Poslovni broj: Usž-3432/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „C.E.M.P.“ d.o.o. za razvoj i izgradnju energetskih objekata i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, OIB: 80708915943, Donji Stupnik, Trgovačka ulica 3, kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slavonska ulica 13, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I broj 2, radi utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2782/2023-13 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2782/2023-13 od 20. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, klasa: UP/II-363- 04/23-01/11, urbroj: 2182-16/28-23-1 od 13. listopada 2023. u osporenom dijelu pod točkom 2. izreke, kojim je odbačen zahtjev podnositelja, tužitelja za pokretanje upravnog postupka radi obračunavanja i utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju za 2022., kao neosnovan. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je obrazloženje pobijane presude nejasno i nepotpuno te da nisu utvrđene sve odlučne činjenice. Ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti zakonsku odredbu koja je bila na snazi kada je Općina Ervenik kao prvostupanjsko upravno tijelo trebala provesti upravni postupak radi obračunavanja naknade. Navodi da je Odluka o visini naknade za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije donesena temeljem Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19). Citira odredbu članka 139. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 111/21) kojom je propisano je da će se postupci započeti prije stupanja na snagu tog zakona završiti sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.), a odredbama toga Zakona je propisano da se na postupke uređene tim Zakonom primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda kako nije potrebno provoditi upravni postupak radi utvrđivanja izračuna naknade te kako sud nije ovlašten samostalno procjenjivati koju će zakonsku odredbu primijeniti. U odnosu na arbitrarnost postupanja prilikom donošenja presude ukazuje na utvrđenje Ustavnog suda iz odluke poslovni broj: U-I-4405/2013 od 31. ožujka 2015. Ističe kako je postupao sukladno zakonskim odredbama koje su bile na snazi u razdoblju u kojem je prvostupanjsko upravno tijelo bilo obvezno po službenoj dužnosti provesti upravni postupak i utvrditi visinu naknade za korištenje električne energije te za koje razdoblje je podnesen zahtjev za provedbu upravnog postupka. Smatra da izmjena zakonskih odredbi nije od utjecaja na postupanje upravnog tijela sukladno citiranoj odredbi članka 139. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj : 111/21.). Ukazuje na pravna shvaćanja Visokog upravnog suda u presudama, poslovni broj: Usž-3186/2022 i Usž-2295/2016. Predlaže da Sud poništi pobijanu prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke u sporu, usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak sastava žalbe 3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik 18. svibnja 2023. podnio tijelu prvog stupnja zahtjev za pokretanje upravnog postupka radi obračunavanja i utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju za 2022. za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije u odnosu na postrojenje Vjetroelektrane Krš Pađene Proširenje (VA36, VA38, VA 40, VA41, VA42, VA43, VA44, VA45, VA46, VA47, VA48).
7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost i zakonitost rješenja tuženika prema kojem u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje i vođenje upravnog postupka obračunavanja i utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju za 2022. jer su u smislu odredbi Odluke o visini naknade za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije („Narodne novine“ broj: 84/13., 101/13., 72/15. - dalje: Odluka) poznati svi podaci temeljem kojih se obračunava naknada, slijedom čega u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje predmetnog upravnog postupka u smislu odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21).
8. Točkom I. Odluke određeno je da su energetski subjekti, odnosno vlasnici proizvodnih postrojenja za proizvodnju električne energije dužni za prostore na kojima su izgrađene elektrane, plaćati naknadu jedinicama lokalne samouprave, odnosno općinama i gradovima. Točkom V. Odluke određeno je da energetski subjekti, odnosno vlasnici proizvodnih postrojenja za proizvodnju električne energije koji su povlašteni proizvođači električne energije iz vjetroelektrana instalirane snage veće od 1 MW, sunčanih elektrana instalirane snage veće od 0,3 MW, geotermalnih elektrana i hidroelektrana instalirane snage veće od 1 MW, a koje nisu navedene u Prilogu I. ove Odluke, dužni plaćati naknadu jedinicama lokalne samouprave, odnosno općinama i gradovima, u iznosu od 0,01 kn/kWh isporučene električne energije.
9. Budući da je prema citiranim odredbama Odluke podatak o količini isporučene električne energije poznat vlasnicima proizvodnih postrojenja za proizvodnju električne energije, predmetnu naknadu tužitelj može samostalno obračunati na temelju podataka o proizvodnji za svaki pojedini mjesec odnosno godinu po formuli koju propisuje navedena točka V. Odluke, stoga ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje upravnog postupka obračunavanja i visine naknade za isporučenu električnu energiju. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, tuženik je pravilno odbacio predmetni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.
10. Prvostupanjski je sud osnovano otklonio i prigovor tužitelja o potrebi primjene ranije važećeg Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.) koji je prestao važiti stupanjem na snagu sada važećeg Zakona o tržištu električne energije koji je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen.
11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice pravilno primijenio i protumačio mjerodavno pravo te je dao valjane razloge zašto ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja
12. Stoga ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
13. Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
