Poslovni broj: Usž-1880/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Kronospan CRO d.o.o., Bjelovar, Slavonska cesta 17. OIB: 67324838490, zastupan po opunomoćeniku, odvjetniku Krešimiru Lipovščaku, u Odvjetničkom društvu Lipovščak & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Us I-881/2023-6 od 26. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj, 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Us I-881/2023-6 od 26. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/I-471-02/22-01/388, urbroj: 513-04-23-2 od 31. siječnja 2023 i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda za velike porezne obveznike, Ispostave za velike porezne obveznike Split, klasa: UP/I-471-02/22-01/144, urbroj: 513-07-23-22-02 od 14. rujna 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 31. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 14. rujna 2022., kojim je tužitelju utvrđeno smanjenje poreznog gubitka za prijenos za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2019. u iznosu od 3. 758.331,36 kuna, s nalogom za provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i rok za izvršenje rješenja.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su tužitelj, Eccm Banka i društvo Kronospan Holdings South Ltd Cipar povezana društva, navodeći da je to društvo osnivač i 99,95% vlasnik udjela u temeljenom kapitalu tužitelja, dok je član uprave i direktor osnivača MI neizvršni direktor upravnog odbora Eccm Banke. Tužitelj pozivom na odredbu članka 49. Općeg poreznog zakona, odredbu članka 13. stavka 1. i 2. Zakona o porezu na dobit, te odredbe članaka 474. i 475. Zakona o trgovačkim društvima, ističe da tužitelj i Eccm Banka nisu povezane osobe. Navodi da je MI samo jedan od više neizvršnih direktora u upravnom odboru navedene banke, a odluke u tom odboru donose se većinom glasova pa on ne može sam donositi niti provoditi odluke banke, a kao direktor osnivača tužitelja nema nikakvo pravo odlučivanja u društvu tužitelja. Navodi da tužitelja zastupa i poslove vodi njegova uprava, a o svim statusnim pitanjima odlučuje skupština tužitelja. Nadalje navodi da ne sudjeluje u kapitalu banke izravno ili neizravno, a niti banka ima bilo kakav udio u kapitalu tužitelja te banka nema izravnu, niti neizravnu kontrolu nad tužiteljem, odnosno nema nikakav vlasnički udio u tužitelju kao izravni vlasnik, kao niti u društvu osnivača tužitelja. S obzirom na činjenicu da tužitelj i navedena banka nisu povezane osobe, smatra da je prema odredbama Zakona o porezu na dobit i Općem poreznom zakonu, već na temelju te okolnosti imao pravo cijeli iznos kamata knjižiti kao trošak poslovanja. Navodi da je porezno tijelo neovisno o svojoj ulozi trebalo voditi računa o načelu ravnopravnosti kao i o odredbi članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona, kojom je propisan način utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje zakonite i pravilne odluke. Nadalje ističe da prvostupanjski sud nije utvrđivao odlučne činjenice pa je izveo pogrešan zaključak da se tržišna kamata koju je tužitelj platio ne može smatrati priznatim troškom u cijelosti jer se na zajmove između povezanih osoba primjenjuje niža kamatna stopa. Navodi da je kamata koju je plaćao banci tržišna kamata te je poreznom tijelu dostavio i ekspertizu neovisnog društva Ernst & Young savjetovanje d.o.o., kojom je potvrđeno da je kamatna stopa koju je banka zaračunavala tužitelj (5,5 %) odgovarala tržišnoj kamatnoj stopi, tj. kamatnoj stopi koju bi tužitelju zaračunala bilo koja banka, odnosno drugo nepovezano društvo. U odnosu na vrijeme naručivanja navedene studije, tužitelj ponovno ističe da istu nije naručio u meritorno vrijeme (poslovna godina 2018./2019.) upravo iz razloga što banku nije smatrao povezanom osobom. Smatra da ni na koji način nije mogao predvidjeti da će prvostupanjsko porezno tijelo u naknadnom postupku poreznog nadzora tužitelja smatrati povezanom osobom sa svojim vlastitim kreditorom. Pozivom na navedenu ekspertizu, tužitelj navodi da su i kamate na zajam odobrene od strane društva osnivača tužitelja trebale biti u potpunosti priznate za poreze svrhe. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi ovu upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora uvećane za troškove sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik 14. srpnja 2022., kojim je utvrđeno da je tužitelj za financiranje kapitalnih investicija kao izvore financiranja koristio sredstva iz zajma danog od društva Kronospan Holdings South Ltd Cipar i kredita Eccm Banke uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,5% godišnje. Porezna tijela su utvrdila da su tužitelj, društvo Kronospan Holdings South Ltd Cipar i Eccm Banka povezane osobe te da ugovorena kamatna stopa od 5,5% nije mogla u cijelosti biti priznata kao porezno priznati trošak jer se prema Odluci o objavi kamatne stope na zajmove između povezanih osoba za promatrano razdoblje primjenjivala kamatna stopa od 4,55%, odnosno 3,96%.
8. U odnosu na navode žalbe kojima tužitelj osporava utvrđenja poreznih tijela i prvostupanjskog suda o povezanost tužitelja s navedenim osobama, ističe se da je u provedenom postupku utvrđeno da je društvo Kronospan Holdings South Ltd Cipar osnivač tužitelja i posjeduje 99,95% udjela u temeljnom kapitalu tužitelja, dok je MI direktor u navedenom društvu te istovremeno i neizvršni direktor upravnog odbora banke koja je odobrila kredit tužitelju pa je po svojoj prirodi radnog mjesta morao biti upoznat s poslovanjem navedenih društava. Prvostupanjski je sud utemeljeno prihvatio obrazloženje poreznih tijela vezano uz definiranje povezanih osoba kao i definiranje neovisnosti članova nadzornog odbora, odnosno neizvršnih direktora u upravnim odborima, koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.
9. Nadalje se ističe da porezna tijela nisu prihvatila analizu usporedivosti za kredite i zajmove koja je sastavljena od strane društva Ernst & Young savjetovanje 26. srpnja 2022., jer je sastavljena nakon obavljenog poreznog nadzora u kojem su se utvrđivale odlučne činjenice vezane za nadzirano porezno razdoblje.
10. Slijedom svega navedenog proizlazi da žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Napominje se i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
11. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
12. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 20. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
