REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-450/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. ŽR iz [adresa], i 2. OR iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Zlatku Žuliću, odvjetniku u Ivanecu, Akademika M. Maleza 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23- 02/832, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-13 od 12. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23-02/832, URBROJ: 443-02-03-12-01- 24-13 od 12. ožujka 2024. utvrđuje se da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/23- 02/832, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-6 od 27. studenog 2023. (dalje: rješenje o uklanjanju), kojim je tužiteljima naloženo da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja uklone u tom rješenju opisane bespravno izgrađene građevine, koje se grade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezić, postalo izvršno 20. prosinca 2023 (t. 1.), a da tužitelji u ostavljenom zakonskom roku nisu uklonili predmetne građevine (t. 2.), te se stoga određuje da će se rješenje o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom uklanjanja od dana 20. ožujka 2024. (t. 3.) uz ostala popratna utvrđenja (t. 4. do 5.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelji u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe okolosti koje se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, naime da sporni objekti ne predstavljaju građevine već je riječ o mobilnim i montažnim objektima koje tužitelji koriste u poljoprivredne svrhe, za koje nije potrebno ishodovati građevinsku dozvolu, budući da se prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima i prema Prostornom planu uređenja Grada Krka isti mogu graditi i izvan građevinskog područja. Nastavno ističu da za ovu pravnu stvar nije bila nadležna građevinska inspekcija, već komunalni redar, kao i da im prije donošenja rješenja nije omogućeno saslušanje. Zaključno predlažu da sud odredi odgodni učinak tužbe do okončanja upravnih sporova koji su tužitelji pokrenuli pred ovim sudom pod posl.br. Us I-2729/2023 i Us I-436/2024. Tužbenim zahtjevom predlažu da Sud poništi rješenje tuženika i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 13. ožujka 2025., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijenog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem o uklanjanju od 27. studenog 2023. tužiteljima naloženo da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja uklone u tom rješenju opisane bespravno izgrađene građevine, koje se grade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezić, i to: glavnu građevinu s nadstrešnicom, kamp kućicu s nadstrešnicom, kamin, nedovršenu građevinu od kamena i tri cisterne za vodu. Upravni spor koji su tužitelji pokrenuli protiv tog rješenja okončan je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. Us I-2729/2023-6 d 19. srpnja 2024., kojom je tužbeni zahtjev odbijen, potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3615/2024-2 od 20. veljače 2025.

8. Među strankama ovoga spora nije sporno da je citirano rješenje o uklanjanju postalo izvršno 20. prosinca 2023., kao i da tužitelji nisu postupili po istome, odnosno nisu uklonili predmetne građevine. Međutim, sporno je da li je tuženik bio nadležan za donošenje pobijanog rješenja te je li tužiteljima pružena mogućnost očitovanja, a tužitelji ističu i navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju.

9. Sukladno čl. 138. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), izvršenje nenovčanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupanju, ako zakonom nije propisano drugo ovlašteno tijelo.

10. Prema čl. 139. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

11. Sukladno čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23), rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

12. Sukladno čl. 115. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu, rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. ovoga Zakona.

13. Slijedom prethodno citirane odredbe čl. 139. ZUP-a, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, u ovom sporu se mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 139. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku.

14. Stoga navodi tužitelja koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava - rješenja o uklanjanju od 27. studenog 2023. (a kojima tužitelji ističu da se ne radi o građevinama koje podliježu ishodovanju građevinske dozvole, te prigovaraju nadležnosti tuženika, te da im u postupku nije pružena mogućnost očitovanja), nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što su te prigovore tužitelji mogli isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.). K tome, za istaknuti je da je pravomoćnom presudom ovog Suda poslovni broj Us I-2729/23-6 od 19. srpnja 2024., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3615/2024-2 od 20. veljače 2025., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika o uklanjanju od 27. studenog 2023. (izvršnog naslova).

15. Nadalje, što se tiče istaknute povrede odredaba upravnog postupka u pogledu izjašnjavanja tužitelja, odnosno njihovog sudjelovanja u postupku izvršenja, valja reći da se procesna jamstva prava na očitovanje odnose na postupak donošenja upravnog akta, a ne na postupak izvršenja istoga, što je u konkretnom predmetu slučaj (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020.). Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

16. Zaključno, što se tiče navoda tužitelja kojima prigovara nadležnosti tuženika za donošenje pobijanog rješenja o izvršenju, ističe se da nadležnost tuženika proizlazi iz čl. 138. st. 1. ZUP-a u svezi čl. 25. st. 2. podst. 4. Zakona o Državnom inspektoratu.

17. Također valja navesti da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/832, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-10 od 8. veljače 2024. odbijen zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju, a koje rješenje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu koji se vodio pred ovim Sudom te koji je okončan nepravomoćnom odbijajućom presudom poslovni broj Us I-436/24-6 od 10. ožujka 2025.

18. Imajući u vidu da nije sporno da tužitelji nisu postupili sukladno izvršnom naslovu, odnosno rješenju o uklanjanju od 27. studenog 2023., niti su ishodili akt za gradnju, koje činjenice tužitelji niti ne osporavaju, to je tuženik pravilnom primjenom čl. 114. st. 1. u svezi čl. 115. st. 3. odredio da će se navedeno rješenje izvršiti putem treće osobe.

19. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužiteljima koji nisu uspjeli u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

21. Tužitelji su u okviru tužbe podnijeli i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu čl. 42. ZUS-a. Međutim, imajući u vidu da se sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje načelno protivi javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu, posebice odredbi čl. 103. st. 1. tog Zakona, koja propisuje da se postupci pokreću u javnom interesu, i to po službenoj dužnosti, što je u konkretnom slučaju osobito izraženo, imajući u vidu da je riječ o uklanjanju građevine sagrađene izvan građevinskog područja, za koji je slučaj zakonodavac odredbom čl. 115. tog Zakona propisao posebno skraćeni rok izvršenja (maksimalno 15 dana), kao i da tužitelji nisu obrazložili u čemu bi se sastojala teška i nepopravljiva šteta, to sud smatra da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe. Stoga je prijedlog odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Zlatku Žuliću, odvjetniku u Ivanecu, O

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2