Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1600/2024-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. RČ, 3. PČ, 4. UČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. TČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. DČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. SČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. NČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. FČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. JČ, 11. BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. AČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. ŠČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. KČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 15. MČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 16. ŽČ, 17. OČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 18. ĆČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 19. VČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 20. HČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 21. CČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 22. GČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 23. IČ, 24. ĐČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 25. LČ, 26. EČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 27. ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj], 28. ZC OIB: [osobni identifikacijski broj], 29. RC OIB: [osobni identifikacijski broj], 30. PC OIB: [osobni identifikacijski broj], 31. UC OIB: [osobni identifikacijski broj], 32. TC, 33. DC, 34. SC OIB: [osobni identifikacijski broj], 35. NC OIB: [osobni identifikacijski broj], 36. FC, 37. JC i 38. BC OIB: [osobni identifikacijski broj], svih kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupanih po upravitelju nekretnina M.B. Objekt d.o.o. Zagreb, Kninski trg 7, OIB: 96666959412, a on po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Zagreba, protiv tuženice AC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-533/2017 od 12. studenog 2018., dana 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-533/2017 od 12. studenog 2018. u točkama I i III izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-105/2016 od 18. studenoga 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljima iznos od 217,98 eur / 1.642,40 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi i tijeku na svaki pojedinačni iznos kako je to precizirano u izreci presude.

1.1. U točki II. izreke presude ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljima iznos od 0,01 eur / 0,08 kn na ime glavnice, zatim iznos troškova ovrhe od 114,47 eur / 862,50 kn, te iznos predvidivih troškova od 87,93 eur/ 662,50 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.2. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženici nadoknaditi tužiteljima troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 207,39 eur / 1.562,55 kn.

1.3. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužiteljima iznos od 299,74 eur / 2.258,41 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude sadržane u točkama I i III izreke žalbu podnosi tuženica pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP). U žalbi u bitnome ističe da u zgradi u [adresa], nikada nije posjedovala stan od 82,12 m2 za koji se tereti utuženom obvezom zajedničke pričuve. Tvrdi da je kroz određeno razdoblje posjedovala poslovni prostor u istoj zgradi, ukupne površine od 54,75 m2, koji je u međuvremenu prodan. Stoga, smatra da tužitelji utužuju pričuvu za pogrešnu nekretninu te da su upravo tužitelji trebali dokazati činjenicu vlasništva tuženice u predmetnoj zgradi i to upravo onog prostora za kojeg ju terete budući da tuženica ne može dokazivati da nije vlasnica stana. Sadržajno predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili osnovanost žalbenih navoda i predložili žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te im dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženici za isplatu troškova zajedničke pričuve za prostor u stambenoj zgradi u [adresa], za razdoblje od prosinca 2012. do lipnja 2014., u ukupnom iznosu od 517,74 eur / 3.900,89 kn, odnosno u mjesečnim iznosima od 27,25 eur / 205,31 kn.

6. Sud prvog stupnja imao je u vidu odredbe koje propisuju svrhu i način korištenja sredstava zajedničke pričuve kao zakonske obveze suvlasnika zgrade, sve iz materijalno pravnih odredbi članka 85. stavak 2., članka 89. stavak 1. i 2. i članka 93. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV).

7. Iz poslovnih knjiga tužitelja - Pregleda duga od 24. srpnja 2014., prvostupanjski sud utvrđuje da se tuženica vodi stanarom stana na navedenoj adresi pod brojem ... stoga da je kao takva obveznik plaćanja zajedničke pričuve. Pritom sud uvažava da tuženica u prigovoru na rješenje o ovrsi nije osporila obvezu plaćanja nezastarjelog dijela zatražene zajedničke pričuve, niti vlasništvo stana u predmetnoj zgradi, već je prigovorila samo pogrešno primijenjenom koeficijentu za obračun visine pričuve a tek kasnije tijekom parničnog postupka da je prigovorila osnovanosti zahtjeva tužitelja tvrdeći da nije dokazano vlasničkim listom vlasništvo tuženice na stanu u predmetnoj zgradi.

7.1. Prvostupanjski sud nalazi da je na tuženici bio teret dokaza da nije vlasnica stana, a što da ista nije dokazala. Stoga je pozivajući se na obvezu dokazivanja činjenica iz članka 219. stavak 1. ZPP-a te pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, sud prihvatio tvrdnje tužitelja da je tuženica vlasnica stana u predmetnoj stambenoj zgradi za kojeg je dužna plaćati zajedničku pričuvu. Dalje, sud smatra da za predmetnu obvezu nije odlučno je li stvarni vlasnik nekretnine za koju ga tereti obveza plaćanja zajedničke pričuve doista i upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik zbog učestalog izvanknjižnog stjecanja vlasništva stanova i neetažiranih zgrada, pa da se za slučaj spora vlasništvo obveznika plaćanja zajedničke pričuve može dokazivati i drugim dokazima.

8. Visinu troškova zajedničke pričuve sud utvrđuje iz odredbi Ugovora o upravljanju predmetnom stambenom zgradom od 8. svibnja 2006. i Međuvlasničkog ugovora od 8. svibnja 2006., prema kojima se pričuva obračunava po cijeni od 2,50 kn po m2 stana, slijednom čega utvrđuje da obveza mjesečnog iznosa zajedničke pričuve za stan površine od 82,12 m2 iznosi 27,25 eur / 205,30 kn (ne kako je tužitelj zaduživao tuženicu iznosom od 205,31 kn), uz primjenu korekcijskog koeficijenta 1,00 za stambeni prostor. Stoga, prvostupanjski sud djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na nezastarjelu glavnicu od ukupno 217,98 eur / 1.642,40 kn, što predstavlja zbroj osam mjesečnih iznosa pričuve, za razdoblje od studenog 2013. do lipnja 2014.

9. Za preostalo potraživanje zajedničke pričuve dospjelo od prosinca 2012. do listopada 2013., prihvaćen je po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja primjenom trogodišnjeg zastarnog roka predviđenog člankom 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), odnosno sveukupno za iznos od 299,74 eur / 2.258,41 kn, u pogledu čega su tužitelji djelomično povukli tužbu. Ujedno je sud zbog pogrešnog obračuna našao neosnovanim dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 0,01 eur / 0,08 kn. U pogledu navedenih iznosa ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi nepobijanim rješenjem te nepobijanom točkom II izreke presude, dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

10. Prije svega se napominje da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn / 1.320,00 eur.

11. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, prvostupanjsku presudu kojom se završava spor male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, žalbeni navodi tuženice kojima ista sadržajno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, nisu dopušteni te ih ovaj sud nije razmatrao. Jednako tako nisu razmatrani niti dokazi – isprave koje tuženica po prvi puta dostavlja uz žalbu, iz razloga što je to protivno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a.

12. Međutim, osnovano se žalbom tuženice ukazuje da je u donošenju pobijanog dijela presude počinjena bitna procesna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. To stoga što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a sve vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije, s obzirom na tvrdnju tužiteljice da ona nije vlasnik stana u predmetnoj zgradi površine 82,12 m2. Sud prvog stupnja ovaj prigovor otklanja uz obrazloženje da su tužitelji u dovoljnoj mjeri dokazali da bi tuženica bila vlasnica odnosno suvlasnica stana u predmetnoj jer se kao takva vodi u Pregledu duga od 24. srpnja 2014., gdje je tuženica navedena kao stanar, radi čega zaključuje da je u obvezi plaćati zajedničku pričuvu. Ovdje se navodi da jednostrane isprave sačinjene po upravitelju stambene zgrade (izvodi iz poslovnih knjiga) same po sebi ne dokazuju da bi tuženica bio suvlasnica zgrade ako navedeni podaci nemaju podlogu u drugim provedenim dokazima a u konkretnom slučaju takav podatak ne proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora niti popisa suvlasnika da bi tuženica u relevantnom razdoblju bila vlasnica stambenog prostora površine 82,12 m².

13. Kod otklanjanja proturječnosti u utvrđivanju pitanja je li tuženica i u odnosu na koji prostor u ovome postupku pasivno legitimirana treba imati u vidu okolnost da tuženica nije u obvezi dokazivati „negativne činjenice“ odnosno činjenice da ona nije vlasnik ili suvlasnik prostora u predmetnoj zgradi nego je na tužitelju obveza da dokazuje svoje tvrdnje. Ujedno se ukazuje i na određenje iz članka 375. stavak 3. i 4. ZV-a o obvezatnosti odluka koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora za sve suvlasnike (pa i one koje su vlasništvo naknadno stekli) ukoliko je taj ugovor zaključen u potrebnoj većini suvlasnika. Ukazuje se i na pravilan stav prvostupanjskog suda da se vlasništvo obveznika plaćanja zajedničke pričuve može dokazivati i drugim dokazima a ne samo podacima iz zemljišnih knjiga.

14. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu, ponovo će ocijeniti dokaze koji su provedeni u postupku, te će donijeti novu odluku za koju će dati jasne razloge a u konačnoj odluci će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka, sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

15. Slijedom toga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 369. stavak 1. ZPP-a.

16. Kao nepobijani ostaju neizmijenjeni točka II izreke prvostupanjske presude i prvostupanjsko rješenje.

U Rijeci 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak