je ĐT, koji je tada bio direktor tuženika, od HT zatražio da mu do slijedećeg dana dostavi listu neuskladnosti vezanu uz rad AT.

28. Uvidom u e-mail od 17. srpnja 2015. (list 51 spisa) utvrđeno je da je HT obavijestila ĐT i LT o neuskladnosti rada AT koje se sastoji u tome da osnovna sredstva – registar osnovnih sredstva nije ažuriran s nabavkama za cijelu 2015. godinu, obračun amortizacije nije napravljen za cijelu 2015. godinu, sitni inventar je evidentiran samo na zalihi bez knjiženja troškova, blagajna nije knjižena cijelu godinu, prijenos sredstva sa računa na račun nije evidentiran isključivo preko prijelaznog računa nego kao plaćanje obveze prema dobavljaču Phrixus d.o.o., nije provedeno zatvaranje računa dobavljača plaćenih kreditnim karticama sa izvodima kartičarskih kuća, računi za predujam knjiženi su kao računi troškova, računi Hypo Leasing za najam automobila knjiženi su za priznatim PDV-om i putni nalozi nisu knjiženi.

29. Iz navedenog e-maila proizlazi da su poslodavac, odnosno ovlaštene osobe poslodavca (direktori ĐT i LT) **.**.2015. saznali za nepravilnosti utvrđene u tužiteljevom radu koje nepravilnosti predstavljaju razloge zbog kojih je tužitelju izvanredno otkaza ugovor o radu.

30. S obzirom da je odluka o izvanrednom otkazu donesena 31. srpnja 2015., sud je zaključio da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz (dan saznanja je 17. srpnja 2015.), što znači da je otkaz donesen sukladno članku 116 stavak 2 Zakona o radu.

31. Sud je zaključio da je otkaz dopušten jer je tuženik, na kojem je teret dokaza u ovom sporu, dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu članka 116 stavak 1 Zakona o radu, odnosno tuženik je dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja i da nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika nije moguć.

32. Polazeći od utvrđenja da je otkaz dopušten, sud je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže da sud utvrdi da je otkaz nedopušten te da tužitelja vrati na rad.

33. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

34. Tuženiku je za prvostupanjski postupak priznata jednokratna nagrada u iznosu od 400,00 eur (200 bodova) sukladno Tbr. 7/2, prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, jer je u Tbr. 52 Tarife (Narodne novine 138/2023 od 17. studenog 2023.) propisano da se na postupke iz Tbr 7/2 primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

35. Ukupan trošak tuženika iznosi 400,00 eur, a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 100,00 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 500,00 eur.

36. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi jer tuženik nije platio niti jednu sudsku pristojbu u ovom postupku, niti ga je sud pozvao da plaćanje sudskih pristojbi, s obzirom da obveza plaćanja sudske pristojbe za tuženika, sukladno članku 4 točka 2 i članku 13 stavak 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 118/18) nije nastala za tuženika.

37. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika