REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-893/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jasmina Vukalović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. u Varaždinu, Anina ulica br. 2/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/902, URBROJ: 338- 01-06-05-23-04 od 24. siječnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/902, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 24. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Varaždin, KLASA: UP/I-502-03/22-02/162, URBROJ: 338-05-02-22-16 od 4. studenoga 2022. kojim tužiteljici, ozljeda pretrpljena dana 13. listopada 2021. godine pod dijagnozom i šifrom prema MKB-10 klasifikaciji F43.0 ozljedom na radu te joj točkom II. izreke u svezi navedene dijagnoze iz točke I. izreke nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu. Prema točki III. izreke žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika te ističe da su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku, posebice na način da prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak, nije na raspravi proveden dokaz saslušanjem svih svjedoka neposredno radi kontradiktornog ispitivanja, a tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja. Ukazuje da je gđa ZR saslušana kao predstavnik poslodavca, a trebala je u konkretnom slučaju imati samo status svjedoka. Činjenica je da je upravo poslodavac tužiteljice - Opća bolnica Varaždin podnošenjem Prijave o ozljedi na radu (zahtjeva) za tužiteljicu od dana 08.03.2022.g., učinio nespornim i priznao sve činjenice vezane uz sporni događaj, nedvojbeno priznavši i potvrdivši da je opisani događaj u istoj prijavi doveo do povrede na radu tužiteljice, koju je kao takovu i poslodavac tužiteljice prijavio radi priznanja istoj prava kojoj joj pripadaju po toj osnovi. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo je trebalo neposredno na raspravnom ročištu saslušati svjedoke i to: ZR, HRŠ, te LR, a sve na okolnost značaja povrede na radu koju je pretrpjela tužiteljica.

2.1. Iz nalaza Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda evidentno proizlazi da se isti upuštaju u utvrđenje da li je “događaj od 13. listopada 202l.g.”, mogao izazvati kod tužiteljice akutnu stresnu reakciju, a to sve temeljem kontradiktornih izjava svjedoka. Iz navedenog jasno proizlazi da su za odluku Liječničkog povjerenstva odlučne pravilno i objektivno utvrđene činjenice samog događaja i činjenica koje su prethodile istom događaju, jer se upravo na tome bazira nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva.

2.2. Predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te prizna tužiteljici ozljedu pretrpljenu dana 13. listopada 2021. pod dg. F 43.0 kao ozljedu na radu i s time u svezi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je, suprotno navodima iz tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je, postupajući po žalbi, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19.), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022.). U cijelosti ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, te zaključno navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. točke 1. kao i točke 2. Zakona za priznavanjem ozljede od 13. listopada 2021. godine pod dijagnozom F43.0 ozljedom na radu obzirom da nema pokazatelja da bi događaji od 13. listopada 2021. mogli izazvati kod tužiteljice psihičko stanje koje ima kvalifkatorne značajke akutne stresne reakcije. Naime, da bi se određena ozljeda pod određenom dijagnozom priznala ozljedom na radu ista se mora imati obilježja definicije ozljede u smislu odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te s tim u vezi propisane obligatorne smjernice MKB 10 klasifikacije te ne smiju postojati pretpostavke za nepriznavanje ozljede u smislu odredbe članka 67. Zakona. U tom smislu sama ozljeda za koju se traži priznavanje ozljede na radu mora biti određena u odnosu na vrijeme ozljede dakle datum ozljede (dan i sat ozljede) kao i opis samog događaja te ozljede, te dijagnoza ozljede mora ispunjavati propisane obligatorne smjernice MKB 10 klasifikacije a što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Suprotno tužbenim navodima jasno je i nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda kao i prvostupanjskim nalazom, mišljenjem i ocjenom utvrđeno da nisu ispunjeni kriteriji za priznavanje ozljede na radu.

3.1. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je održao usmene i javne rasprave, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te isprave priložene spisu tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je predmetni postupak pokrenut temeljem prijave o ozljedi na radu poslodavca Opće bolnice Varaždin od 3. ožujka 2022., za ozljedu tužiteljice nastalu 13. listopada 2021.

8. U prvostupanjskom postupku zakazana je rasprava, na kojoj su nazočne tužiteljica i ZR, predstavnik poslodavca, te iz sačinjenog Zapisnika od 23. rujna 2022. proizlazi da je tužiteljica dala izjavu o načinu nastanka ozljede na radu kao i o svim okolnostima predmetnog slučaja, izjavu je dala i ZR, a tužiteljica je imala priliku postavljati joj pitanja.

9. U tijeku postupka zatražen je nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva od 25. listopada 2022. koji ocjenjuju da se Dijagnoza F43.0 – Akutna reakcija na stres ne može priznati ozljedom na radu.

10. U povodu žalbe tužiteljice pribavljeno je stručno-medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 12. siječnja 2023., nakon uvida u priloženu dokumentaciju, ocjenjuje da se dg F43.0 Akutna stresna reakcija ne može dovoditi u uzročno posljedičnu vezu sa događajem od 13.10.2021. i laboralnim stresogenim čimbenicima od tog dana, obzirom nema pokazatelja da bi događaji od 13.10.2021. mogli izazvati kod osiguranice psihičko stanje koje ima kvalifikatorne značajke akutne stresne reakcije. U obrazloženju se navodi, sumarno, da se radi o osiguranici koja je nakon promjene radnog okruženja, prelaska iz KBC Zagreb u OB Varaždin u svibnju 2021., u stalnim laborarnim stresogenim čimbenicima, a koji po opisu odgovaraju mobingu od strane nadređene glavne sestre odjela u kojem radi. Na ove laborarne stresogene čimbenike osiguranica reagira poremećajem prilagodbe, anksioznošću i depresijom. Ovi laborarni stresogeni čimbenici i psihička reakcija osiguranice na iste nema kvalifikatorne značajke akutne stresne reakcije, sukladno obligatornim smjernicama MKB 10 klasifikacije. Slijedom navedenog nije moguće udovoljiti predmetnom zahtjevu osiguranice. lako su točni žalbeni navodi osiguranice o uzroku njezinih psihičkih tegoba, već sama vremenska definicija i određenje laborarnih stresogenih čimbenika po vrsti i trajanju isključuje mogućnost da bi se radilo o ozljedi na radu pod dijagnozom akutne stresne reakcije, tako da su tom dijelu zaključivanja žalbeni navodi neutemeljeni.

11. Temeljem predmetne ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda doneseno je osporeno rješenje.

12. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19. dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

13. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4.atake kronične bolesti,

5.urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022.) propisano je da se prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti iz članka 6. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika te prava osiguranika iz članka 69. stavka 1. Zakona ostvaruju se nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu odnosno, profesionalne bolesti od strane Zavoda.

15. Prema članku 35. istog Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

16. Člankom 49. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 3.). Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 4.). Dokazi su isprave, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid, saslušanje stranaka i druga dokazna sredstva (stavak 5.).

17. Citirana odredba daje sudu pravo samostalno odlučiti koje će dokaze izvesti i koje činjenice uzeti utvrđenima, jer sud samostalno prosuđuje koje se činjenice trebaju utvrditi i odlučuje o dokazima na temelju kojih će se to učiniti, te nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza ne temelju kojih se one mogu utvrditi.

18. Budući da tužiteljica navodi razloge zbog kojih osporava nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka, to je sud je usvojio prijedlog, radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, da se provede medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.prim.dr.sc. Ninoslav Mimica, specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije, koji u svom nalazu i mišljenju od 18. srpnja 2024. navodi da između postavljene dg. akutne reakcije na stres (F43.0) dana 01.12.2021. i događaja od 13. listopada 2021. godine postoji vremenski period od mjesec i pol dana u kojemu je tužiteljica bila odsutna s posla po drugim osnovama (njega djeteta, infektivna bolest), te također i period od 19 dana kada je radila na Covid odjelu. Zaključno navodi da se dijagnoza MKB šifre F43.0 (Akutna reakcija na stres) ne može se uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. listopada 2021., i laboralnim stresogenim čimbenicima, a prema mjerilima propisanim odredbom člankom 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13,137/13., 98/19.).

19. Tuženik u očitovanju navodi kako su suglasni s nalazom i mišljenjem vještaka te u prilogu dostavljaju očitovanje Liječničkog povjerenstva koje u cijelosti potvrđuje nalaz sudskog vještaka.

20. U očitovanju na doneseni nalaz i mišljenje, tužiteljica isti osporava u svim njegovima dijelovima, postavlja brojna pitanja te ističe kako je upravo poslodavac tužiteljici priznao nastanak iste.

21. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, te otklanjanja iznesenih prigovora tuženika sud je zatražio očitovanje vještaka na iznesene prigovore tužiteljice, u kojem detaljno odgovara na sve prigovore, te navodi kako može u potpunosti isključiti da bolest tužiteljice evidentirana u medicinskoj dokumentaciji od 01.12.2021. godine, pa za vrijeme trajanja bolovanja iste, nije u nikakvoj uzročno-posljedičnoj svezi s događajem od dana 13.10.2021. godine, te događaja koji su prethodili istome. Akutna reakcija na stres je po definiciji dijagnoza koja se javlja kratko nakon stresnog događaja, vrijeme se mjeri u satima, rjeđe danima, a nikako se ne može postaviti nakon mjesec i pol dana od predmetnog događaja. Činjenica da je tužiteljica otvorila bolovanje prvotno radi njege djeteta (od 14.24.10.2021.), pa zatim od 25. -29.10.2021. radi sebe (akutni respiratorni infekt), te da je potom radila na Covid odjelu neurologije od 11.11.2021. do 30.11.2021. govore da predmetni događaj i događaji koji su tome prethodili nisu doveli do akutne stresne reakcije (F43.0). Naglašava da upravo zbog činjenice da tužiteljica nije zatražila liječničku pomoć 13. listopada 2021. odnosno slijedećeg dana, već je otvorila bolovanje radi njege djeteta, zaključuje da se laboralno stresogeni čimbenici iz medicinske dokumentacije tužiteljice ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. listopada 2021. Izričito navodi da događaj od 13. listopada 2021. nije doveo do psihičke posljedice, niti su raniji događaji kod tužiteljice prouzročili tegobe ili ozljedu na radu.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.prim.dr.sc. Ninoslava Mimice, obzirom je isti dan u skladu s pravilima struke, te je sukladan medicinskoj dokumentaciji u spisu, tim više što su nalaz i mišljenje, kao i očitovanje na prigovore tužiteljice dani iznimno detaljno i iscrpno su objašnjeni svi priloženi specijalistički nalazi, provedeni dijagnostički postupci te su dani jasni razlozi zbog kojih se Dg. F43.0 ne može uzročno posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljeđivanja tužiteljice od 13. listopada 2021. Osim toga, priloženi nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda u cijelosti su suglasni s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te su u bitnom dani isti razlozi zbog kojih se Dg. F43.0 ne može uzročno posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljeđivanja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja Liječničkog povjerenstva od 25. listopada 2022. i Liječničkog povjerenstva Direkcije od 12. siječnja 2023., kao uvjerljive i sukladne medicinskoj dokumentaciji u spisu, jer su isti dani prema načelima medicinske znanosti, tim više što mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.prim.dr.sc. Ninoslava Mimice od 18. srpnja 2024. u cijelosti potvrđuje nalaz i ocjene Liječničkih povjerenstava, detaljno se navodi tijek liječenja tužiteljice, opisuju se zdravstvena stanja i sva priložena medicinska dokumentacija, te potvrđuje da se dijagnoza F43.0 (akutna reakcija na stres) ne može uzročno posljedično povezati s događajem od 13. listopada 2021. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.prim.dr.sc. Ninoslava Mimice obzirom je sačinjen vrlo detaljno, opisujući priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta kao i tijek bolesti, te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke i priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

24. Svi prigovori tužiteljice u biti se odnose na njeno nezadovoljstvo radnim okruženjem i kolegama na poslu, te upire na nespornu činjenicu da je upravo poslodavac tužiteljici priznao nastanak ozljede na radu podnošenjem prijave. Ukazuje se kako se podnošenjem Prijave ozljede na radu od strane poslodavca ili samog osiguranika tek inicira provođenje ispitnog postupka u kojem se moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, te u skladu s citiranim odredbama Zakona utvrditi jesu li ispunjene propisane pretpostavke za priznavanjem ozljede kao ozljede na radu i s time u svezi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

25. Imajući u vidu iznesene razloge od strane Liječničkih povjerenstava u oba stupnja, te iznesene razloge sudskog vještaka, sud je kao nesvrsishodan odbio prijedlog tužiteljice da se provede novo vještačenje na iste okolnosti, rukovodeći se načelom ekonomičnosti iz odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku. Tim više, što su svi nalazi i mišljenja kako stručnih tijela vještačenje tako i sudskih vještaka donijela isti zaključak o zadobivenoj ozljedi tužiteljice, navodeći u bitnom iste razloga za takovu ocjenu, Načelo ravnopravnosti stranaka u sporu nalaže sudu da omogući svim strankama razumnu mogućnost da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima u takvim uvjetima koji nijednu stranku ne stavlja u bitno lošiju poziciju u odnosu prema suprotnoj strani. Tužiteljici je bilo omogućeno sudjelovanje i u upravnom postupku, sukladno propisanim pravilima, kao i u ovom upravnom sporu, dok tužiteljica nije iznijela, niti u tužbi, niti tijekom spora, nikakvu relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja ovlaštenih vještaka kao niti sudskog vještaka. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (načelo slobodne ocjene dokaza), pa iz toga ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz.

26. Iz navedenih razloga sud je odbio prijedlog da se provede dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i tužiteljice, obzirom su dane izjave u upravnom postupku te je tužiteljica imala priliku na održanoj raspravi pred upravnim tijelom postavljati pitanja prisutnoj ZR.

27. Sukladno navedenom, obzirom se i institucionalna tijela vještačenja kao i sudski vještak suglasno očituju da tužiteljica nije zadobila ozljedu na radu, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

28. Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

29. Odredbom članka 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanom naknadu (stavak 2.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.).

30. Člankom 145. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda (stavak 2.).

31. Člankom 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.).

32. Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu nema osnova za naknadu troška ovog upravnog spora, obzirom su tužitelji u cijelosti izgubili ovaj upravni spor, te je stoga sukladno odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Jasmina Vukalović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Anina ulica br. 2/II, 42000 Varaždin

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. Opća bolnica Varaždin, na znanje

4. U spis