REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-718/2023-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Tini Jakupak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska OIB 52634238587, zastupan po Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika PODGRAĐE UGOSTITELJSTVO d.o.o. OIB 79798087788, [adresa], radi isplate (VPS: 42.181,58 EUR), nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 24. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s objavom 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku PODGRAĐE UGOSTITELJSTVO d.o.o., [adresa], OIB: 79798087788 da tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 isplati 42.181,58 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, kako slijedi:
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2021. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2021. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2021. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2021. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2021. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2021. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2021. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2021. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. kolovoza 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. kolovoza 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2022. do isplate
- na iznos od 1.868,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2022. do isplate
- na iznos od 1.144,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2022. do isplate.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.669,18 EUR, sve u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 112.607,77 EUR te se tuženikov prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 30. ožujka 2025. navodi da je vlasnica poslovnog prostora koji se sastoji od tri prostorije u prizemlju ulične zgrade [adresa] ukupne površine 112,98 te poslovnog prostora koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade, [adresa], ukupne površine 65,65 m2 Zagreb s kojima je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine i to stambene zgrade u [adresa] sagrađenoj na čest. br. 3441, po novoj izmjeri čest. br. 2139 k. o. [katastarska općina]. Predmetni poslovni prostori su spojeni te sada predstavljaju jednu cjelinu a koje prostore tuženik koristi bez valjane pravne osnove te ne podmiruje naknadu za korištenje istoga. Nadalje navodi da je za poslovni prostor površine 112,98 m2 naknada za korištenje iznosi 10.374,24 kn, a za poslovni prostor površine 65,65 m2 naknada za korištenje iznosi 7.762,19 kn. Prema Izvatku otvorenih stavki od 12. listopada 2022. utvrđeno je da imate nepodmirenih dugovanja u iznosu od 33.699,65 EUR /253.910,02 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Naknada je obračunata u skladu sa Ugovorom o zajedničkom zakupu poslovnog prostora sklopljenim sa Gradom Zagrebom br. 353/2012 od 18.12.2012. i Ugovorom o zajedničkom zakupu poslovnog prostora sklopljenim sa Gradom Zagrebom br. 354/2012 od 18.12.2012. time da se od 1. travnja 2014. godine iznos određen Ugovorom uvećava za iznos PDV-a sukladno odredbi čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Tužiteljica ujedno navodi da se pred istim sudom pod posl. br. P-965/2020 vodi postupak radi predaje u posjed pokrenut tužbom tužitelja Republike Hrvatske protiv tuženika Podgrađe ugostiteljstvo d.o.o. od 9. lipnja 2020. Također, pred naslovnim sudom pod posl. br. P-959/2020 u tijeku je parnica između istih stranaka u istovrsnoj pravnoj stvari u kojoj tužitelj potražuje naknadu za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora za period od travnja do rujna 2019. Tužiteljica navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu posl. br. St-2115/2021 od 28. prosinca 2021. potvrđen predstečajni sporazum prema kojemu će se tražbina svakog pojedinog vjerovnika iz tog predstečajnog postupka namiriti u skladu s izmijenjenim planom restrukturiranja javno objavljenim na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča suda dana 6. prosinca 2021. Prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka podnio je dužnik nadležnom sudu dana 24. lipnja 2021. Sukladno odredbi čl. 29. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15, 104/17, 36/22) od dana podnošenja prijedloga za otvaranje predstečajnog postupka do donošenja rješenja o otvaranju predstečajnog postupka dužnik može obavljati samo plaćanja nužna za redovno poslovanje. Pod redovnim poslovanje smatraju se i operativni troškovi poslovanja npr. električna energija, voda i dr. pa tako i naknada za korištenje poslovnog prostora koji tuženik bespravno koristi a u kojem obavlja svoju djelatnost. Odredbom čl. 65. Stečajnog zakona pravne posljedice otvaranja predstečajnog postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju predstečajnog postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Pravne posljedice otvaranja predstečajnog postupka nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Dugovanje koje je predmet ovog postupka nastupilo je nakon podnošenja prijedloga za otvaranjem predstečajnog postupka te je bila obveza tuženika podmirivati naknadu za korištenje tuđe stvari. Tužitelj je postupio sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a te je tuženiku dostavio zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate i na koji zahtjev protustranka nije odgovorila. Tužbenim zahtjevom, usklađenim nakon provedenog nalaza i mišljenja, tužitelj od tuženika potražuje iznos od 42.181,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Od dokaza tužiteljica dostavlja: Ugovori o zakupu poslovnog prostora od 18.12.2012., izvadak iz otvorenih stavki od 12.10.2022., z.k. izvadak za poslovni prostor površine 112,98 m2, z.k. izvadak za poslovni prostor površine 65,65 m2, preslika tužbe, uvid u sudski spis oznake P-956/2020, preslika tužbe, uvid u sudski spis oznake P-959/2020, zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom, te predlaže provođenje vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku i očevid na licu mjesta.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2023. navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti. Ne osporava da je tuženik korisnik poslovnih prostora kako su opisani u tužbi, međutim, tvrdi da je netočno da iste koristi bez pravnog osnova. Tuženik je kao neposredni posjednik - koji zadovoljava sve zakonske uvjete Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora - zatražio od Republike Hrvatske sklapanje ugovora o zakupu, ali tuženik navedenom još nije udovoljio. Činjenica da nije sklopljen ugovor o zakupu (pri čemu se ističe da je sklapanje predmetnog ugovora predmet parničnog postupka pokrenutog po tužbi Podgrađe ugostiteljstva d.o.o.) ne utječe na činjenicu da tuženik ima zakonit osnov posjedovanja prostora. Tužitelj je visinu postavljenog tužbenog zahtjeva uskladio prema ugovorima o zakupu poslovnog prostora koje je društvo Dubovica 7 d.o.o. imalo sklopljene s Gradom Zagrebom. Tuženik osporava predmetni obračun pozivajući se na čl. 7. st. 1. citiranih ugovora početni ugovoreni iznos zakupnine ima se usklađivati „u skladu s člankom 21. stavak 1. alineja 2. Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Službeni glasnika Grada Zagreba 10/12)“, dok su u slučaju promjene iznosa utvrđene zakupnine skladu s čl. 7. st. 2. ugovora „zakupnici dužni plaćati zakupninu bez izmjene ovog ugovora...“ Prema tuženiku, ovo podrazumijeva da se zakupnina određuje u skladu s promjenama tržišnih uvjeta koji se periodično utvrđuju Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor Grada Zagreba (dalje Zaključak). U skladu sa Zaključkom donesenim 26. travnja 2016. (Službeni glasnik Grada Zagreba 6/2016) i u skladu s navedenim kriterijima zakupnina za navedene poslovne prostore je niža od one ugovorene priloženim ugovorima i predstavlja tržišnu zakupninu. Istovremeno, u skladu s Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu / suvlasništvu Republike Hrvatske klase 372-01/18-01/134, ur.broja 536-03-01/01-18- 01, koju je tužena po Ministarstvu državne imovine, donijela 12. lipnja 2018. godine, određena je naknada za korištenje poslovnih prostora bez valjane pravne osnove – opet uvažavajući kriterije za određivanje zakupnine jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi. S obzirom na navedeno tuženik tvrdi da visina tužbenog zahtjeva nije osnovana. Za slučaj da tužitelj tijekom postupka dokaže osnovanost i visinu utuženog potraživanja, tuženik ističe prigovor radi prijeboja do visine vlastitog potraživanja kojeg ima prema tužitelju. Prethodni zakupnici Blato 1902 d.d. i Dubovica 7 d.o.o. kao i tuženik vršili su značajna ulaganja u predmetne poslovne prostore. Sporazumom sklopljenim između Blata 1902 d.d. i Dubovice 7 d.o.o. od 10. travnja 2017. Blato 1902 d.d. prenijelo je sva svoja prava s naslova ulaganja u poslovne prostore na Dubovicu 7 d.o.o. Dubovica 7 d.o.o. prenijela je sva svoja prava s naslova ulaganja u poslovne prostore na Podgrađe ugostiteljstvo d.o.o. Tuženik dostavlja nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, društva Ing ekspert d.o.o., od 19. lipnja 2018. godine., kojim je visina spomenutog potraživanja utvrđena u ukupnom iznosu od 112.607,77 eura / 829.919,29 kuna. S obzirom na navedeni značajan iznos potraživanja tuženika prema tužitelju, tuženik predlaže sudu presudom utvrditi postojanje potraživanja tuženika i istovremeno izvršiti prijeboj međusobnih tražbina do visine tužbenog zahtjeva. Kao dokaz dostavlja: Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (SG GZG 6/2016) financijsko vještačenje na okolnost visine zakupnine u skladu s citiranim propisima; Ugovor o prijenosu prava od 22. veljače 2019., Sporazum od 10. travnja 2017., Procjena vrijednosti ulaganja u poslovni prostor na adresi [adresa].
3. Tužitelj podneskom od 11. siječnja 2024. osporava u cijelosti navode tuženika iz odgovora na tužbu te se protivi istaknutom prigovoru radi prijeboja. Tužitelj obrazlaže kako je nevlasnik Dubovica 7 d.o.o. raspolagao nekretninom na način da je istu predao u posjed Dobovica ugostiteljstvo j.d.o.o. S tim u vezi ističe kakko tuženik nema valjani temelj posjedovanja jer je posjednik znao da mu ne pripada pravo na posjed. Pri tom se upire da su osobe ovlaštene za zastupanje u navedenim društvima bile iste osobe i znali su da im posjed ne pripada. Od dokaza dostavlja: Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora br. Klasa: 372-01/2012-01/1548, Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora br. Klasa. 372- 03/2012-03/501, Ugovor sklopljen između Dubovica 7 d.o.o. i Dubovica ugostiteljstvo j.d.o.o.; Presuda ovog suda P-1248/202; Presuda VTSRH broj Pž-3253/2022 od 30.8.2023.
4. U daljnjem tijeku postupka tuženik nije sudjelovao.
5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu, navedene u točkama 1.-3. ovog obrazloženja, dokaz čitanjem spisa ovog suda P- 956/2020 i P-959/2020, dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost tržišne vrijednosti zakupnine za predmetni poslovni prostor. Druge dokaze stranke nisu predlagale.
6. Temeljem tako provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a prigovor radi prijeboja neosnovan.
7. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnove naknade za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa], a koji prostor tuženik koristi bez pravne osnove.
8. Između stranaka nije sporno da je tuženica vlasnica predmetnih poslovnih prostora, kao niti da je tuženik u posjedu istih.
9. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da tuženik s naslova korištenja poslovnih prostora bez osnove duguje tužitelju ovdje utuženi iznos. Sporno je da li tuženik može isticati prigovor radi prijeboja s osnova naknade za uložena sredstva.
10. Tijekom postupka sud je utvrdio da tuženik neosnovano, bez sklopljenog ugovora o zakupu, drži u posjedu predmetnu nekretninu bez da vlasniku podmiruje naknadu za korištenje. Navedeno je utvrđeno što iz navoda tuženika da naknadu ne plaća, što iz presude ovog suda u predmetu P-1248/202 kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev na zaključenje ugovora o zakupu.
11. Uvidom u dokumentaciju u spisu sud je utvrdio da je Grad Zagreb kao zakupodavac sklopio sa zakupoprimcima Blato 1902 d.d. i Dubovica 7. d.o.o. Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora za predmetne nekretnine br. Klasa: 372- 01/2012-01/1548 ur.broj: 251-14-22/208-12-11 od 29. studenog 2012. i Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora Klasa. 372-03/2012-03/501 ur.broj: 251-14- 22/208-12-2 od 29. studenog 2012. kojim ugovorom je zakupodavac Grad Zagreb regulirao zabranu davanja predmetnog poslovnog prostora ili njegovog dijela u zakup ili korištenje drugim pravnim osobama po bilo kojem pravnom osnovu, bez prethodnog pisanog odobrenja zakupodavca. Također je odredbom čl. 10. uređeno da se zakupoprimci odriču prava potraživanja naknade od zakupodavca za sredstva uložena u poslovni prostor.
12. Uvidom u Sporazum sklopljen između Blata 1902 d.d. i Dubovice 7 d.o.o. od 10. travnja 2017. Blato 1902 d.d. prenijelo je sva svoja prava s naslova ulaganja u poslovne prostore na Dubovicu 7 d.o.o. Dubovica 7 d.o.o. prenijela je sva svoja prava s naslova ulaganja u poslovne prostore na Podgrađe ugostiteljstvo d.o.o. Ugovorom o prijenosu prava od 22. veljače 2019.
13. Uvidom u povijesni izvadak za društvo Dubovica 7 d.o.o. sud je, među ostalim, utvrdio da su članovi društva bili C i CS, kao i direktori istog društva u razdoblju potpisivanja ugovora.
14. Uvidom u povijesni izvadak za društvo tuženika sud je utvrdio da je ranije nosilo tvrtku Dubovica ugostiteljstvo d.o.o. te da su članovi društva odnosno članovi uprave C i ES.
15. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da tuženik nema valjani temelj posjedovanja, posjed nije istinit niti pošten obzirom je posjednik znao da mu ne pripada pravo na posjed, a sve kako proizlazi iz dokaza u spisu odnosno temeljem pravila o teretu dokaza. Naime, direktori trgovačkih društava, potpisnica ugovora o prijenosu prava i drugo, osnivači oba društva, a i direktori i osobe ovlaštene za zastupanje, prilikom potpisivanja svih navedenih ugovora znali su da im ne pripada pravo na posjed, a svejedno se nalaze u posjedu istih. Tuženik tijekom postupka nije dokazao valjanost posjeda predmetnih nekretnina tužitelja.
16. Među strankama nije sporno da tuženik ne plaća naknadu za korištenje poslovnog prostora vlasniku, ovdje tužitelju, pa je s obzirom na prigovor visine tužbenog zahtjeva valjalo utvrditi vrijednost zakupnine.
17. Provedenim dokazom građevinskim vještačenjem po EOL NEKRETNINE d.o.o. Zagreb, po mr. sc. IS, d.i.g., ovlašteni sudski vještak i procjenitelj, utvrđeno je da današnja (11. srpnja 2024. dan dostave nalaza sudu) tržišna vrijednost zakupa nekretnine, u naravi poslovni prostor ugostiteljske namjene - restoran u [adresa] iznosi s PDV-om, koristeći poredbenu metodu: površina m2 112,98 m2 i 65,65 m2 , procjena zakupa €/m2 16,54 i 17,43, vrijednost zakupa mjesečno € 1.868,69 i 1.144,28 = 3.012,97, vrijednost zakupa godišnje € 22.424,28 i 13.731,36, sveukupno 36.155,64. Pri tom je vještak u Elaboratu procjene vrijednosti zakupa nekretnine vrlo detaljno i stručno razložila predmet procjene, opis iste, izbor metode, izračune te sve parametre koji su mogli utjecati ili su utjecali na izračun. Slijedom navedenog, sud je nalaz vještaka prihvatio kao iznimno stručan, izrađen sukladno pravilima struke, jasan i razumljiv. Stranke prigovora na dostavljeni nalaz nisu imali. Dakle sud je prihvatio izračune vještaka: iznose od 16,54 €/m² NKP-a za površinu od 112,98 m2 (1.868,69 € mjesečno) i 17,43 €/m² za površinu od 65,65 m2 (1.144,28 € mjesečno).
18. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i odlučio kao u izreci temeljem čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZOVL). Naknadu za ostvarenu korist za korištenje tuđe nekretnine u obvezi je platiti onaj tko je posjedovao nekretninu vlasnika bez pravnog osnova. Odlučna činjenica o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva da se tuženik nalazi u nepoštenom posjedu je utvrđena tijekom ovog postupka.
19. Odredba čl. 195. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje ZOO) propisuje da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Kad tuženik, kao u konkretnom slučaju, istakne prigovor radi prebijanja to podrazumijeva da prijeboj nije obavljen na drugi način. Prigovorom radi prebijanja tuženik zahtjeva da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj ako postoje nužne pretpostavke. Da bi sud odlukom izvršio prijeboj moraju biti ispunjene pretpostavke za prijeboj – uzajamnost, istorodnost, dospjelost i utuživost. Prigovor radi prijeboja mora biti određen (kao i tužbeni zahtjev), a tuženik je dužan dokazati osnovu i visinu svoje tražbine budući da sud odlukom utvrđuje njenu osnovanost sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a.
20. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio 'Vještvo' – Procjena vrijednosti ulaganja u poslovni prostor (restoran Tip -Top), naručitelja Dubovica 7 d.o.o. iz 2018. Uvidom u navedeni dokument sud je utvrdio da je stalni sudski vještak ING Ekspert d.o.o utvrdio procjenu tržišne vrijednosti radova izvedenih na uređenju poslovnog prostora prema navodima naručitelja u ukupnom iznosu od 112.607,77 EUR. Sud nije prihvatio navedeno 'Vještvo' budući je izrađeno temeljem navoda naručitelja, a ne temeljem stvarno utvrđenog stanja od strane vještaka prije ulaganja i nakon ulaganja. osim toga, ne radi se o ulaganju ovdje tuženika. Uz sve navedeno, iz citiranog ugovora s Gradom Zagrebom (točka 11. obrazloženja), Dubravica 7 d.o.o. nema pravo potraživati troškove s osnova ulaganja pa samim time nema niti pravo isto prenositi na ovdje tuženika, nepoštenog posjednika, posjednika bez pravne osnove.
21. Slijedom iznijetog, u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao osnovu i visinu protutražbine, stoga je ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja i temeljem ranijih utvrđenja, utvrdio da tražbina istaknuta prigovorom radi prijeboja ne postoji kao u točki II izreke presude. U konkretnom slučaju nije se radilo o nužnim popravcima te stoga tuženik nema pravo na povrat ulaganja ni temeljem zakona.
22. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine" broj 118/18, 51/23 dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (33.699,68 EUR/42.181,58 EUR) i vrijednost boda od 2,00 EUR kako je tuženik to zatražio.
23. Tužitelju je kao potreban i zatražen priznat sljedeći trošak: zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 995,42 EUR, trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 995,42 EUR, sastav podneska od 11.01.2024. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 995,42,00 EUR, sastav podneska od 4.10.2024 (Tbr. 7.1) u iznosu od 1000,00 EUR, trošak pristupa na ročišta (Tbr. 9.1.) 8.2.2024. u iznosu od 995,42 EUR, a 16.1.2025. i 24.2.2025. svako u iznosu od 1000,00 EUR, ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 6.981,68 EUR uvećano za zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 1687,50 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025.
Sudac
Tina Jakupak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju po ŽDO
2. tuženiku osobno
3. kal pravomoćnosti – 30 dana