Poslovni broj: Usž-2249/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik, odvjetnik Juraj Magud, Dubrovnik, Gruda 146, Gruda, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Služba poljoprivredne inspekcije, Split, Mike Tripala 6, radi smještaja stacioniranog pčelinjaka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2814/2023-6 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 Us I-2814/2023-6 od 12. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Služba poljoprivredne inspekcije, klasa: UP/I-320-18/21-01/17, urbroj: 443-02-03-05-23-124 od 20. rujna 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbijen je prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika od 20. rujna 2023.

2. Rješenjem tuženika točkom 1. izreke nalaže se tužitelju, vlasniku pčelinjaka s 28 pčelinjih zajednica smještenih na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Kuna, Kuna Konavoska kod kućnog broja 17, Gruda, uklanjanje nepravilnosti u vezi lokacije na kojoj je postavljen pčelinjak i to na način da pčelinjak izmjesti s predmetne lokacije na lokaciju koja je udaljena više od 500 metara od objekta položenog na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasnika LC u kojem se pružaju turističke usluge tijekom cijele godine te je točkom 2. izreke određen rok za izvršenje radnje 30 dana od dana primitka rješenja.

3. Rješenje tuženika doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 1 Us I-1924/2021-7 od 20. travnja 2021. poništeno ranije rješenje tuženika od 20. travnja 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

4. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da prvostupanjska presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da se odluka o uklanjanju predmetnog pčelinjaka donosi isključivo zbog postojanja jednog apartmana koji se nalazi na udaljenosti manjoj od 500 metara od pčelinjaka, pozivom na odredbu članka 3. stavka 2. Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše („Narodne novine“ 18/08., 29/13., 42/13., 65/14. – dalje: Pravilnik). Smatra da prvostupanjski sud u cijelosti pogrešno tumači navedenu odredbu i pri tome ne uvažava činjenicu da predmetni pčelinjak, koji je vlasništvo tužitelja, postoji više od 23 godina, dok navedeni turistički objekt postoji od 2014. Ističe da u vrijeme postavljanja pčelinjaka nije bilo nikakvog turističkog objekta, a niti Pravilnika kojim se propisuju navedene udaljenosti. Pravilnik iz 1998. nije pozvao takvu odredbu te je ista prvi put uvrštena u Pravilnik iz 2008., kada je predmetni pčelinjak postojao već 18 godina. Tužitelj smatra da mu se navedenim postupanjem krši ustavno načelo zabrane retroaktivne primjene propisa i njegova stečena prava. Nadalje ističe da navedeni Pravilnik propisuje zabranu postavljanja pčelinjaka samo tijekom turističke sezone, dok se tužitelju suprotno navedenom Pravilniku nalaže da pčelinjak izmjesti za stalno. Tužitelj se poziva na povredu načela razmjernosti jer nije proveden obvezni test razmjernosti kako bi se utvrdilo je li odluka koja se donosi ispunjava cilj propisan zakonom. Smatra da uklanjanje pčelinjaka radi jednog apartmana nema legitiman cilj, nije u javnom interesu, već ide na štetu tužitelja. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da poništi rješenje tuženika te da mu se nadoknade troškovi sastava žalbe.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je prvostupanjski sud donio u cijelosti utemeljenu i osnovanu presudu. Navodi da se tužitelj ne može pozivati na dugotrajnost korištenja predmetne lokacije pčelinjaka jer i prema Pravilniku o držanju pčela iz 1998. („Narodne novine“ 60/1998.) predmetni pčelinjak nije udovoljavao uvjetima za postavljanje na predmetnoj lokaciji. Smatra da je irelevantno pozivanje tužitelja da se predmetni pčelinjak nalazi na navedenoj adresi još od 1990. godine jer je činjenica da sporni pčelinjak ne udovoljava uvjetima iz odredbe članka 3. stavka 2. sad važećeg Pravilnika. Tuženik navodi da su stanovnici mjesta [adresa] još ranije podnijeli prijavu da se pčele drže na način da ometaju normalan život mještana. Ističe da žalba tužitelja u velikom dijelu sadržava njegovo tumačenje propisa pa tako i tumačenje što se smatra turističkim objektom, a što pružanjem usluga u domaćinstvu, što ukazuje na nepoznavanje pojma turizma. U odnosu na navod tužitelja da je Pravilnikom o izmjeni Pravilnika o držanju pčele i katastru pčelinje paše brisana odredba članka 13., ističe da je navedena odredba brisana iz razloga što je uklanjanje nepravilnosti propisano odredbom članak 54. stavka 1. tada važećeg Zakona o stočarstvu, kojim je bilo propisano da ako stočarski inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen ovaj zakona ili propis donesen na temelju njega naredit će rješenjem da se utvrđena nepravilnost, odnosno nedostaci uklone u određenom roku. Novim Zakonom o uzgoju domaćih životinja („Narodne novine“ 115/18. i 52/21.) u odredbi članka 31. stavka 1. propisano je identično, dok je odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona propisano da do dana stupanja na snagu propisa iz članka 13. i 24. ovoga Zakona ostaju na snazi važeći Pravilnici donesen na temelju Zakona o stočarstvu. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10.,143/12.,152/14., 9/16., 29/17 i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je u ponovljenom postupku, viši poljoprivredni inspektor Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, proveo inspekcijski nadzor te tužitelju naložio da izmjesti svoj pčelinjak smješten na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na lokaciju koja je udaljena više od 500 metara od objekta smještenog na kat. čest 37/3 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu LC. Iz rješenja Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije, Službe za gospodarstvo, Odjela za turizam klasa: UP/I-335-03/14-01/850, urbroj: 2117-03/3- 14-3 od 3. lipnja 2014. proizlazi da je objektu u vlasništvu LC odobreno pružanje turističkih/ugostiteljskih usluga tijekom čitave kalendarske godine.

9. Odredbom članka 3. stavka 2. mjerodavnog Pravilnika propisano je da nije dopušteno postavljati pčelinjak na udaljenosti manjoj od 500 metara od proizvođačkih i prerađivačkih pogona i turističkih objekata tijekom turističke sezone.

10. Prvostupanjski je sud, polazeći od rezultata provedenog inspekcijskog postupka te poduzetih radnji u tom postupku (očevida, pregleda isprava, očitovanja stranka i saslušanja tužitelja), kao i odredbi mjerodavnog prava, osnovano zaključio da tužitelj ne udovoljava uvjetima za držanje pčela na navedenoj lokaciji, zbog čega je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

11. Navod tužitelja, kojeg ponavlja i u žalbi da je njegov pčelinjak na predmetnoj lokaciji postojao daleko prije nego što je s radom i pružanjem usluga započeo predmetni ugostiteljski objekt na susjednoj katastarskoj čestici, nije od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari u situaciji kada je nedvojbeno utvrđeno da je sporni pčelinjak postavljen na udaljenosti manjoj od 500 metara od predmetnog turističkog objekta, što je protivno odredbi članka 3. stavka 2. Pravilnika. Nadalje se ističe da ako poljoprivredni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili propis donesen na temelju njega naredit će rješenjem da se utvrđene nepravilnosti, odnosno nedostaci uklone u određenom roku, dakle, tužitelju je predmetna mjera iz osporenog rješenja mogla biti naložena i prema ranije važećem Zakonu o stočarstvu i sad važećem Zakona o uzgoju domaćih životinja („Narodne novine“ 115/18. i 52/21.) temeljem kojeg je predmetni Pravilnik i dalje na snazi. Neosnovan je i navod tužitelja da se u predmetnom objektu ne pružaju turističke usluge tijekom cijele godine jer suprotno proizlazi iz naprijed navedene potvrde Dubrovačko-neretvanske županije od 3.lipnja 2014.

12. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud ocijenio i istaknuti prigovor povrede načela razmjernosti u zaštiti prava stranka i javnog interesa iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine, 47/09., 110/21.).

13. U odnosu na taj prigovor ističe se da jedan od elemenata navedenog načela obvezuje javnopravno tijelo da pri vođenju postupka strankama omogući da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje tih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom. Polazeći od navedenog, prvostupanjski je sud imao na umu da tužitelj nije naveo što bi za njega značilo premještanje pčelinjaka na drugu lokaciju, odnosno koje bi mu poteškoće nastale premještanjem pčelinjaka na drugu lokaciju, dok s druge strane blizina tužiteljevog pčelinjaka onemogućuje pružanje usluga gostima u navedenom ugostiteljskom objektu, što je prema ocjeni ovoga Suda dovoljna osnova za zaključak da utvrđena obveza tužitelju ima legitiman cilj. S obzirom na činjenicu da je riječ o pčelinjaku s 28 pčelinjih zajednica, Sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije postojala druga mjera kojom bi se manje zadiralo u prava tužitelja te naložena obveza ne predstavlja prekomjeran teret za tužitelja, donesena je uz uvažavanje prava trećih osoba te nije protivna javnom interesu.

14. S obzirom da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari to je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan