REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-419/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Mučnjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marijane Mučnjak, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da isplati tužiteljici VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 527,58 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 28,35 EUR bruto tekućom od 16.04.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 22,20 EUR bruto tekućom od 16.05.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 22,50 EUR bruto tekućom od 16.06.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 21,92 EUR bruto tekućom od 16.07.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 49,45 EUR bruto tekućom od 16.08.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 45,41 EUR bruto tekućom od 16.09.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 74,28 EUR bruto tekućom od 16.10.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 43,28 EUR bruto tekućom od 16.11.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 32,10 EUR bruto tekućom od 16.12.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 28,89 EUR bruto tekućom od 16.01.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 15,12 EUR bruto tekućom od 16.03.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 69,24 EUR bruto tekućom od 16.04.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 14,22 EUR bruto tekućom od 16.05.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 6,26 EUR bruto tekućom od 16.06.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 20,97 EUR bruto tekućom od 16.07.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 7,87 EUR bruto tekućom od 16.08.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 3,90 EUR bruto tekućom od 16.09.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,83 EUR bruto tekućom od 16.10.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,77 EUR bruto tekućom od 16.11.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,14 EUR bruto tekućom od 16.01.2021., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR bruto tekućom od 16.02.2021., godine pa do isplate,

- na iznos od 14,22 EUR bruto tekućom od 16.12.2022., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,08 EUR bruto tekućom od 16.01.2023., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,16 EUR bruto tekućom od 16.02.2023., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,93 EUR bruto tekućom od 16.03.2023., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,89 EUR bruto tekućom od 16.04.2023., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,33 EUR bruto tekućom od 16.05.2023., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,11 EUR bruto tekućom od 16.07.2023., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,06 EUR bruto tekućom od 16.09.2023., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR bruto tekućom od 16.10.2023., godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 706,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da u vremenskom razdoblju od 1.3.2019. do podizanja ove tužbe zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva te joj je rad organiziran u dežurstvima. U vremenskom periodu od 1.7.2015. pa sve do 4.4.2024., na snazi su Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18, kao i Dodatak l. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 35/19 i Dodatak 11. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/19 (dalje: KU i njihovi dodaci), a kojima je tužiteljeva plaća regulirana na slijedeći način: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća." Osim navedenih KU i njihovih dodataka, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 24/17, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/17, kao i Dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama NN 123/19 (dalje: TKU i dodaci), koji se paralelno primjenjuju na tužitelja te na jednak način kao i Kolektivni ugovor definiraju plaću tužitelja. U odredbama čl. 51. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, odnosno odredbama čl. 49. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 te u odredbi čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 24/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koje se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (npr. za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost toga sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost uvećava se za 25%). Tužitelj je u tom razdoblju kao prvostupnik sestrinstva, radio u otežanim uvjetima rada, pa mu sukladno članku 94. pročišćenog teksta Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZOR) pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme paralelno je na snazi i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 koji u članku 57. odnosno 55. Propisuju da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25% (zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi). U utuženom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada. Nadalje, budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaću po gore navedenoj osnovi, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Tako je recimo čl. 36. st. 2. KU propisano da:

Radniku čija je narav poslat da mora raditi prekovremeno 111 noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura 111 je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, odredbom čl. 59. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 121/12) propisano je da : Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom utuženom periodu. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom periodu i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU- kao Iex specialis). Sukladno svemu navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za period od 01.05.2015. do 31.05.2020. i to na način da: - nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada, a čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 94. pročišćenog teksta ZOR-a, a sve u vezi s čl. 57. st. 2., odnosno čl. 55. st.2. KU, - je pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, a čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čI. 36. st. 2. KU i čl. 59. st.1. TKU, zbog kojih povreda je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće. Budući da su podaci o rasporedu rada vidljivi samo na rasporedima rada i evidenciji rada, a što je dokumentacija kojom raspolaže samo tuženik kao poslodavac, a tužitelj ne raspolaže svojim platnim listama za sporno razdoblje, te je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, tužitelj nije u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem odredbi članka 186. b st .1. i 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), predlaže donijeti presudu. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 11.10.2024. zahtijeva da joj tuženik isplati s osnova neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, te razlikom naknade za godišnji odmor i bolovanje na koje tužiteljica ima pravo iznos od 527,58 eura bruto, kao i parnični trošak, sve s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: Članak 47. „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ i dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl.19 st. 6. KU: „Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“ Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citiramo Zaključak 106: Pitanje: Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Je li to osnovna plaća ili je to osnovna plaća sa svim dodacima na plaću? Zaključak broj 106: Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama. Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća. Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisani je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen: - Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09, 116/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11), u primjeni do 19.04.2014. Članak 83. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. (2) Pod prosječnim iznosom plaće iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. - Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51,14, 11/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19.04.2014. Članak 73. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. (2) Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi da je osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva tužena razdoblja. Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Obzirom da tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja, tuženik želi naglasiti da se tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno zasniva se na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun dodataka. Pitanje, što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Prema citiranom članku 47. KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate. Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u platne liste (list 17-22 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (list 36-45 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 26.2.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave, dok tuženik, iako uredno pozvan, na isto nije pristupio, pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i to za sve efektivno odrađene sate rada za utuženo razdoblje, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva, kao što nije sporno da su joj naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) te se primjenjuje od 1. ožujka 2018.,

9. Prema čl. 45. st. 2. KU/18 osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. st. 1. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz obračuna plaća tužitelja za utuženi period i provedenog financijskog vještačenja taj dodatak iznosi 25% uvećanja osnovne plaće do kolovoza 2019, i 28% nakon toga. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak za posebne uvjete rada, a koji dodatak mu je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

11. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. (Narodne novine 96/15, dalje Dodatak I. KU) koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., dodan je čl. 59.a kojim je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a što je ostalo i u čl. 57. KU/18, te od rujna 2019. iznosi 8%. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak joj je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća, no nije joj plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

12. Valja istaknuti da niti jedan članak KU ne određuje da se dodaci iz čl. 55. i 57. KU/18 te čl. 49. st. 9. i 10. KU/18 isključuju.

13. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva,

- da tužiteljici pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 55. KU/18 i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 57. KU/18,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužitelju nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- da je tužitelj prekovremene sate rada odradio na istom radnom mjestu na kojem mu je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

14. Prema odredbi članka 45. KU/18 definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan člankom 45. KU/18. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 91. stavak 3. ZR/14 koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR/14.

15. Nadalje prema čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 34. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

16. Tuženik je kao poslodavac dužan tužitelju isplatiti plažu za obavljeni rad, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću. Stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. Ista navodi da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za razdoblje od 01.03.2019. do 01.04.2024. godine, zajedno sa razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, iznose ukupno 527,58 EUR bruto. Mjesečni iznosi u kn i EUR vidljivi su iz izračuna u nalazu.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

19. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom financijskog vještaka pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, kao u izreci presude.

20. Najstarije potraživanje tužiteljice odnosi se na ožujak 2019. koje je dospjelo 15. travnja 2019. U konkretnom slučaju je propisan petogodišnji rok zastare iz čl. 139. ZR/14. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. travnja 2024., to je tužba podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina.

21. Tužiteljici su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužiteljica ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

22. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a imajući u vidu vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 50 bodova, podnesak od 11.10.2024. po Tbr. 8/4 - 12,5 bodova, ročište 11.9.2024. i 26.2.2025. po Tbr. 9/1 - po 50 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 325,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 406,25 eura. Tome valja dodati i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužitelja iznosi 706,25 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12) i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis