Broj: Ppž-2708/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene TŽ, zbog prekršaja iz čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-17573/2022-22 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljene TŽ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljena TŽ je obvezana naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljena TŽ je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 530,89 eura. Temeljem članka 58. PZ-a okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 550,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena TŽ je pravodobno podnijela žalbu u kojoj navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da se ne osjeća krivom za počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret.

2.1. Okrivljenica je također putem branitelja Ivana Rađe, odvjetnika u Splitu, podnijela pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih osnova. U istoj u bitnome navodi da je u činjeničnom opisu pogrešno navedena registarska oznaka njezinog vozila kojim je upravljala, da nije jasno temeljem kojeg prekršajnog naloga se vodio prekršajni postupak jer sud nije okrivljenici dostavio novi prekršajni nalog zatražen od tužitelja, da je sud na prvom ročištu odlučio da će se predložena svjedokinja BŽ pozvati radi saslušanja no da to sud nije učinio, ne dajući obrazloženje, a u presudi navodi da je ista saslušana u postupku. Nadalje navodi kako sud okrivljenici i njezinom branitelju nije dostavio DVD snimku, a temeljem koje se izrađivalo vještvo, prigovara istinitosti iskaza svjedokinje TŽJ, ističe da je u obrazloženju presude pogrešno navedeno ime svjedoka koji je dostavio snimku jer se isti zove ĐŽ, a ne IŽ, te ističe kako je vještvo branitelju okrivljenice dostavljeno 13. veljače 2025., te je određen rok od 8 dana za očitovanje na isto, dok je rasprava zakazana za 24. veljače 2025., a s obzirom da je zadnji dan padao na petak 21. veljače 2025. nije bilo moguće sudu dostaviti podnesak do rasprave, a branitelj se namjeravao očitovati na isto i zatražiti od suda da mu se dostavi ili dade na uvid vještvo u izvorniku jer je isto nečitko u kopiji. Na raspravu 24. veljače 2025. nije mogao pristupiti zbog bolesti.

2.2. Zbog svega navedenog u žalbama, žalitelj predlaže da se iste prihvate.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije niti nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno žalbenim navodima o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i svih izvedenih dokaza zajedno, kao i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

5.1. Što se tiče navoda iz žalbe koji se odnose na to da je u činjeničnom opisu prekršaja navedena pogrešna registarska oznaka vozila kojim je upravljala okrivljenica, valja naglasiti da u konkretnom slučaju takav podatak ne čini odlučnu činjenicu odnosno biće djela prekršaja iz članka 59. stavka 5. ZSPC-a.

5.2. Članak 59. stavak 5. ZSPC-a propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji, na mjestu na kojem se promet upravlja uređajem za davanje znakova prometnim svjetlima, ne zaustavi svoje vozilo na znak crvenog svjetla.

5.3. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno navedene u činjeničnom opisu prekršaja, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno jer činjenični opis sadrži dovoljno podataka o počinitelju i vozilu, a koji je dostatan za konkretiziranje vozila kojim je počinjen prekršaj (Renault Clio koji se kretao lijevom prometnom trakom južne kolničke trake Supilove ulice od smjera zapada u smjeru istoka, dolaskom do zapadnog ušća četverokrakog s kolnikom Gunjačine ulice i Put Meja se nije zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu).

5.4. Bitno je za naglasiti da se iz spisu priležeće materijalne dokumentacije (zapisnik o očevidu, DVD snimka, fotografije mjesta događaja i dr.), a koju je sud čitao i vršio uvid u dokaznom postupku, može utvrditi kojim vozilom je upravljala okrivljenica temeljem gore navedenog činjeničnog opisa, a u istoj dokumentaciji su ispravno navedene registarske oznake predmetnog vozila, zbog čega je razvidno da se radi o grešci u pisanju koja nije od utjecaja na pravilnost i potpunost činjeničnog opisa prekršaja jer ne čini konstitutivni element bića djela.

5.5. Navodi iz žalbe koji se odnose na to da je u obrazloženju presude pogrešno navedeno ime svjedoka koji se zove ĐŽ, a ne IŽ kako je to u pobijanoj presudi navedeno, također predstavlja omašku u pisanju i nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude, jer je jasno o kojoj se osobi radi, a u spisu priležećoj dokumentaciji kao što je zapisnik o očevidu, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik s rasprave od 6. lipnja 2024., razvidno je da se svjedok zove ĐŽ.

6. Nadalje, u odnosu na svjedokinju HŽ, ista je pozvana na raspravu za 6. lipnja 2024., no zbog nemogućnosti dolaska saslušana je izvanraspravno, a u svome iskazu u bitnome je navela da nije vidjela kako je došlo do prometne nesreće i da se ne može očitovati, zbog čega sud njezin iskaz nije cijenio niti koristio kao dokaz u postupku. Isto vrijedi i za iskaz svjedokinje OŽ. Što se tiče navoda iz žalbe u odnosu na nevjerodostojnost iskaza svjedokinje TŽJ, a čiji iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim, ovaj se Sud slaže s takvom ocjenom prvostupanjskog suda i razlozima koje je isti iznio za takvu ocjenu. Naime, iskaz navedene svjedokinje u bitnim činjenicama je istovjetan nalazu i mišljenju vještaka, kao i ostaloj materijalnoj dokumentaciji u spisu.

6.1. Iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da se ista nalazila u Gunjačinoj ulici kao pješak kad je zapazila da se njoj na semaforu upalilo zeleno svjetlo, a u tom trenutku njoj s desne strane nailazilo je vozilo za koje je procijenila da nema namjeru stati, a koje je potom produžilo kroz raskrižje i prouzročilo sudar sa vozilom marke Smart. Svjedokinja je navela da je vozačica iz vozila marke Renault Clio prouzročila sudar jer je prošla kroz crveno svjetlo na semaforu, a isto je potvrdila i oštećena SŽ, vozačica vozila marke Smart, kao i vještak Granić u svom nalazu i mišljenju kojeg je izradio promatrajući DVD snimku s mjesta nesreće koju je snimio ĐŽ i koja je snimka privremeno oduzeta i korištena kao dokaz u postupku, te je ista pregledana na raspravi u prisutstvu branitelja i okrivljenice.

6.2. Slijedom navedenog pravilno je i osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenica nedvojbeno počinila prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret.

6.3. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka isti je uredno dostavljen branitelju na očitovanje, a isti ga je zaprimio 13. veljače 2025. Istome je dodijeljen rok od 8 dana za očitovanje i eventualne prigovore, a zadnji dan roka je bio 21. veljače 2025., dok je rasprava zakazana za 24. veljače 2025. Branitelj se na predmetno vještačenje nije očitovao niti je uložio ikakve prigovore, a navodi koje iznosi u žalbi su u konkretnom slučaju irelevantni jer je isti bio radno sposoban do 21. veljače 2025. kad je bio zadnji dan roka za očitovanje, temeljem čega proizlazi da je do proteka roka imao mogućnosti zatražiti uvid u izvornik vještačenja ili se očitovati.

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljenici za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu, i to neznatno iznad zakonskog minimuma, stoga je ovaj Sud stajališta da je kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.

7.1. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji joj omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u minimalnom trajanju, dok žaliteljica navodima žalbe nije dovela u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 70,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenice mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njezino uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka : za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.