Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1011/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Ravić, odvjetnik u Novom Marofu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-321/2024-7 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-321/2024-7 od 13. rujna 2024. u točkama I., II. i IV. izreke, kao i točka III. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.093,74 eura, sa zateznom kamatom od 13. rujna 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se djelomično odluka o troškovima postupka, točka III. izreke navedene presude, te se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja MČ za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 125,00 eura, sa zateznom kamatom od 13. rujna 2024. do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 320-50-3552108 od 4. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, kao kreditora, a koja:

- u čl. 2. Kamatna stopa glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

- u čl. 7. Način otplate glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535da isplati tužitelju BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.167,00 EUR (slovima: četiri tisuće sto šezdeset sedam EUR) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom

na iznos od 6,49 EUR od 31.12.2008.god.

na iznos od 27,14 EUR od 31.01.2009.god.

na iznos od 31,12 EUR od 28.02.2009.god.

na iznos od 32,58 EUR od 31.03.2009.god.

na iznos od 33,38 EUR od 30.04.2009.god.

na iznos od 27,94 EUR od 31.05.2009.god.

na iznos od 23,95 EUR od 30.06.2009.god.

na iznos od 25,02 EUR od 31.07.2009.god.

na iznos od 27,14 EUR od 31.08.2009.god.

na iznos od 26,87 EUR od 30.09.2009.god.

na iznos od 24,48 EUR od 31.10.2009.god.

na iznos od 28,73 EUR od 30.11.2009.god.

na iznos od 31,52 EUR od 31.12.2009.god.

na iznos od 39,08 EUR od 31.01.2010.god.

na iznos od 35,90 EUR od 28.02.2010.god.

na iznos od 38,42 EUR od 31.03.2010.god.

na iznos od 40,01 EUR od 30.04.2010.god.

na iznos od 42,40 EUR od 31.05.2010.god.

na iznos od 61,78 EUR od 30.06.2010.god.

na iznos od 56,74 EUR od 31.07.2010.god.

na iznos od 70,01 EUR od 31.08.2010.god.

na iznos od 66,03 EUR od 30.09.2010.god.

na iznos od 59,66 EUR od 31.10.2010.god.

na iznos od 73,19 EUR od 30.11.2010.god.

na iznos od 85,14 EUR od 31.12.2010.god.

na iznos od 78,64 EUR od 31.01.2011.god.

na iznos od 83,15 EUR od 28.02.2011.god.

na iznos od 77,44 EUR od 31.03.2011.god.

na iznos od 78,37 EUR od 30.04.2011.god.

na iznos od 103,06 EUR od 31.05.2011.god.

na iznos od 105,18 EUR od 30.06.2011.god.

na iznos od 123,23 EUR od 31.07.2011.god.

na iznos od 114,07 EUR od 31.08.2011.god.

na iznos od 102,66 EUR od 30.09.2011.god.

na iznos od 98,94 EUR od 31.10.2011.god.

na iznos od 98,28 EUR od 30.11.2011.god.

na iznos od 102,13 EUR od 31.12.2011.god.

na iznos od 108,23 EUR od 31.01.2012.god.

na iznos od 108,90 EUR od 29.02.2012.god.

na iznos od 105,45 EUR od 31.03.2012.god.

na iznos od 107,70 EUR 30.04.2012.god.

na iznos od 109,56 EUR od 31.05.2012.god.

na iznos od 107,30 EUR od 30.06.2012.god.

na iznos od 107,70 EUR od 31.07.2012.god.

na iznos od 105,45 EUR od 31.08.2012.god.

na iznos od 100,93 EUR od 30.09.2012.god.

na iznos od 105,71 EUR od 31.10.2012.god.

na iznos od 107,97 EUR od 30.11.2012.god.

na iznos od 106,77 EUR od 31.12.2012.god.

na iznos od 98,68 EUR od 31.01.2013.god.

na iznos od 105,58 EUR od 28.02.2013.god.

na iznos od 106,97 EUR od 31.03.2013.god.

na iznos od 106,97 EUR od 30.04.2013.god.

na iznos od 94,43 EUR od 31.05.2013.god.

na iznos od 95,89 EUR od 30.06.2013.god.

na iznos od 96,95 EUR od 31.07.2013.god.

pa do isplate i to za razdoblje do 30.06.2011.god. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. pa do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.god. pa do 30.06.2016.god. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.god. pa do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.god. pa do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.god. do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 13.2.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužitelju MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.218,74 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto osamnaest EUR i sedamdeset četiri centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 13. rujna 2024. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se u cijelosti."

1.1. Rješenjem, sadržanim u istoj prvostupanjskoj odluci utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 76,76 eura/578,38 kuna, podneskom tužitelja od 20. lipnja 2022., kojim je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom sudskog vještaka.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1., u vezi sa člankom 338. stavkom 4. i članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Ističe prigovor zastare, pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a osnovana je djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku u odnosu na glavnu stvar dao jasne razloge i presuda se u tom dijelu može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP, niti bitne povrede odredaba postupka na koje upire tuženik u žalbi, dok je kod odlučivanja o troškovima postupka došlo do djelomično pogrešne primjene odredaba ZPP o troškovima postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Tužitelj je podnio tužbu za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja valute švicarski franak (dalje: CHF) u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita i ugovaranja promjenjive kamatne stope.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili 4. srpnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 320-50-3552108 (dalje: Ugovor), temeljem kojeg je Banka odobrila tužitelju, kao korisniku kredita, kredit za kupnju motornog vozila, u iznosu od 28.976,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Također je nesporno da je kredit otplaćen u cijelosti.

8. Sporno je između stranaka jesu li odredbe Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene, a time i ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari, te visina utuženog potraživanja.

9. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

9.1. Prema odredbi članka 82. točka 19. istog Zakona, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

9.2. Člankom 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15 i 14/19., dalje: ZZP/14.) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, je propisano da se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.3. Prema članku 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

9.4. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

10. Nije osnovan prigovor zastare. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan, uz poziv na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima.

11. Nije osnovan ni žalbeni razlog u smislu da prvostupanjski sud nije izveo dokaze po prijedlogu tuženika, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

12. Uvidom u spis utvrđeno je da je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem tužitelja, kao i saslušanje svjedokinje ŠČ, po prijedlogu tuženika, dok je tijekom ponovnog postupka tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedokinje KČ. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje automobila, za osobne potrebe, u svojstvu potrošača, da se o predmetnom kreditu nije pojedinačno pregovaralo, već je tužitelj potpisao od strane tuženika unaprijed pripremljen ugovor o kreditu, bez mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, u uvjerenju da mu je tuženik ponudio najpovoljniji kredit, a pri tome nije bio upozoren na rizike ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope kod sklapanja Ugovora.

12.1. Te iskaze prvostupanjski sud je, glede odlučnih okolnosti sklapanja Ugovora, pravilno cijenio, za svoju odluku u tom dijelu dao je jasne i logične razloge, u skladu s izvedenim dokazima, kako je to pobliže opisano u točki 38. obrazloženja prvostupanjske odluke.

13. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev opravdano prihvatio, pri čemu je visinu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo PČ (stranice 146 do 158 spisa), ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe Ugovora, s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i drugu recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, uz pravilnu primjenu članka 502.c ZPP.

13.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i u skladu s nalazom i mišljenjem je konačno odredio tužbeni zahtjev. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu preplate, već je prigovorio metodi izrade nalaza i mišljenja, u smislu da nije uzeto u obzir kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, jesu li izmjene kamatne stope od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, te je li time uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezana ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

13.2. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao objektivan i stručan, te visinu preplate po osnovi promjene tečaja CHF i promjenjive kamatne stope pravilno utvrdio (kako je to navedeno u točkama 46. do 51. obrazloženja pobijane presude).

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe ZZP/03., u vezi s odredbama ZZP/14. i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., 6/24.), pa je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda u odnosu na glavnu stvar (članak 368. stavak 1. ZPP).

15. Prigovor tuženika podnesen protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovan.

16. Pobijanom presudom, točkom III. izreke presude, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka za obavljene radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka, u skladu sa člankom 154. i 155. ZPP, uz pravilnu primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18., 51/23.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu, osim za trošak zastupanja tužitelja na ročištu za objavu presude 6. listopada 2022. Trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu (stranice 26 i 31, te 230 i 234 spisa), kao i trošak provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja (stranice 161-162 spisa) pravilno je obračunat.

16.1. Naime, uvidom u spis utvrđeno je da je ročište za objavu presude, zakazano za 6. listopada 2022. odgođeno za 12. listopada 2022., rješenjem od 4. listopada 2022. (stranica 197-198 spisa), a na ročište za objavu presude, održano 12. listopada 2022., punomoćnik tužitelja nije pristupio (stranice 199-201 spisa). Slijedom toga, tužitelju ne pripada pravo na nagradu za pristup na ročište od 12. listopada 2022., radi objave presude, u potraživanom iznosu od 50 bodova – 100 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 125,00 eura (prema zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka od 23. rujna 2024. – stranica 302 spisa).

16.2. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjskom presudom pravilno je tužitelju priznato pravo na nagradu za sastav ukupno dva obrazložena podneska, podneska od 4. siječnja 2021. (stranice 66-70 spisa – očitovanje tužitelja na odgovor tuženika na tužbu) i podneska od 20. lipnja 2022. (stranice 164-166 spisa – očitovanje tužitelja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka), u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife, uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife). Datum podneska od "3.4.2020." naveden je u točki 60. obrazloženja prvostupanjske odluke očitom omaškom u pisanju, a što sud može ispraviti u svako doba, u skladu sa člankom 342. ZPP. Isto nije bilo od utjecaja na ukupno obračunatu visinu troškova postupka na naknadu kojih tužitelj ima pravo (nagrada za sastav toga podneska nije bila obračunata u troškove koje je bilo naloženo tuženiku naknaditi tužitelju pobijanom presudom).

17. Stoga je žalba tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena, te je odluka o troškovima postupka, točka III. izreke presude, djelomično potvrđena, a djelomično preinačena i odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude (članak 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP).

18. Nepobijano prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (članak 365. stavak 1. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP).

19. Tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a u odnosu na odluku o troškovima postupka je uspio s neznatnim dijelom, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

Sisak, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina