Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-174/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-30/2020-34 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-30/2020-34 od 25. svibnja 2023. potvrđuje u točkama

I., III. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike plaće ukupan iznos od 1.886,32 eur/14.212,48 kn[1] bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1.886,32 eur/14.212,48 kn bruto do zatraženog iznosa od 2.014,52 eur/15.178,43 kn (za iznos od 128.20 eur/965,95 kn s kamatama (točka II. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.318,07 eur/25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2023. do isplate (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 688,51 eur/5.187,58 kn s kamatama (točka IV. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.990,80 eur/15. 000,00 kn (točka V. izreke).

2. Protiv citirane presude u točkama I., III. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se presuda u pobijanom dijelu preinači, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovana, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće s osnove prekovremenog rada za sate rada kada je radio na blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka, u vremenskom razdoblju i novčanim iznosima pobliže navedeno točkom I. izreke pobijane presude.

7. Polazeći od odredbi čl. 44. st. 1. toč. 2., st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 – dalje KU/13), a što je identično propisano i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( "Narodne novine" broj 112/17, 12/18, 2/19 – dalje KU/17 ), sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije na pravilan način evidentirao sate rada koje je tužitelj odradio prekovremeno, budući da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na bazi mjesečnog fonda radnih sati, u koji fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Naime, utvrđuje da službenik koji radi po redovnom rasporedu na blagdan, a koji pada na radni dan, ima pravo na plaću za taj dan uvećanu za 150 %, te ukoliko mu tada odrađeni dani prelaze mjesečni fond radnih sati, ima pravo i na prekovremeni rad, a što znači, da službenik kada odradi na blagdan, automatski ne ostvaruje pravo na prekovremeni rad, već tek ukoliko se na kraju mjeseca ukaže razlika, odnosno ukoliko je prešao fond radnih sati. Slijedom izloženog, prihvaćajući nalaz i mišljenje angažiranog knjigovodstveno-financijskog vještaka odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

8. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, budući da je isto utemeljeno na utvrđenju neisplaćenih prekovremenih sati rada tužitelja pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU/17.

9. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba čl. 44. st. 10. KU/13 i čl. 38. st. 10. KU/17 propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (čl. 44. st. 11. citiranog KU/13 i čl. 38. st. 11. KU/17). Isto tako, st. 12. istog čl. KU/13 i čl. 38. st. 12. KU/17 propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

10. Slijedom navedenog, kako je tuženik u konkretnom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog fonda sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU/13 i čl. 38. st. 12. KU/17, to je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU/13 i čl. 38. st. 12. KU/17 kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Stoga, kada je blagdan neradni dan ( koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka), taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, slijedom čega nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika da se službenicima koji rade u smjenama ili turnusima, dakle i tužitelju, osnovna plaća isplaćuje za ukupan broj radnih sati, broj sati za koji je isplaćena nadopuna satnice kao zamjena za naknadu za blagdan, što omogućava, sukladno datoj uputi i obavijesti Ministarstva pravosuđa Klasa: 120-08/14-01/1, Ur.br.: 514-07-01-01-04-14-02 od 20. studenoga 2014., utvrđivanje vrijednosti satnice prema ukupnom mjesečnom fondu sati koju povlači centraliziran obračun plaća.

11.Točan matematički izračun prekovremenih sati utvrđen je knjigovodstveno–financijskim vještačenjem, kojeg je sud prvog stupnja pravilno prihvatio i na temelju istog utvrdio bitne činjenice. Naime, pravilno je vještak utvrdio i obračunao tužitelju mjesečni fond radnih sati, prekovremene sate te obračunao dodatke na prekovremeni rad, a ne, kako to tuženik ističe da su i dani blagdana trebali biti obračunati kao dani u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, jer bi takvim pravnim stavom, imajući u vidu odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, pojedini službenici i namještenici bili stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na druge u pogledu obračuna plaće i naknade plaće između službenika koji rade u redovnom radnom vremenu od osam sati dnevno i službenika kao što je tužitelj, koji radi u turnusima i smjenama. Na donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi tuženika kojima daje svoju ocjenu provedenih dokaza, pa tako i iskaza saslušanih svjedoka.

12. Pravilna je i odluka o troškovima postupka sadržajno utemeljena na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je za dodati da tuženik ne konkretizira za koje bi to podneske punomoćnika tužitelja troškovi bili nepravilno odmjereni. Vrijednost boda pravilno je odmjerena prema Izmjenama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126./22).

13. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

15. U preostalom dijelu (točke II i IV izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 20. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović