Poslovni broj: Usž-1139/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi napredovanja državnog službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3008/2022-7 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3008/2022-7 od 29. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, klasa: UP/II-112- 07/22-01/111, urbroj: 566-01/13-22-3 od 20. rujna 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112- 01/22-01/17, urbroj: 513-07-21-08-22-7 od 1. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja - službenika, poreznog revizora za nadzor poreza na dodanu vrijednost u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagrebačka županija, Službi za nadzor, Odjelu za nadzor poreza na dodanu vrijednost (red.br.9.1.2.3. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagrebačke županije), za redovito napredovanje i raspored na radno mjesto višeg poreznog revizora za nadzor poreza na dodanu vrijednost u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Sisak, Službi za nadzor (red.br.16.1.3. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Sisak).
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi tužitelj opširno iznosi kronologiju predmetnog slučaja. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude povrijedio odredbu članka 11. stavka 1. i 4. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da prvostupanjski sud nije primijenio članak 76. stavak 1. i 2. Zakona o sudovima. Smatra da prvostupanjska presuda i Zapisnik s rasprave od 19. siječnja 2024. nisu sačinjeni sukladno članku 11. stavku 1. i 4. Ustava te članka 8. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. Poziva se na članak 121. Zakona o općem upravnom postupku te navodi da je podnio tužbu radi nedonošenja rješenja u propisanom roku. Ističe da odredbama Zakona o općem upravnom postupku nije propisano diskrecijsko ovlaštenje drugostupanjskom tijelu da za donošenje rješenja nije vezan rokom niti je propisano da se rok može produžiti. Smatra da ne postoji zakonska osnova da prvostupanjsko tijelo o zahtjevu za napredovanje rješava po slobodnoj ocjeni. Smatra da je zaglavlje osporenog rješenja izrađeno suprotno članku 3. stavku 4. Uredbe o natpisnoj ploči i zaglavlju akta tijela državne uprave, lokalne, područne i mjesne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti odnosno suprotno članku 65. stavku 4. Zakona o državnim službenicima. Ističe da su u predmetnom slučaju povrijeđene odredbe Pravilnika za primjenu Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske. Navodi da o odbijanju zahtjeva za njegov premještaj nije odlučeno na osnovi zakonskih propisa već samo na temelju izostanka suglasnosti pročelnika za njegov premještaj. Smatra da sud ne navodi zakonsku normu kojom je propisano diskrecijsko ovlaštenje za donošenje odluke o napredovanju. Navodi kako je jedini podnio zahtjev za napredovanjem na predmetno radno mjesto za koje ispunjava uvjete. Ističe da Zakona o državnim službenicima ne propisuje da je za premještaj potrebna nečija suglasnost. Pozivajući se na članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku navodi da nema slobodnog odlučivanja ako ga zakon posebno ne predviđa. Prigovara da u rješenju prvostupanjskog tijela nije navedeno da je ono doneseno po slobodnoj ocjeni čelnika tijela te da niti u drugostupanjskom rješenju nisu navedene odredbe zakona ili drugih propisa kojima je propisano da je prvostupanjsko tijelo moglo donijeti rješenje po slobodnoj ocjeni. Smatra da je sud u nedostatku mjerodavnih odredbi materijalnog prava donio presudu na osnovi pogrešne primjene materijalnog prava te na osnovi presude Upravnog suda u Osijeku i sudske prakse umjesto na osnovi Ustava i zakona. Zahtijeva da se prilikom odlučivanja o žalbi u smislu članka 63. stavka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike zatraži mišljenje sindikalnog povjerenika. Smatra da su prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu za napredovanje učinjene bitne povrede odredaba postupka propisane Uredbom o ustrojstvu i načinu rada Odbora za državnu službu, Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, Zakona o općem upravnom postupku te Zakona o državnim službenicima. Ističe da je u predmetnom slučaju činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari te da je pogrešno primijenjen propis na temelju kojeg se rješava stvar. Predlaže da Sud otkloni nedostatke osporenog rješenja, presudom riješi stvar na način da usvoji zahtjev tužitelja za premještaj na radno mjesto Višeg poreznog savjetnika za nadzor poreza na dodanu vrijednost u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Sisak, Službi za nadzor i to s danom 1. travnja 2022.
4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 14. veljače 2022. podnio zahtjev za napredovanje na radno mjesto višeg poreznog revizora za nadzor poreza na dodanu vrijednost u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Sisak, Službi za nadzor. Pročelnik Područnog ureda Sisak se očitovao kako nije suglasan sa zahtjevom službenika obzirom da Služba za nadzor, Područni ured Sisak ima sistematizirano 15 radnih mjesta od kojih je 14 popunjeno dok će se na nepopunjeno radno mjesto višeg poreznog revizora za nadzor poreza na dodanu vrijednost rasporediti netko od službenika Područnog ureda Sisak.
8. Prema odredbi članka 90. stavak 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19.) državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno. Stavak 3. navedenog Zakona propisuje da državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako : a) postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti, b) ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto, c) ispunjava uvjete za napredovanje sukladno posebnom propisu.
9. Članak 2. stavak 1. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika („Narodne novine“ broj: 77/07., 142/11. i 105/15) propisuje da državni službenik može napredovati rasporedom na više radno mjesto unutar iste kategorije (na radno mjesto više razine iste podkategorije ili na radno mjesto u višoj potkategoriji) ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.
10. Ne nalazi se pravno odlučnim žalbeni navod tužitelja da ispunjava uvjete za napredovanje na radno mjesto višeg poreznog revizora. Ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i tuženika kako, imajući u vidu odredbe članka 90. Zakona o državnim službenicima te odredbe Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika, iz istih ne proizlazi da je napredovanje državnog službenika obvezno kada službenik stekne propisane uvjete i podnese zahtjev niti prvostupanjsko tijelo ima obvezu rasporediti službenika na radno mjesto više složenosti poslova. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno navodi da se odluka o napredovanju donosi slobodnom ocjenom čelnika tijela, uz ispunjavanje uvjeta radnog mjesta na koje se službenik raspoređuje, a imajući u vidu potrebe službe.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa se postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
12. U odnosu na žalbene navode koje je tužitelj isticao i pred prvostupanjskim sudom, a koji se odnose na formalne nedostatke osporenog rješenja, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava te pozivanje na upravni spor koji je tužitelj pokrenuo povodom šutnje uprave ističe se da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud dostatno i detaljno obrazložio zašto ih ne prihvaća, a s čijim obrazloženjem se slaže i ovaj Sud.
13. Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 20. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
