Poslovni broj: Usž-1051/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik mr. sc. Ilija Franjić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 110, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3073/2024-8 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3073/2024-8 od 22. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda tužba se odbacuje (točka I. izreke). U točki II. izreke tog rješenja odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi da je zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud donio nezakonitu odluku.
Smatra da su zaključci prvostupanjskog suda u cijelosti promašeni, jer je prvostupanjsko tijelo bilo dužno donijeti rješenje o troškovima, sukladno rješenju tuženika od 9. listopada 2023., kojim je njegova žalba uvažena i poništeno je prvostupanjsko rješenje od 18. listopada 2022. te predmet vraćen na ponovni postupak. Dodaje da u razdoblju dužem od šest mjeseci po navedenom rješenju nije doneseno rješenje o troškovima, zbog čega je podnijela tužbu u kojoj traži da joj se dosude troškovi postupka. Dodaje da tužbu nije podnijela zbog razloga što drugostupanjsko tijelo nije odlučilo o žalbi tužiteljice od 29. travnja 2024., već zbog toga jer prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje o troškovima prema rješenju od 9. listopada 2023., a što je bilo dužno učiniti u roku od 30 dana.
Tužiteljica u žalbi dodaje da je nakon podnošenja tužbe, doneseno rješenje o troškovima, a zbog čega je podneskom od 20. siječnja 2025. povukla tužbu, jer više nema pravni interes za vođenje spora.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje na način da donese rješenje kojim se obustavlja spor. Također tužiteljica u žalbi traži naknadu troškova spora, sukladno troškovniku priloženom uz podnesak kojim se tužba povlači, kao i troškove žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kao i postupka koji mu je prethodio, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužiteljica u predmetnom slučaju žalbu zbog nepostupanja prvostupanjskog tijela sukladno rješenju tuženika od 9. listopada 2023., odnosno jer nije donijelo rješenje o troškovima postupka u izvršenju tog rješenja, podnijela 29. travnja 2024., a tužbu je, zbog nedonošenja rješenja o žalbi, podnijela 4. srpnja 2024. Stoga je, prema članku 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) zadnji dan roka za donošenje i dostavu rješenja o žalbi bio 28. lipnja 2024. Iz navedenog slijedi da je tužiteljica tužbu podnijela prijevremeno, jer je prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, tužbu mogla podnijeti najranije osam dana nakon proteka propisanog roka, odnosno 6. srpnja 2024.
6. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tužiteljica tužbu podnijela prijevremeno, a zbog čega je tužbu osnovano odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a, utvrdivši da ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
7. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo nakon podnošenja tužbe usvojilo zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka, a zbog čega je tužiteljica u podnesku od 20. siječnja 2025. predložila da sud obustavi spor. S time u vezi je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tužiteljica imala mogućnost u smislu članka 101. ZUS-a povući tužbu, u kojem slučaju bi se spor obustavio prema dispoziciji tužiteljice, bez obzira na nepostojanje pretpostavki za vođenje spora, a što nije učinila. Zbog toga u situaciji u kojoj je sud ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje spora, jer je tužba podnesena prijevremeno, prijedlog tužiteljice da se spor obustavi nije od utjecaja na ishod postupka i donošenje drugačije odluke o predmetnoj stvari.
8. Stoga, a kako tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.
9. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a jer je žalba tužiteljice odbijena, što znači da nije uspjela u žalbenom postupku, a zbog čega je i njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka trebalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
