Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž R-5/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Irene Lenić kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simić odvjetniku iz Pule, protiv tuženice [obrt], iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Edi Slivar, odvjetniku iz Pule, radi isplate, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-100/2023-49 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-100/2023-49 od 29. listopada 2024. preinačava u točki I. izreke:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 600,31 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

iznos od 72,67 € od 16. 09. 2014.

iznos od 1,42 € od 16. 10. 2014.

iznos od 34,53 € od 16. 11. 2014.

iznos od 20,93 € od 16. 12. 2014.

iznos od 61,20 € od 16. 01. 2015.

iznos od 66,83 € od 16. 02. 2015.

iznos od 4,28 € od 16. 04. 2015.

iznos od 44,43 € od 16. 05. 2015.

iznos od 15,99 € od 16. 06. 2015.

iznos od 69,68 € od 16. 07. 2015.

iznos od 9,43 € od 16. 08. 2015.

iznos od 1,49 € od 16. 09. 2015.

iznos od 2,24 € od 16. 11. 2015.

iznos od 0,29 € od 16. 02. 2016.

iznos od 2,36 € od 16. 03. 2016.

iznos od 2,15 € od 16. 04. 2016.

iznos od 1,14 € od 16. 05. 2016.

iznos od 2,25 € od 16. 06. 2016.

iznos od 4,72 € od 16. 08. 2016.

iznos od 2,15 € od 16. 09. 2016.

iznos od 2,54 € od 16. 05. 2017.

iznos od 6,62 € od 16. 06. 2017.

iznos od 6,92 € od 16. 07. 2017.

iznos od 9,67 € od 16. 08. 2017.

iznos od 2,25 € od 16. 09. 2017.

iznos od 2,46 € od 16. 10. 2017.

iznos od 2,95 € od 16. 11. 2017.

iznos od 5,51 € od 16. 01. 2018.

iznos od 2,76 € od 16. 05. 2018.

iznos od 0,52 € od 16. 06. 2018.

iznos od 5,51 € od 16. 07. 2018.

iznos od 33,39 € od 16. 10. 2018.

iznos od 2,63 € od 16. 12. 2018.

iznos od 2,77 € od 16. 01. 2019.

iznos od 7,37 € od 16. 02. 2019.

iznos od 7,65 € od 16. 03. 2019.

iznos od 5,43 € od 16. 06. 2019.

iznos od 51,20 € od 16. 07. 2019.

iznos od 4,08 € od 16. 09. 2019.

iznos od 6,40 € od 16. 10. 2019.

iznos od 4,53 € od 16. 11. 2019.

iznos od 6,97 € od 16. 01. 2020.

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.102,58 EUR-a u roku od 15 dana.

II. Preostali dio zahtjeva do iznosa od 1.102,58 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike plaće iznos od 1.202,40 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki neisplaćeni iznos tekućim od 16. u mjesecu za prethodni mjesec kao i naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.002,00 EUR-a (točka I.) dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima odbijen kao neosnovan (točka II.).

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku, te zbog odluke o troškovima. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija dio presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev naveden u točki I, te odluku o troškovima postupka. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev te podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te dodatka za prekovremene sate odrađene u neradne dane, državne blagdane i praznike.

6. Nije sporno da je tužiteljica u vremenskom periodu za koji se potražuje isplata naknade bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu čistačice, za koje tvrde da joj je nezakonito izvršen obračun dodataka na plaću.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice obrazlažući da u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev prema mišljenju vještaka financijsko knjigovodstvene struke koji je utvrdio razliku bruto plaće uslijed pogrešne primjene odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, zaključaka zajedničke Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora, za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Zakona o radu po svim utuženim osnovama u iznosu od 1.202,14 EUR-a bruto.

8. Prvostupanjski sud obrazlaže, imajući u vidu zaključke Povjerenstva u pogledu načina utvrđivanja mjesečnog fonda sati koji treba biti za sve radnike isti neovisno o smjenskom radu, dežurstvu i pripravnosti, da je tuženik pogrešno vršio obračun plaće suprotno zaključcima 148. i 153., tj. da redovni mjesečni fond sati nije bio jednak za sve radnike jer je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdane priznavao i te neradne dane i neodrađene dane kao radne dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati iako ti djelatnici nisu stvarno radili te dane, jednako kao i tužitelj koji je te blagdane radio. Slijedom navedenog je dosudio tužiteljici navedeni iznos obrazlažući da ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koje je izrađeno sukladno tumačenjima zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora po kojem se tumačenje 148. primjenjuje do 21. prosinca 2015., a nakon toga tumačenje 153. Pri tome prvostupanjski sud navodi razloge koji su suprotni recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u istovrsnim predmetima (Rev 281/21, Rev 658/21, Rev 290/21, Rev 281/21, Rev 683/22).

9. Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se obračun fonda sati, a time i eventualne razlike u plaći treba računati sukladno zaključku broj 148. do 21. prosinca 2015 godine, prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana , subota i nedjelja ) u tekućem mjesecu s osam sati a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad na koji sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. godine zdravstveni radnici ostvaruju pravo na sve dodatke propisane Kolektivnim ugovorom.

9.1. Obračun fonda radnih sati nakon 21. prosinca 2015. godine treba vršiti sukladno zaključku 153. prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati predstavljaju sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 –satnog radnog tjedna a tvori ga umnožak radnih dana ( bez subota i nedjelja ) u tekućem mjesecu s osam sati.

10. Slijedom navedenog tužiteljici koja je zaposlena u djelatnosti zdravstva pripada pravo na razliku neisplaćene bruto plaće prema nalazu i mišljenju vještaka koje je izrađeno prema navedenom tumačenju.

11. U pogledu ostalih žalbenih navoda tuženika ovaj sud napominje da su isti raspravljeni i ocijenjeni kao neosnovani u ranijem ukidbenom rješenju tako da je žalba tuženika u preostalom dijelu neosnovani.

12. Stoga je žalba tuženika djelomično prihvaćena kao osnovana te je presuda prvostupanjskog suda preinačena u dijelu presude pod točkom I. tako da je tužiteljici dosuđen iznos prema nalazu i mišljenju vještaka izrađenom prema navedenom tumačenju dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljici odbijen, dok je u preostalom dijelu presude koji nije žalbom pobijan presuda prvostupanjskog suda neizmijenjena (točka II.)

13. S obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačio i odluku o troškovima postupka imajući u vidu odredbe članka 154. stavak 2. i 155. navedenog zakona , vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN138/23 dalje u tekstu OT) .

14. Osnovan je zahtjev tužiteljice zastupane po odvjetniku za troškove sastava tužbe, zastupanje na osam ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, sastav tri obrazložena podneska, PDV u iznosu od 1.652,00 EUR-a te troškove vještačenja u iznosu od 350,00 EUR-a što ukupno iznosi 2.002,00 EUR-a.

14.1. S obzirom na uspjeh tužiteljice u postupku od 50% (100% po pravnom osnovu i 50% po visini tužbenog zahtjeva, uspjeh tužiteljice u postupku je 75%, dok je uspjeh tuženika 25%), tužiteljici pripada sukladno uspjehu u postupku parnični trošak u iznosu od 826,00 EUR-a za troškove zastupanja po odvjetniku i pored toga trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR-a u cijelosti, što ukupno iznosi 1.176,00 EUR-a.

14.2. Tuženiku prema uspjehu sa žalbom od 25% (prema uspjehu s visinom i osnovom) pripada temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a razmjerni iznos troška sastava žalbe po Tbr.10. točka 2. OT- 75 bodova, PDV i troškovi sudske pristojbe (106,18 EUR-a) u ukupnom iznosu od 73,42 EUR-a (25 % od troška žalbe od 293,68 EUR-a).

14.3. Slijedom navedenog je tuženik obvezan na plaćanje tužiteljici razlike navedenih troškova koji pripadaju tužiteljici u iznosu od 1.176,00 EUR-a i iznosa od 73,42 EUR-a što iznosi 1.102,58 EUR-a.

U Vukovaru, 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan