Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: Kžzd-34/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC zbog dva kaznena djela iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11) i optužene UR, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 1. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženih i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 30. rujna 2022. broj 3 Kzd-5/2022-46, u prisutnosti Irene Senečić, zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, u javnom dijelu sjednice vijeća održane 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optužene UR te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženica za kazneno djelo iz članka 177. stavka 1. KZ/11 zbog koje je prvostupanjskom presudom proglašena krivom temeljem istog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izriče joj se uvjetna osuda tako da se ova izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalba optužene UR te u cijelosti žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 30. rujna 2022. broj Kzd-5/2022-46 optuženi ABC i UR proglašeni su krivim i to optuženi ABC zbog dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina opisanog po članku 158. stavku 6. u vezi stavka 1. KZ/11 (točka 1. izreke presude), te zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava opisanog po članku 177. stavka 1. i 2. KZ/11 (točka 2. izreke), a optužena UR zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11 (točka 3. izreke), nakon čega su optuženom ABC za kaznena djela opisana po članku 158. stavku 6. KZ/11, temeljem istog propisa za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca te za kazneno djelo iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11, temeljem članka 177. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je potom temeljem članka 51. stavka 2. u vezi članka 44. stavka 1. i 2., članka 41. i članka 47. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca, dok je na temelju članka 177. stavka 1. u vezi članka 44. stavka 1. i 2., članka 41. i članka 47. stavka 1. i 2. KZ/11 optužena UR osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom ABC je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru počev od 9. rujna 2021. pa do 30. rujna 2022.

1.1. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku optuženici su obvezani solidarno na ime troškova psihologijskog vještačenja platiti sudu ukupno iznos od 4.440,00 kuna/589,29 eura na način da svaki od optuženika plati iznos od 2.200,00 kuna/294,64 eura i paušalni iznos od po 1.000,00 kuna/132,72 eura, svaki optuženik ponaosob, a optuženi ABC je dužan platiti troškove braniteljice po službenoj dužnosti, o kojim troškovima će se donijeti posebno rješenje i to u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženi ABC osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, a podnio je i odgovor na žalbu optuženih u kojima je predložio da se njihove žalbe odbiju kao neosnovane.

3. Žalbu je podnio i optuženi ABC putem braniteljice, odvjetnice Biserke Treneski zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. Žali se i optužena UR putem branitelja, odvjetnika Hrvoja Miličevića, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da sud prihvati ovu žalbu, pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženicu odgovornosti za kazneno djelo, podredno da joj ublaži kaznu.

5. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetništvu.

6. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Irene Senečić, a u odsutnosti uredno pozvanih optuženika i njihovih branitelja.

7. Žalba optužene UR djelomično je osnovana, dok su žalbe državnog odvjetnika i optuženog ABC u cijelosti neosnovane.

8. Optuženi ABC u svojoj žalbi tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna samoj sebi, sud da ne navodi razloge zbog čega optuženog proglašava krivim, obrazloženje pobijane presude da se svodi samo na puko iznošenje postupovnog materijala bez ikakve ocjene dokazne građe, da nije dana ocjena sadržaja obrane optuženika, a niti dovedena u vezu s ostalim dokazima, a na koji način je sud postupio protivno odredbi članka 450. stavka 2. ZKP/08, a samim tim pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama o ocjeni provedenih dokaza. Suprotno izloženim tvrdnjama, ovaj drugostupanjski sud smatra da sud prvog stupnja nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i da prvostupanjska presuda sadrži jasne, neproturječne i valjane razloge o odlučnim činjenicama iznesenim nakon analize dokaznog postupka.

8.1. Protivno navodima žalbe optuženog ABC prvostupanjski sud je savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti događaja na kojima je utemeljio svoj zaključak o počinjenim kaznenim djelima. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik iznosi svoju analizu izvedenih dokaza te na njima zasnovane svoje zaključke o spornim događajima, ali svojim tvrdnjama i zaključcima nije uspio dovesti u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda a ni na njima utemeljene zaključke.

8.2. Prvostupanjski sud je tako u odnosu na dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. KZ/11 pravilno utvrdio da je optuženik u najmanje dva navrata u kolovozu 2021. kao otac djeteta SR, rođene 8. lipnja 2016., izvršio bludne radnje jer je za vrijeme dok su ležali na krevetu skidao djetetu gaćice, dirao ju rukama po njezinu spolovilu te unatoč protivljenju djeteta nastavljao s dodirivanjem njezina spolovila, za što je iznio logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako prije svega treba kazati da je prvostupanjski sud kao vjerodostojan cijenio iskaz djeteta SR koja je iskazala, između ostalog, da ju je njen otac više puta "češkao po kokici", pri čemu je ona na sebi imala gaćice koje je on skinuo, što se događalo u dnevnoj sobi i po danu te je potom takav iskaz doveo u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka za psihologiju mr. sc. Dunje Baraban prema kojoj je dijete s obzirom na dob iako ograničenih kompetencija za vjerodostojno iskazivanje sposobno vjerodostojno iskazivati neke elemente svojih doživljaja, što se odnosi i na predmetne radnje njezinih roditelja, posebno oca i da način na koji iznosila informacije ukazuje na doživljena iskustva, a njezini poremećaji u vidu smetnji spavanja, apetita, kontrole mokrenja i promjene u ponašanju posljedica su traumatskih, zastrašujućih i emocionalno neugodnih situacija kao i da na iskaz djeteta nije našla utjecaj odraslih osoba. Da je obrana optuženika koji negira počinjenje kaznenih djela neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti proizlazi i iz iskaza svjedokinje udomiteljice KR te djelatnica Centra za socijalnu skrb Županja ŠR i ĐR, kojima se dijete povjerilo i koje prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje kao uvjerljivo i bitno podudarne pa tako svjedokinja HR iskazuje da joj je dijete nakon što se vratilo od oca ispričalo da više ne želi ići kod oca jer ju je dirao po „kokici“, pri čemu je pokazala na svoj spolni organ, da o tome ne smije nikom reći i da samo on to njoj smije raditi, a svjedokinja ŠR također navodi da da joj je dijete reklo da ju je tata "češkao po kokici", te i svjedokinja ĐR navodi da je o seksualnom zlostavljanju djeteta saznala nakon razgovora s njom koji je obavila u kolovozu 2021. Osim toga, prvostupanjski sud opravdano upućuje i na sadržaj izvješća o analizi audio sadržaja na uređajima za pohranu računalnih podataka koje je koristio optuženi ABC prema kojem je optuženik prije inkriminiranog razdoblja pretraživao pornografske stranice po ključnim riječima "daughter", "father and daughter", "virgin" i sličnim pojmovima. Neosnovano stoga žalitelj prigovara kako s obzirom na provedene dokaze, a posebno s obzirom na iskaze svjedokinja KR, ŠR i ĐR, među kojima da postoje bitne razlike i nedosljednosti, nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela iz članka 158. stavka 6. KZ/11.

8.3. Nije u pravu optuženi ABC kada ističe i da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11 jer da prema iskazima njegove majke AR i brata ŽR ne proizlazi da je on fizički zlostavljao svoju kćer niti da joj nije davao jesti, nije brinuo o higijeni i na drugi način grubo zanemario svoje dužnosti prema djetetu. Naime, iako je točno da iz iskaza svjedoka AR i ŽR ne proizlazi da je optuženik počinio ovo kazneno djelo, prvostupanjski je sud u pravilnoj ocjeni dokaza, a to su iskaz djeteta SR, koji iskaz prvostupanjski sud cijeni kao uvjerljiv s obzirom nalaz i mišljenje vještaka za psihologiju mr. sc. Dunje Baraban prema kojem je dijete sposobno vjerodostojno iskazivati o događajima vezanim za oca, uvjerljivih i podudarnih iskaza svjedokinja KR, ŠR i ĐR te rješenja, zapisnika, izvješća i izvanrednih izvješća Centra za socijalnu skrb Županja pravilno utvrdio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju kao otac djeteta SR svjestan da ozbiljno ugrožava njezin psihofizički razvoj i zdravlje učestalo ju udarao rukama po licu i glavi, nije se brinuo o njezinim higijenskim potrebama, nije joj davao obroke i hranu primjerenu njezinu dobi, pred djetetom učestalo konzumirao alkohol i dovodio društvo, što je sve djetetu poremetilo ritam spavanja te je imala poteškoća s kontrolom mokraće i stolice, a kojim radnjama je naštetio njezinom psihofizičkom razvoju, zbog čega je ispravno iskaze svjedoka AR i ŽR ocijenio nevjerodostojnim i danim u cilju pogodovanja optuženiku koji negira počinjenje kaznenog djela.

9. Neosnovano optužena UR u žalbi prigovora da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženica najprije samo prafrazira tekst povrede iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, nakon čega bez navođenja konkretnih zakonskih odredbi koje bi bile povrijeđene ističe da joj je povrijeđeno pravo na stručnu pomoć branitelja budući kao osoba sa završenom osnovnom školom nije bila svjesna ozbiljnosti postupka u kojem se nalazi pa postavlja pitanje, a da pri tome ne daje odgovor, da li je ona imala pravično suđenje, da bi potom elaborirala načelo „in dubio pro reo“ i konačno navela da nije utvrđeno da je optuženica počinilo kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, odnosno da se ne može na nedvojben način utvrditi koje su sporne činjenice bile predmet dokazivanja niti iz kojih to odlučnih činjenica sud izvodi zaključak da je počinjeno kazneno djelo. Naime, iz navoda žaliteljice o upitnom pravičnom suđenju, a kojima se upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, proizlazi kako žaliteljica smatra da bi svaka osoba sa završenom osnovnom školom jer kao takva „nije bila svjesna ozbiljnosti postupka u kojem se nalazi“ trebala imati pravo na stručnu pomoć branitelja pa kako takva situacija nije predviđena niti jednom zakonskom odredbom, a niti iz stanja spisa proizlaze bilo kakve naznake o nepostojanju ovako opisane svijesti, ovaj sud ne nalazi da bi postojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. U odnosu na ostale žalbene navode kojima se navodi da je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema uopće razloga i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi da su nejasni kao i i iz žalbenih navoda u kojima se prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da je žalba u ovom dijelu podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega će i ocjena takvih navoda po drugostupanjskom sudu biti iznijeta u dijelu obrazloženja uz žalbeni osnov pobijanja presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženica smatra da iz ni jednog dokaza ne proizlazi da bi optuženica više puta udarala maloljetnu SR po licu, da joj ne bi posvećivala pažnju, zatim navodi da je cijepila SR, znala da ima vodene kozice i dala joj novčani poklon od 50,00 kuna, dakle, da je brinula o djetetu, kao i da se njeno ponašanje uz okolnost da je u međuvremenu rodila iskreno navela da se ne može brinuti za SR ne može podvesti pod grubo zanemarivanje dužnosti podizanja i odgoja djece. No, protivno takvim žalbenim navodima, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, na temelju vjerodostojnih iskaza žrtve djeteta SR, svjedoka djelatnica Cetrna za socijalnu skrb ŠR i TR i udomiteljice KR te izvješća Centa za socijalni rad, da je optuženica u inkriminiranom razdoblju kao majka djeteta SR, nakon što je napustila obiteljsko domaćinstvo i dijete predala na skrbi ocu djeteta i započena novu izvanbračnu vezu unatoč upozorenjima voditeljice mjere nadzora, svjesna da ugrožava pravilan psihofizički razvoj djeteta, nije se djetetom održavala redovite kontakte, nije se brinula za njezine potrebe, nije ju vodila na redovite liječničke preglede i cijepljenje, odbijala je čuvati kada bi to zatražio otac djeteta, nije joj posvećivala potrebnu pažnju, više ju puta udarala po licu kada dijete nešto pogriješilo, a kada obećala preuzeti brigu o djetetu i dijete došlo kod nje pozvala Centar za socijalnu skrb pri čemu kazala da se ne može o njoj brinuti zbog čega je dijete smješteno kod udomiteljice, kod koje ju također nije posjećivala i kontaktirala, niti je kada ju je vidjela obraćala pažnju na nju, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano otklonio obranu optuženice kao neuvjerljivu. Opisani propusti u postupanju optuženice, koja se kao roditelj uopće ne brine o djetetu, uz povremeno udaranje djeteta predstavljaju, suprotno stavu žaliteljice, grubo zanemarivanje roditeljskih dužnosti u smislu kaznenog djela za koje se tereti, pri čemu je optuženica potpuno svjesna kako na taj način a s obzirom na dob djeteta ugrožava njezin odgoj.

9.3. S obzirom na izloženo, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavka 1. KZ/11. za koje je optuženica proglašena krivom, a nije počinjena ni povreda kaznenog zakona koja bi bila posljedica pogrešno i nepotpuno utvđenog činjeničnog stanja, na što upire žalba, zbog čega je žalba optuženice neosnovana.

10. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženi ABC, smatra da je sud podcijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani.

10.1. Državni odvjetnik, s druge strane, u žalbi ističe da je optuženom ABC izrečena preblaga kazna zatvora, koja nije primjerena počinjenim kaznenim djelima, stupnju krivnje i posljedicama takvih kaznenih djela i da se istom neće ostvariti ciljevi specijalne generalne i specijalne prevencije

10.2. No, ocjena je ovog drugostupanjskog suda kako su pojedinačne kazne zatvora za svako počinjeno kazneno djelo te jedinstvena kazna zatvora pravilno odmjerene. Prvostupanjski je sud ispravno uzeo u obzir kao otegotnu okolnosti raniju osuđivanost optuženika pa iako je državni odvjetnik u pravu kada navodi da se okolnost lošeg imovnog stanja optuženika sama po sebi ne može uzeti kao olakotna okolnost, slijedom čega na strani optuženika ne potoje olakotne okolnosti, imajući u vidu stupanj krivnje optuženika, povrede njegovih dužnosti prema djetetu kao i stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra i težinu nastupjelih posljedica prethodno utvrdio odgovarajuće kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, primjerenu okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti optuženika, kojom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljem na vladavini prava, utjecati napočinitelje da ne čine kaznena djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Stoga je žalba državnog odvjetnika kao i žalba optuženog ABC zbog odluke o kazni neosnovana.

11. Osnovano, međutim, optužena UR u žalbi ističe da se izricanjem bezuvjetne kazne zatvora prema njoj neće postići svrha kažnjvanja. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio i uzeo u obzir kao olakotnu okolnost njezinu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao. Kada se ima u vidu da je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost propustio uzeti u obzir njenu mlađu životnu dob u vrijeme učina kao i da su utvrđene olakotne okolnosti većeg značaja nego što je to uzeo prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud smatra da je optuženici opravdano izreči kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja od tri godine, koja je primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela, pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženice i u stanju je ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12. Budući da ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 482. i 486. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Šibenik, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Nives Nikolac