REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-235/2025-41

(ranije P-865/2021)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ĆD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik u Labinu, Rudarska 1, i tuženica OD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnice u Labinu, Titov trg 6, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženice te njezine punomoćnice LD, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženice zahtijeva isplatu 54.000,00 kn sada 7.167,03 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 1.750,00 eura (tisuću sedamsto pedeset eura) u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice 15. studenog 2021. podnio tužbu (str. 1–2) radi isplate 54.000,00 kn sada 7.167,03 eura, na ime naknade štete – povrata koristi koju da je tuženica ostvarila unazad tri godine (36 mjeseci) od podnošenja tužbe kao nepošteni posjednik obiteljske zgrade – kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u visini mjesečne najamnine 1.500,00 kn), u vlasništvu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu od 22. studenog 2022. (str. 27–28) tuženica je osporila da je nepošteni posjednik predmetne nekretnine kao i da bi bila u obvezi isplatiti tužitelju utuženu naknadu. Navela je da je ona majka tužitelja, a predmetna nekretnina da je stečena za vrijeme trajanja braka tuženice i oca tužitelja ČD, koji je predmetnu nekretninu darovao tada maloljetnom tužitelju koji je nastavio živjeti u njoj s tuženicom. Tuženica da je vršila ulaganja u predmetnu nekretninu, vezano za koja je vođen postupak kod ovog suda pod posl. br. P-38/2019, u kojem je utvrđeno da je ovdje tužitelj dužan tuženici kao poštenom posjedniku naknaditi ulaganja u iznosu 20.936,00 kn sada 2.778,68 eura. Nadalje, tužitelj da je podnio tužbu protiv tuženice i radi predaje posjeda predmetne nekretnine koji se vodi pod posl. br. P-2494/2019 u kojem je tuženica istaknula prigovor zadržanja, a u kojem je pravomoćno određen prekid postupka do okončanja postupka u predmetu posl. br. P-38/2019, sve s obrazloženjem da pravo tuženice na posjed ovisi od toga ima li pravo zadržanja nekretnine, a to pravo da ovisi o toga ima li dospjelo novčano potraživanje prema tužitelju.

3. Ocjenom u dokaznom postupku izvedenih dokaza, i to pročitanih i razgledanih isprava u spisu: izvatka iz zemljišne knjige (str. 2–4), rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2698/2021-2 od 4. siječnja 2022. (str. 30–32), rješenja ovog suda, Stalne službe u Labinu, posl. br. P-2494/2019 od 4. rujna 2021. (str. 33– 37), rješenja i presude ovog suda, Stalne službe u Labinu, posl. br. P-38/2019-55 od 29. srpnja 2022. (str. 38–47), presude i rješenja Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-1229/2023-4 od 6. studenog 2023. (str. 87–92), dopisa Vodovod Labin d. o. o. od 22. listopada 2024. (str. 104–106) i dopisa HEP d. o. o. od 5. studenog 2024. (str. 113–115); kao i iskaza saslušanih svjedoka ED, BD i TD i tuženice (str. 118–124); te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s čl. 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

3. 1. Nisu izvedeni dokazi financijskim vještačenjem te nije zatraženo dopunsko očitovanje od Vodovoda Labin d. o. o. i HEP d. o. o., jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu. Sve odlučne činjenice sud je utvrdio na temelju dokaza koje je izveo.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje obiteljske zgrade u vlasništvu tužitelja od strane tuženice, za razdoblje unazad tri godine (36 mjeseci) od podnošenja tužbe 15. studenog 2021.

5. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi:

– da je tužitelj nesporno vlasnik obiteljske zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica] zgr., k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (i prema zemljišnoknjižnom izvatku)

– da je u predmetu posl. br. P-38/2019 (ranije P-241/2016) koji se vodio kod ovog suda, Stalne službe u Labinu, između ovdje tuženice kao tužiteljice (po tužbi od 24. veljače 2016.) protiv ovdje tužitelja kao tuženika (te ČD kao tuženika) radi isplate ulaganja u predmetne nekretnine donesena pravomoćna djelomična presuda posl. br. P-241/2016-23 od 5. ožujka 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice kojim traži, između ostalog, utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju sklopljenog između ovdje tužitelja i ČD, te utvrđenje da predmetne nekretnine čini bračnu stečevinu i da je tužiteljica suvlasnica na tim nekretninama u 1/2 dijela

– da je u tom istom predmetu posl. br. P-38/2019 (ranije P-241/2016) donesena i presuda kojom je, između ostalog, utvrđeno da je ovdje tuženica (tamo tužiteljica) vršila ulaganja u predmetne nekretnine (kao pošteni posjednik) te je naloženo ovdje tužitelju (tamo tuženiku) da joj isplati 20.936,00 kn (2.778,68 eura) sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, na ime tih ulaganja, koja presuda je u tom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž- 1229/2023 od 6. studenog 2023.

