Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1514/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, Kardinala Alojzija Stepinca 19, protiv tuženika TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnicima u Varaždinu, Graberje 4/I, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 24 P-1373/2019-64 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 24 P- 1373/2019-64 od 10. travnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku TH iz [adresa], isplatiti tužiteljici BH iz [adresa], iznos od 11.161,82 EUR (slovima: jedanaesttisućastošezdesetjedaneuro i osamdesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2.7.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od 11.161,82 EUR do iznosa od 13.503,04 EUR.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.518,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv točke II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tuženik izjavljuje žalbu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u točki I. izreke te u točki III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a uz žalbeni prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine te vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak podredno da se ista preinači u smislu istaknutih žalbenih navoda.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora čini zahtjev tužiteljice radi isplata iznosa od 13.503,04 Eur, temeljem stjecanja bez osnove, sukladno odredbi članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

8. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da su 7. kolovoza 2009. postigle dogovor i u tom smislu sastavile pismeno kojim tužiteljica potvrđuje da je od tuženika primila iznos od 34.000,00 kuna koji iznos se obvezala vratiti do 1. listopada 2009.;

- da je tuženik 3. rujna 2015. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu po računima tužiteljice u iznosu od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 7. kolovoza 2009. temeljem bjanko zadužnice broj OV-4829/09 od 7. kolovoza 2009.;

- da su stranke 18. srpnja 2017. ovjerile kod javnog bilježnika dogovor kojim se tužiteljica obvezala do kraja 2019. mjesečnom otplatom u ratama od početnih 34.000,00 kuna, tuženiku vratiti preostali dug u iznosu od 16.000,00 kuna, a tuženik da će po isplati duga vratiti tužiteljici ovjerenu zadužnicu broj OV-4829/2009 i Ugovor o posudbi;

- da je tužiteljica do 18. srpnja 2017. uplatila tuženiku s osnova pozajmice od 7.8 kolovoza 2009. ukupno 21.375,80 kuna, a nakon sklapanja dogovora od 18. srpnja 2017. još daljnji iznos od 2.300,00 kuna ili ukupno s osnova pozajmice iznos od 23.675,80 kuna;

- da je tužiteljici temeljem bjanko zadužnice ukupno naplaćeno s njezinog računa iznos od 101.738,66 kuna zaključno sa 1. srpnja 2019. čime je u cijelosti namirena tražbina prema rečenoj zadužnici;

- da tužiteljica nije pokrenula parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa koji se provode u postupku prisilne naplate pred Financijskom agencijom na temelju bjanko zadužnice od 7. kolovoza 2009. ovjerene kod javnog bilježnika Rankice Benc iz [adresa], posl. br. OV-4829/09 od 7. kolovoza 2009. preko iznosa od 13.700,00 kuna.

9. Sporno je pak među parničnim strankama je li tužiteljica primila od tuženika pozajmicu u iznosu od tada 34.000,00 kuna ili iznos od 30.000,00 kuna 7. kolovoza 2009., je li se obvezala dogovorom od 18. srpnja 2017. platiti tuženiku iznos od 16.000,00 kuna, je li tuženik neosnovano stekao ukupni iznos od 101.738,66 kuna sada 13.503,04 Eur, te je li za predmetnu tražbinu tužiteljice nastupila zastara.

10. Na temelju rezultata provedenih dokaza, posebice cijeneći iskaz parničnih stranaka sud prvog stupnja zaključuje kako poklanja vjeru iskazu tužiteljice da je sa tuženikom postigla dogovor kojim potvrđuju da mu duguje još iznos od 16.000,00 kuna, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] neovisno od toga što taj iznos nije primila od tuženika. Dakle, smatrao je da je točna tvrdnja tužiteljice da 4.000,00 kuna predstavljaju zelenašku kamatu za koju rok vraćanja za nešto više od mjesec dana (do 1. listopada 2009.) iznosi cca 11% mjesečeno.

11. Ugovaranje zelenaških kamata da čini ništetnom odredbu o kamatnoj stopi, no ne čini ništetnim i pravni posao Ugovora o zajmu. Naime, temeljeno je načelo da ništetnost neke odredbe ugovora sama po sebi ne povlači ništetnost samog ugovora (članak 324. stavak 1. ZOO-a) što je i konkretizacija načela pacta sund servanda (afirmacija ugovora) prema kojoj treba nastojati da se obvezni ugovor održi na snazi ako je to moguće. Iako tužiteljica ne traži utvrđenje ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi, a prema odredbi članak 328. ZOO-a da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi i ništetnost nastupa po samom zakonu pa nije potrebno tužbenim zahtjevom tražiti proglašenje ništetnosti te ugovorne odredbe na koju i sud pazi po službenoj dužnosti.

12. S obzirom na izneseno, sud je proveo vještačenje sa nalogom vještaku da izračuna koliko tužiteljica duguje tuženiku primjenom najviše dopuštene kamatne stope te nakon utvrđenja ukupne tužiteljičine obveze i novčane iznose koje je platila tuženiku, da utvrdi iznos koji tuženik duguje tužiteljici. Prema nalazu vještaka Vlaste Santo-Olđa od 15. travnja 2021., a tako i od 5. listopada 2022., uzimajući u obzir iznos zajma od 30.000,00 kuna i zakonske zatezne kamate od sklapanja Ugovora o zajmu 7. kolovoza 2009., uz ugovorenu klauzulu da će se taj iznos vratiti do 1. listopada 2009., uzimajući u obzir i nesporno plaćene iznose tuženiku prije podnošenja zadužnice na naplatu FINA-i u ukupnom iznosu od 23.675,80 kuna, te okolnost da je tuženik po zadužnici naplatio iznos od 101.738,66 kuna, da se dolazi do izračuna da zatezna kamata na iznos od 30.000,00 kuna iznosi 11.315,73 kune, odnosno do razlike preplate, nakon naplate zadužnice, u iznosu od 84.098,73 kune, počevši od 9. studenog 2018. pa završno do 1. srpnja 2019.

13. Tužiteljica nije imala primjedbe na matematički izračun preplaćenih iznosa, ali je predlagala da se naloži vještaku da dopuni nalaz na način da napravi izračun preplaćenog iznosa s početnim stanjem duga od 16.000,00 kuna na dan 18. srpnja 2017. Sud nije usvojio takav dokazni prijedlog, imajući u vidu prije spomenute zaključke o ništetnosti odredbe o zelenaškim kamatama, pa i neovisno od toga što su naknadno strane postigle dogovor da tužiteljica duguje tuženiku iznos od 16.000,00 kuna.

14. Nadalje, da se tuženik ne protivi matematičkom izračunu vještaka, međutim, ponavlja nakon dostave nalaza da dodatne 4.000,00 kuna, osim nadoknade koja kompenzira njegovu izgubljenu dobit za vremenski period posudbe, da je djelomično uračunato i dugovanje tužiteljice po prijašnjim posudbama (za koje u stranačkom iskazu navodi da su mu u cijelosti vraćene).

15. Slijedom iznijetog, sud ocjenjuje nalaz vještakinje stručnim, time da je ista i saslušana na ročištu 28. veljače 2023. te je navela da prijedlog tužiteljice za uzimanje u obzir izračuna na iznos duga od 16.000,00 kuna, nije prihvatila, jer nije ni dobila takav nalog, a istaknuta pravna pitanja nisu u domeni vještaka. Prema njenom iskazu iznos povrh 30.000,00 kuna, dakle, daljnjih 4.000,00 kuna je iskazano kao glavnica, a takva odredba o kamati da je ništetna te je po vještaku trebalo izračunati najvišu dopuštenu zateznu kamatu na pozajmljeni iznos od isključivo 30.000,00 kuna, koliko je tužiteljica i primila od tuženika, a to je iznos od ukupno 41.315,73 kune (30.000,00 + 11.315,73 kune), a kraj činjenice da je tužiteljica kasnila u otplati zajma i plaćala iznose dinamikom koja je između stranaka i nesporna i na koju okolnost je tužiteljica priložila dokaze o uplatama, te je vještakinja u tabeli 3 prikazala i stopu zatezne kamate te na taj način došla do izračuna zatezne kamate, te konačno do razlike odnosno preplaćenog iznosa od 84.098,73 kune odnosno 11.161,82 EUR.

16. Radi iznesenog sud prvog stupnja je smatrao da je tuženik i neosnovano stekao određene iznose počevši od 9. studenog 2018., međutim, sud nije mogao dosuditi zateznu kamatu preko tijeka kamate kojeg je tužiteljica sama tražila tužbenim zahtjevom, a odluku o stopi zatezne kamate utemeljio je na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Također, smatrao je prigovor zastare neutemeljenim. Naime, prema odredbi članka 225. ZOO-a, tražbine da zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neku drugi rok zastare, a za institut stjecanja bez osnove da nije predviđen zakonom drugi rok zastare. Stoga, imajući u vidu da je prvi neosnovano stečeni iznos od9.162,05 kuna tuženik stekao 9. rujna 2018. a da je tužba podnesena 19. kolovoza 2019. to da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tražbine.

17. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 3. u svezi s člankom 155. ZPP-a.

18. Međutim, izjavljenim žalbama stranaka dovedena je u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude jer činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, radi čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

19. Naime, i tužiteljica i tuženik u svojim žalbama ističu kako su u tijeku postupka predlagale da sud dopuni nalaz i mišljenje vještakinje Vlasti Santo-Odža. Naime, tužiteljica je predlagala da se dade zadatak vještakinji da izvrši izračun preplaćenog iznosa s početnim stanjem duga od 16.000,00 kuna na dan 18. srpnja 2017. kada je sklopljen dodatak ugovora a u kojem je između ostaloga sadržano i da se vjerovnik (tuženik) obavezuje po primitku iznosa od 16.000,00 kuna na koji glasi obveza, vratiti dužniku (tužiteljici) ovjerenu zadužnicu broj Ov-4829/209 te ugovor o posudbi. Tuženik je predlagao, s druge strane da se vještakinji dade nalog da izvrši izračun naplate dugovanja radi utvrđenja eventualne preplate, imajući u vidu naknadi dogovor stranaka postignut 22. svibnja 2014. kojim su stranke elektronskim putem utvrdile da glavnica iznosi 12.000,00 Eur odnosno 90.000,00 kuna kako bi se istih odrednica utvrdilo da li je u postupku prisilne naplate tuženik naplatio više od onoga što mu pripada ili ne, a sve s obzirom na činjenicu da je i sama tužiteljica potvrdila kako je njezino dugovanje prema tuženiku na dan 22. svibnja 2014. je iznosilo 90.000,00 kuna. Dakle, provedenim vještačenjem bilo je potrebno predvidjeti sve varijante koje su stranke spominjale kako u svom iskazu tako i tijekom postupka da bi sud kasnije odlučio s obzirom na preostale izvedene dokaze i utvrđene činjenice u tijeku postupka koja varijanta, uzevši u obzir konkretni slučaj koja je najvjerojatnija.

20. Prema tome, osnovano u žalbama stranke ističu da sud tijekom postupka nije na adekvatan način raspravio sva sporna pitanja među strankama, koja su se pojavila a iznijeta su tijekom prvostupanjskog postupka, posebice što je zanemario kasniji dogovor stranaka, kojim je izmijenjen prvotni ugovor a u kojem prvotnom ugovoru je sporno je li se radilo o pozajmici od 30.000,00 kuna ili 34.000,00 kuna. Navedeno je potrebno dovesti u svezu sa iskazom tuženika koji je posebno elaboriran u dopuni žalbe iz kojeg bi proizlazilo da bi tužiteljici bio u obvezi još platiti 15.414,46 kuna.

21. Radi svega iznesenog, činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno, pa nije moguće ispitati ni pravilnost materijalnog prava, radi čega je presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti, sukladno odredbi članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

22. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud postupiti po uputi ovog žalbenog suda provođenjem dokaza dopunskim vještačenjem, iz razloga gore iznesenih te će potom cijeneći sve izvedene dokaze u svojoj ukupnosti (članak 8. ZPP-a) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

23. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić