Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: Povrv-359/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Patricie Sablić Havić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Owens & Houška d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 4. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-4394/2021, UPP/OS-Ovrv-185/2021 od 1. veljače 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 0,62 EUR (šezdesetidvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. siječnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-4394/2021, UPP/OS-Ovrv-185/2021 od 1. veljače 2022. u preostalom dijelu glavnice i zakonskih zateznih kamata iznad iznosa dosuđenog točkom I. izreke ove presude, te se u tom dijelu tužba tužitelja smatra povučenom.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-4394/2021, UPP/OS-Ovrv-185/2021 od 1. veljače 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 29,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 1. veljače 2022. pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 154,86 EUR (stopedesetičetirieuraiosamdesetišestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, odnosno od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika radi podmirenja duga u iznosu od 31,85 EUR / 240,00 kn[1] , uvećanog za zakonske zatezne kamate, te troškove postupka u iznosu od 29,03 EUR / 218,75 kn, a po kojem prijedlogu je od strane javnog bilježnika Stevana Pejnović iz Rijeke doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4394/2021, UPP/OS-Ovrv-185/2021 od 1. veljače 2022.

2. Tuženik je kao ovršenik protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor pa je stoga ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovrv-359/2023-2 od 21. studenog 2023. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i odlučeno je da se ukidaju sve do sada provedene ovršne radnje, te da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi da je podmirio dugovanje 29. siječnja 2022., a što da je vidljivo iz preslike plaćenog računa koju dostavlja u privitku prigovora.

4. Tužitelj se u podnesku od 28. prosinca 2023. očitovao na prigovor tuženika u kojem u bitnome navodi da je tuženik sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji obveznik plaćanja pristojbe utvrđene čl. 35. sat. 1. i 2. navedenog zakona, a što da tuženik u svom prigovoru nije osporio. Tužitelj nadalje ističe da tuženik nije pravovremeno podmirio obveze za travanj, svibanj i lipanj 2021., a koja pristojba mjesečno da iznosi 10,62 EUR, sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji. Tužitelj smatra prigovor tuženika neosnovanim i usmjerenim na odugovlačenje postupka budući priložena potvrda o plaćanja od 29. siječnja 2022. dokazuje kako je tuženik izvršio plaćanje u iznosu od 32,46 EUR tek nakon utuženja, a da su troškovi za tužitelja nastali već samim pokretanjem postupka. Tuženik da je na ime predmetnog duga uplatio iznos od 32,46 EUR, a kojom uplatom da je podmirio glavnicu u iznosu od 31,85 EUR i dio zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 0,60 EUR. Zakonske zatezne kamate koje su tekle od dospijeća pojedine tražbine do dana plaćanja 29. siječnja 2022 da su iznosile 1,22 EUR. Obzirom na to da je predmetnom uplatom podmiren dio kamate u iznosu od 0,60 EUR, to da je preostalo za podmiriti iznos od 0,62 EUR. Nadalje tužitelj ističe da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi i troškove koji su bili potrebni za ovrhu u iznosu od 29,03 EUR, a koji da se odnose na sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 9,95 EUR, predujam javnobilježničke naknade u iznosu od 3,32 EUR, ostatak javnobilježničke naknade u iznosu od 9,95 EUR sve uvećano za 25% PDV-a. Stoga je tužitelj navedenim podneskom specificirao tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu donijeti presudu kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-4394/2021 od 1. veljače 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 0,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2022. pa do isplate, zajedno sa odmjerenim nastalim troškovima ovog ovršnog postupka u iznos od 29,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u spis jasnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeka poslovni broj Ovrv-439/2021, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 20. prosinca 2021. na listu 8 spisa, potvrdu o plaćanju računa na listu 23 spisa, izvadak iz popisa pretplatnika tužitelja na listu 34 spisa, saldo-konti karticu na listu 36-50 spisa i obračuna kamata na listu 35 spisa.

6. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, presudio kao u izreci ove presude.

7. Podnesak tužitelja od 28. prosinca 2023. kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev ima se smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe pa je isti dostavljen tuženiku na očitovanje. Obzirom da se tuženik u tijeku postupka nije izričito protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, već se štoviše upustio u raspravljanje po tako izmijenjenom tužbenom zahtjevu, to se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP ima smatrati da je pristao na djelomično povlačenje tužbe.

8. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/2010, 76/2012, 78/2016, 46/2017, 94/2018) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetnog dugovanja propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili u posjedu radijski ili televizijski prijemnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ovog zakona, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

9. Među strankama je nesporno da je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe, a koju činjenicu je tuženik potvrdio kada je 29. siječnja 2022. dobrovoljno izvršio plaćanje RTV pristojbe za travanj, svibanj i lipanj 2021. po opomeni u iznosu od 244,56 kn / 32,46 EUR.

10. Međutim, uz navedene odredbe Zakona o hrvatskoj radioteleviziji u konkretnom slučaju imaju se primijeniti i odredbe čl. 9. i 29. st 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) prema kojima je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Kamata teče od prvog slijedećeg dana po dospijeću jer je tuženik tek od tada u zakašnjenju.

11. Uvidom u uplatnicu na listu 23 spisa koju je tuženik dostavio uz prigovor, proizlazi da je tuženik 29. siječnja 2022. izvršio uplatu iznosa od 244,56 kuna / 32,46 EUR na račun tužitelja uz naznačeni opis plaćanja OPO. za 4/2021, 5/2021, 6/2021, PRB 7601562-2. Nadalje, uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 20. prosinca 2021. utvrđeno je da je mjesečna pristojba za travanj 2021. dospjela na naplatu 21. travnja 2021., pristojba za svibanj 2021. je dospjela na naplatu 21. svibnja 2021., a pristojba za lipanj 2021. je dospjela na naplatu 21. lipnja 2021. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tuženik RTV pristojbu za travanj, svibanj i lipanj 2021. platio sa zakašnjenjem, pa je slijedom toga tuženik u obvezi pored glavnice koju je podmirio, tužitelju platiti i zakonske kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO.

12. Visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi isključivo na uglavničene zatezne kamate, sud je utvrdio uvidom u priloženi obračun kamata na listu 35 spisa iz kojeg je razvidno da su zakonske zatezne kamate koje su tekle na dosjeli iznos glavnice do dana 29. siječnja 2022. kada je tuženik djelomično podmirio predmetno dugovanje, iznosile 1,22 EUR, te da je podmirenjem glavnice u iznosu od 31,85 EUR i dijela zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 0,60 EUR preostalo za podmiriti iznos od 0,62 EUR zakonskih zateznih kamata. Obzirom da se nakon prestanka glavnog potraživanja zakonske kamate mogu osamostaliti i obračunati kao glavno potraživanje na koje se mogu zahtijevati i zatezne kamate od podnošenja zahtjeva u smislu odredbe čl. 31. ZOO, to je tužbeni zahtjev na isplatu zatraženog iznosa u visini od 0,62 EUR valjalo usvojiti.

13. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj odredbi stranka koja u cijelosti izgubi parnicu tužba je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, osobito imajući u vidu činjenicu da tuženik nije svoju obvezu u cijelosti podmirio po dospijeću iste pa je time svojim ponašanjem primorao tužitelja na pokretanje ovog postupka. Sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, Narodne novine broj 138/23) tužitelju za zastupanje po odvjetniku kao punomoćniku pripada isključivo jednokratna naknada za prvostupanjski postupak u visini od 100,00 EUR uvećano za 25% PDV sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR. Tužitelju pripada pravo i na nastali trošak javnobilježničke naknade uvećan za 25% PDV-a u ukupnom iznosu od 16,59 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, a što sveukupno iznosi 154,86 EUR.

14. Valja napomenuti da se u konkretnom slučaju ne radi o dva zasebna sudska postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupka po ispunjenu zakonskih uvjeta prešao u parnični postupak, te se ima smatrati da se radi o jednom parničnom postupku pa je stoga valjalo odbiti preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan. S time u vezi valja ukazati i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih odjela održanom 2. lipnja 2017. prema kojem zaključku se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Odluka o kamatnoj stopi na trošak dosuđena je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

U Malom Lošinju 20. ožujka 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. Punomoćnica tužitelja – Nataša Owens, odvjetnica

2. Tuženik DC