– da se između istih stranaka kod ovog suda, Stalne službe u Labinu, vodi postupak posl. br. P-2494/2019 pokrenut po tužbi (predanoj sudu 8. studenog 2019.) ovdje tužitelja protiv ovdje tuženice radi predaje u posjed predmetnih nekretnina, u kojem postupku je bio određen prekid rješenjem od 24. rujna 2021. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2698/2021 od 4. siječnja 2022.) do okončanja predmeta posl. br. P-38/2019, jer se u tom postupku kao sporno postavilo pitanje o pravu tuženice na posjed predmetnih nekretnina, koje se zasniva na tvrdnji da ima dospjela novčana potraživanja prema tužitelju, te pravo zadržanja nekretnine do isplate tog potraživanja

– da je i ovaj postupak bio u prekidu (rješenje o prekidu posl. br. P-865/2021-16 od 1. veljače 2023. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž- 346/2023-4 od 15. veljače 2024.) do pravomoćnog okončanja postupka posl. br. P- 38/2019 (a prekid je određen s obrazloženjem da bude li u postupku posl. br. P- 38/2019 pravomoćno utvrđeno da tuženica ima dospjelo novčano potraživanje prema tužitelju, tada joj pripada pravo zadržanja predmetne nekretnine dok joj se potraživanje ne isplati, što onda znači da je u ovdje utuženom periodu imala pravo na posjed te je bila pošteni posjednik, slijedom čega, prema mišljenju ovog suda, ne bi bila dužna dati naknadu za to što ju je upotrebljavala, ako ju je upotrebljavala, jer bi u protivnome pravo zadržanja kao institut izgubilo svoj smisao).

6. Za odlučivanje o zahtjevu za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja nekretnine mjerodavne su odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) koje reguliraju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika. Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i imao koristi od nje, s time da može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (čl. 164. st. 1. i 2. ZV-a), dok nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku te naknaditi sve štete i koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, ali nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni nužni troškovi za koje traži naknadu.

6. 1. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV-a). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV-a).

7. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome postupku odlučno je pitanje je li tuženica u utuženom razdoblju od 15. studenog 2018. do 15. studenog 2021. bila pošteni posjednik nekretnine s pravom zadržanja zbog dospjelog potraživanja prema tužitelju.

8. U pravomoćno dovršenom postupku posl. br. P-38/2019 utvrđeno je da je ovdje tužitelj dopisom od 23. kolovoza 2016., u kojem je tuženici zabranio korištenje predmetnih nekretnina, jasno izrazio svoju volju da tuženica iste prestane koristiti i posjedovati, i da se nesumnjivo radi o zahtjevu tužitelja za predaju stvari od strane tuženice. Utvrđeno je i da tužitelj osnovano od tuženice kao posjednice traži predaju jer je on vlasnik nekretnine, a tuženica je nekretninu koristila osnovom njegovog odobrenja, odnosno dozvole koju je izgubila.

9. Iz iznijetog bi slijedilo da je (do tog razdoblja nesporni i pošteni) posjed tuženice, od 23. kolovoza 2016. nepošten. Međutim, stav je ovog suda da tuženica u utuženom razdoblju, u vrijeme kada je parnični postupak radi isplate njezinih ulaganja (kao poštene posjednice) u predmetne nekretnine još u tijeku, nije izgubila pravo na posjed predmetnih nekretnina i nije izgubila status poštenog posjednika. Tuženici je pravomoćnom odlukom o dospjeloj tražbini prema tužitelju od 6. studenog 2023. (postupak pokrenut 24. veljače 2016.) osnažen pravni osnov za posjed predmetnih nekretnina kroz institut prava zadržanja.

9. 1. Tuženici saslušanoj u ovom postupku, pa ni njezinom suprugu TD saslušanom kao svjedoku, nije bio poznat dopis od 23. kolovoza 2016. (upućen punomoćnicama tuženice) kojim se tuženici od strane tužitelja (po punomoćniku) zabranjuje svako daljnje korištenje predmetnih nekretnina. Tužitelj je predaju u posjed zatražio tek tužbom od 8. studenog 2019., koju je tuženica primila 28. veljače 2020., a u razdoblju od 23. kolovoza 2016. pa do podnošenja tužbe ne proizlazi da je postupao u smjeru zabrane odnosno da je zahtijevao predaju ključeva od tuženice i slično, i da tuženica po tome ne bi postupila. Tako su iskazivali tuženica („…Mene sin nikada nije tražio da mu predam ključeve predmetne kuće niti mi je ikada zabranio da kuću koristim…“) i svjedok TD („…Tužitelj nas nikada nije pitao sam da mi vratimo ključeve…“) čije je iskaze sud pozitivno ocijenio jer su u tom (ali i preostalom dijelu) bili suglasni.

9. 2. Nakon primitka tužbe za predaju u posjed 28. veljače 2020., tuženica je ključeve predala tužitelju (što također proizlazi iz suglasnih iskaza tuženice i svjedoka TD), iako je u tom postupku istaknula prigovor zadržanja, svjesna da joj zbog svog utuženog potraživanja na ime ulaganja (iako tada još nepravomoćno) to pravo pripada.

10. Opća pravila o pravu zadržanja sadržana su u Zakonu o obveznim odnosima (čl. 72.–75., „Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO). Vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina (čl. 72. st. 1. ZOO-a). Prema čl. 73. st. 1. ZOO-a vjerovnik nema pravo zadržanja kad dužnik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je izašla iz njegova posjeda protiv njegove volje. Odredbom čl. 164. st. 2. ZV-a, propisano je da zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

10. 1. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je pravo zadržanja akcesorno pravo ovisno o dospjelom i utuživom potraživanju posjednika stvari, prema zahtjevu vlasnika da mu stvar preda u posjed i da se na pravo zadržanja može osnovano pozivati samo pošteni posjednik stvari. Ono služi kao sredstvo prinude da se ispuni tražbina, ali i kao sredstvo naplate iz vrijednosti zadržane stvari u slučaju da dužnik (vlasnik stvari) ne želi ispuniti svoju obvezu prema posjedniku stvari (čl. 75. ZOO-a).

11. Prema mišljenju ovog suda tuženica je u utuženom razdoblju imala pravo zadržanja predmetnih nekretnina na ime ulaganja koje je izvršila kao pošteni posjednik pa ovaj sud nju do primitka tužbe za predaju u posjedu (otkada bi ju se eventualno moglo smatrati nepoštenim posjednikom) smatra poštenim posjednikom tuđe stvari koji nije dužan dati vlasniku stvari naknadu za to što ju je koristio, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZV-a. Što se tiče razdoblja nakon zaprimanja tužbe (28. veljače 2020. do 15. studeni 2021.), tuženica predmetne nekretnine nije koristila (tako proizlazi iz iskaza svih saslušanih, susjeda ED: „Na upit kada sam zadnju put vidio tuženicu u kući, ja ne znam, mislim da ona poslije korone (2020./2021.) nije bila. Prije toga nije dolazila, primjerice došla bi samo počistiti i slično. Nakon preseljenja u Austriju nije dolazila na godišnji odmor tamo.; i BD: „U toj je kući posljednje živjela tuženica, i to negdje do 2012., 2013., kada je otišla živjeti u [adresa]… Mislim da su posljednje bili u kući prije korone (2021./2022.), nakon toga nisu bili. Poslije toga nije bilo nikoga kući. Mislim da kuća nije ni pogodna za stanovanje…“ ; te TD: „Na upit kada smo zadnji put prespavali u predmetnoj kući, mislim da je to bilo pred koronom, moguće je 2020. kad su pale grane s oraha u dvorištu, pa smo ih rezali. To je moguće bilo 2019. Nakon toga nismo bili… Na upit je li mi poznato za tužbu iz 2019. i 2020. kojom tužitelj traži predaju u posjed predmetne kuće od tuženice, izjavljujem naravno da mi je poznato, zato smo mi i išli u [adresa] i predali ključeve tužitelju, sve po zakonu, i to kada je sud donio odluku…“), a tužitelj nije bio spriječen koristiti je, unatoč pravu tuženice da zadrži predmetne nekretnine dok joj naknada ne bude isplaćena (a u postupku nije utvrđeno da joj je isplaćena).

12. Slijedom svega iznesenog tužbeni zahtjev je odbijen kao u t. I. izreke presude.

13. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima parničnog postupka donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelju ovom sporu nije uspio pa mu ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka. Tuženici pripada zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska od 15. listopada 2024., te za zastupanje na ročištima održanim 26. siječnja 2023., 16. listopada 2024. i 5. veljače 2025., za svaku radnju 100 bodova odnosno 200,00 eura uvećano za PDV 25 %, sveukupno 1.500,00 eura, prema tbr. 8. t. 1. i tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. , tbr. 46. i tbr. tbr. 52 i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Tuženici pripada i putni trošak dolaska na ročište iz adrese prebivališta u [adresa] do adrese suda (500 km u oba smjera) odnosno 250,00 eura (0,50 eura za 1 km).

13. 1. Stoga je tužitelju naloženo da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.750,00 eura, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbijen, sve kao u t. II. i III. izreke presude.

U Pazinu 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu,

2. tuženica po pun.