Poslovni broj P-896/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, protiv tuženika BM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Biondić, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 14. studenog 2024. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 20. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku RM, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 66486182714, isplati iznos od 9.095,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice pa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 1029,66 eura (za 2018.) od 06.05.2019. do isplate,

- na iznos od 686,44 eura (za razdoblje od 01.01.-30.04.2019.) od 06.05.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za lipanj 2019.) od 22.06.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za srpanj 2019.) od 20.07.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za kolovoz 2019.) od 19.08.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za rujan 2019.) od 20.09.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za listopad 2019.) od 18.10.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za studeni 2019.) od 22.11.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za prosinac 2019.) od 20.12.2019. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za siječanj 2020.) od 20.01.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za veljaču 2020.) od 20.02.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za ožujak 2020.) od 19.03.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za travanj 2020.) od 24.04.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za svibanj 2020.) od 22.05.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za lipanj 2020.) od 18.06.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za srpanj 2020.) od 18.07.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za kolovoz 2020.) od 20.08.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za rujan 2020.) od 19.09.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za listopad 2020.) od 19.10.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za studeni 2020.) od 20.11.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za prosinac 2020.) od 19.12.2020. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za siječanj 2021.) od 22.01.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za veljaču 2021.) od 19.02.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za ožujak 2021.) od 22.03.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za travanj 2021.) od 18.04.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za svibanj 2021.) od 21.05.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za lipanj 2021.) od 18.06.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za srpanj 2021.) od 19.07.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za kolovoz 2021.) od 20.08.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za rujan 2021.) od 19.09.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za listopad 2021.) od 21.10.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za studeni 2021.) od 20.11.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za prosinac 2021.) od 19.12.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za siječanj 2022.) od 24.01.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za veljaču 2022.) od 19.02.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za ožujak 2022.) od 19.03.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za travanj 2022.) od 18.04.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za svibanj 2022.) od 21.05.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za lipanj 2022.) od 20.06.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za srpanj 2022.) od 21.07.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za kolovoz 2022.) od 19.08.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za rujan 2022.) od 19.09.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za listopad 2022.) od 20.10.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za studeni 2022.) od 20.11.2022. do isplate,

- na iznos od 171,61 euro (za prosinac 2022.) od 22.12.2022. do isplate, po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku RM, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 66486182714, isplati iznos od 8.752,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice pa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 1.544,49 eura (za razdoblje od 1.4. -31.12.2014.) od 06.05.2019. do isplate,

- na iznos od 2.059,32 eura (za 2015.) od 06.05.2019. do isplate,

- na iznos od 2.059,32 eura (za 2016.) od 06.05.2019. do isplate,

- na iznos od 2.059,32 eura (za 2017.) od 06.05.2019. do isplate,

- na iznos od 1.029,66 eura (za 2018.) od 06.05.2019. do isplate,

po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

III Nalaže se tuženiku RM, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 66486182714, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu 6. listopada 2023. u kojoj navodi da je v lasnica stana u [adresa], na adresi [adresa], koji se sastoji od: četiri sobe, kuhinje, hodnika, ostave, kupatila, predsoblja i wc-a, ukupne površine 103,20 m2, suvlasnički dio: 1/8 etažno vlasništvo (E-6), a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR. upisanoj u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kojim upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. Ističe kako t uženik upotrebljava i koristi dio navedenog stana u površini od 86,20 m2 bez valjane pravne osnove i ne podmiruje obveze po osnovi mjesečne naknade za korištenje stana. Ukazuje kako se naknada za bespravno korištenje nekretnine utvrđuje na temelju Odluke Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ("Narodne novine" br. 120/00) u visini od 15,00 kn/m2 stambene površine, što za površinu od 86,20 m2 iznosi 171,61 eura (odnosno 1.293,00 kuna) mjesečno. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Stoga, Republika Hrvatska kao vlasnik nekretnine koja se koristi bez pravne osnove ima pravo tražiti plaćanje naknade za bespravno korištenje, sve dok se navedena nekretnina ne preda u posjed. Uporaba tuđe stvari u svoju korist smatra se oblikom stjecanja bez osnova. Odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez pravne osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužiteljica se u skladu s odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 10. veljače 2023., o kojem se tuženik nije očitovao. Stoga, predlaže da sud donese presudu kojom će tuženika obvezati da tužiteljici isplati iznos od 17.847,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a tužiteljica potražuje trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje osnovu nastanka novčanog potraživanja, ali da spori isključivo visinu iznosa potraživanja kojim ga se tereti predmetnom tužbom. Ističe da je zbog niza okolnosti, odnosno socijalno ekonomske anamneze te niza zdravstvenih problema, nedvojbeno kako nije u stanju podmiriti spornu obvezu u traženom iznosu.

2.1. Tuženik je dodatno, podneskom od 15. srpnja 2024., istaknuo prigovor zastare potvraživanja tužiteljice za razdoblje od 1. travnja do 22. siječnja 2018., a sve iz razloga što je taj dio potraživanja s obzirom na protek općeg zastarnog roka od 5 godina u zastari. Ukazuje da se radi o iznosima kako su specificirani u tužbenom zahtjevu od 1.544,49 eura, 2.059,32 eura, 2.059,32 eura, 2059,32 eura i 2.059,32 eura (za razdoblje od 2014. do 2018.godine). Ističe da je tužba podnesena 6. listopada 2023., a da je zahtjev za mirno rješenje spora datiran s 23. siječnja 2023. te da se 23. veljače 2023. vratio kao obaviješten nije podigao pošiljku, pa je tužiteljica s tim iznosima u zastari. Pored navedenog, predložio je da se tužba odbaci jer tužitelj nije na propisan način sukladno članku 38. stavcima 6. i 7. Zakona o državnom odvjetništvu dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora. Na pripremnom ročištu održanom 14. studenog 2024. tuženik je istaknuo prigovor zastare i u odnosu na daljnji period do 22. siječnja 2020. navodeći da se radi o povremenim potraživanja koja zastarijevaju u zastarnom roku od tri godine.

3. U provedenom dokaznom postupku pročitana je potvrda za otpravak, dostavnice, zahtjev za mirno rješenje spora, izvadak iz zemljišne knjige, zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine sa fotografijama, presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1782/2011, presuda Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-401/2015, izvadak otvorenih stavaka, zapisnik o izvršenoj deložaciji nekretnine.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice samo djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati koristi s osnova bespravnog korištenja stana u njezinom vlasništvu i to u visini najamnine za razdoblje od mjeseca travnja 2014. do zaključno mjeseca prosinca 2022. u ukupnom iznosu od 17.847,50 eura, sve to s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bespravno koristio stan u [adresa], u površini od 86,20 m2, a koji stan je u vlasništvu tužiteljice te da nije podmirivao obveze po osnovi mjesečne naknade za korištenje tog stana.

7. Sporna je visina potraživanja tužiteljice, odnosno je li nastupila zastara dijela potraživanja tužiteljice koje se odnosi na razdoblje do 22. siječnja 2020.

8. Prvenstveno, valja istaknuti kako je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije postupila u skladu s odredbom članka 186.a ZPP-a. Naime, tužiteljica je prije podnošenja predmetne tužbe u skladu s odredbom članka 38. stavka 6. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ br. 67/18, 21/22) dva puta bezuspješno pokušala dostaviti tuženiku zahtjev za mirno rješavanje spora od 23. siječnja 2023. (vraćene dostave s naznakom obaviješten, nije podigao pošiljku – list 7 i 80 spisa), te je po neuspješnoj ponovnoj dostavi tužiteljica u skladu s odredbom članka 38. stavka 6. Zakona o državnom odvjetništvu dostavu tog zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku izvršila stavljanjem zahtjeva na oglasnu ploču nadležnog državnog odvjetništva i to 27. veljače 2023., pa se dostava smatra obavljenom istekom osam dana od dana stavljanja na oglasu ploču, odnosno 8. ožujka 2023.

9. Nadalje, uvidom u zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 6. rujna 2022. utvrđeno je da je na dan očevida u stanu zatečen tuženik koji je izjavio da je dobio novi smještaj od grada te da će se iseliti iz stana za cca dva mjeseca te da će ih sam pozvati za predaju stana, dok je iz zapisnika o izvršenoj deložaci nekretnine od 23. svibnja 2024. utvrđeno da je deložacija predmetnog stana izvršena tek 23. svibnja 2024. i to uz pomoć bravara koji je promjenio bravu na ulaznim vratima stana, te da je korisnik mirnim putem predao stan i iznio osobne stvari.

10. Uvidom u presudu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1782/11-47 od 30. listopada 2014. utvrđeno je da je tuženicima RM (ovdje tuženiku) te B i KM naloženo da u roku od 15 dana oslobode od svih osoba i stvari te predaju u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj (ovdje tužiteljici) stan u [adresa] (točka I izreke), te im je također naloženo da solidarno isplate tužiteljici naknadu koristi za stečeno bez osnove u iznosu od 27.474,60 kuna (za razdoblje od 1. prosinca 2006. do 1. veljače 2014.) sa zakonskim zateznim kamatama (točka II izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 1.579,00 kuna (točka III izreke). Navedenom presudom tuženicima je naloženo da solidarno tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 11.000,00 kuna (točka IV izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka V izreke), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka VI izreke).

10.1. Navedena presuda je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-401/15-2 od 25. rujna 2017. i to u točci III izreke, a na način da su tuženici obvezani da tužiteljici solidarno isplate i daljnji iznos od 1.579,00 kuna (za razdoblje od 1. srpnja 2006. do 1. studenog 2006.) na ime naknade za stečeno bez osnove.

11. Dakle, na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je u utuženom razdoblju tuženik bespravno koristio stan u vlasništvu tužiteljice, a što tuženik ne spori u postupku, i to iako mu je bilo poznato da mu pravo na posjed tog stana ne pripada te da mu je i pravomoćnom sudskom odlukom (presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P1782/11-47 od 30. listopada 2014.) naložena predaja predmetnog stana u posjed tužiteljici, pa u skladu s odredbom članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) tužiteljica u ovom postupku od tuženika kao nepoštenog posjednika osnovano potražuje isplatu koristi koje je tuženik imao od posjedovanja tuđe stvari odnsno predmetnog stana u vlasništvu tužiteljice.

12. Pritom, u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske, Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ broj 120/2000) visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci koji nemaju pravo na zaštićenu najamninu utvrđuje se u iznosu od 15,00 kuna/m[2] stambene površine.

12.1. Prema izvatku otvorenih stavaka za dužnika BM, [adresa], za period od lipnja 2019. do prosinca 2022. postoji potraživanje tuženika za bespravno korištenje stana u iznosu od 1.293,00 kuna mjesečno odnosno 171,61 euro (uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), te je u izvatku iskazano i dospjelo potraživanje u iznosu od 11.637,00 kuna (odnosno 1.544,49 eura, koji iznos tužiteljica potražuje za razdoblje od 1. travnja do 31. prosinca 2014.), iznos od 15.516,00 kuna (odnosno iznos od 2.059,32 eura, koji iznos tužiteljica potražuje za 2015.), iznos od 15.516,00 kuna (odnosno iznos od 2.059,32 eura za 2016.), iznos od 15.516,00 kuna (odnosno iznos od 2.059,32 eura za 2017.) i iznos od 15.516,00 kuna (odnosno iznos od 2.059,32 eura za 2018.) te iznos od 5.171,00 kuna (odnosno 686,44 eura za 1. siječnja do 30. travnja 2019.). Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da predmetni stan ima površinu 103,20 m2, a u ovom postupku tužiteljica ističe da tuženik u posjedu drži dio toga stana u površini od 86,20 m2, što tuženik ne spori u postupku, pa se sukladno Odluci o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine primjenom iznosa od 15,00 kuna/m[2] stambene površine dolazi upravo do iznosa od 1.293,00 kuna mjesečno odnosno 171,61 eura (uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450). Tuženik u postupku nije posebno osporio tako utvrđenu visinu tužbenog zahtjeva već je u odgovoru na tužbu samo naveo kako visinu spori jer zbog socijalno ekonomske amneze i niza zdravstvenih razloga nije u stanju podmiriti spornu obavezu u traženom iznosu.

13. Dakle, s obzirom na to da je tuženiku bilo poznato da mu ne pripada pravo na posjed predmetnog stana te da od strane tužiteljice kao vlasnice tog stana nije donesena odluka kojom bi se tuženiku dodjelio predmetni stan na korištenje, već da mu je pravomoćnom sudskom odlukom ovog suda naložena predaja predmetnog stana u posjed tužiteljici i isplata naknade za korištenje stana, te da unatoč navedenom i dalje drži predmetni stan u posjedu bez plaćanja ikakve naknade tužiteljici za njeno korištenje, a da je u posjedu predmetnog stana tuženik bio i u utuženom razdoblju od travnja 2014. do prosinca 2022., što tuženik ne spori u postupku, ovaj sud zaključuje da je tuženik nepošteni posjednik, a iz kojeg razloga je tuženik u skladu s odredbom članka 165. ZVDSP u obvezi tužiteljici isplatiti naknadu koristi od uporabe nekretnine u vlasništvu tužiteljice i to u visini koju je sud utvrdio sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske, Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine u iznosu 171,61 EUR mjesečno (odnosno 15,00 kuna po m[2] ).

13.1. Međutim, ocjenjuje se osnovanim prigovor tuženika da je nastupila zastara dijela potraživanja tužiteljice i to onog koji se odnosi na razdoblje od travnja 2014. do lipnja 2018., budući da se na predmetno potraživanje tužiteljice primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a. Naime, tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora od 23. siječnja 2023., koji je u konačni dostavljen tuženiku stavljanjem na oglasnu ploču nadležnog državnog odvjetništva 27. veljače 2023. pa se dostava smatra obavljenom istekom osam dana od dana stavljanja na oglasu ploču, odnosno 8. ožujka 2023. Trenutkom podnošenja takvog zahtjeva zastarijevanje zastaje, a nakon proteka roka od tri mjeseca ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno, posnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu u skladu s odredbom članka 186.a ZPP-a. Kako tuženik u roku od tri mjeseca nije odgovorio na tužiteljičin zahtjev, tužiteljica je 6. listopada 2023. podnijela tužbu ovom sudu. Do zastoja zastarijavanja predmetne tražbine došlo je tijekom razdoblja od tri mjeseca i to od 8. ožujka 2023. kada je tuženik zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora pa do 8. lipnja 2023. odnosno do isteka roka od tri mjeseca iz članka 186.a ZPP- a, pa je zastara nastavila teći 9. lipnja 2023. (u smislu odredbe članka 238. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO). Iz navedenih razloga tuženik osnovano ukazuje na zastaru potraživanja koje se odnosi na razdoblje od travnja 2014. pa do zaključno lipnja 2018.

(u ukupnom iznosu od 8.752,11 eura).

14. Slijedom navedenog, valjalo je obvezati tuženika da za 2018. isplati tužiteljici iznos od ukupno 1.029,66 eura (i to za mjesec srpanj do zaključno mjesec prosinac 2018., odnosno za ukupno 6 mjeseci x 171,61 eura), za 2019. iznos od 686,44 eura za razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 2019. i iznose od po 171,61 eura mjesečno za mjesece lipanj do zaključno mjeseca prosinca 2019., te nadalje za 2020., 2021. i 2022. godinu iznose od po 171,61 euro mjesečno (12 x 171,61 euro u svakoj od navedenih godina), i to sve zaključno do mjeseca prosinca 2022., sve to s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja (u smislu odredbe članka 1115. u vezi s člankom 1120. ZOO-a).

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak radi isplate stečenog bez osnove odnosno koristi od posjedovanja tuđe stvari, ali je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 50 %, pa njezin ukupni uspjeh u sporu iznosi 75 %, dok uspjeh tuženika iznosi 25 %. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženik je stoga u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 50 %.

15.1. Tužiteljici je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podnesaka od 16. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 23. siječnja 2023. u iznosu od 500,00 EUR za svaki (Tbr. 7. t. 8. i Tbr. 54. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima od 8. svibnja 2024. i 14. studenog 2024. u iznosu od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 EUR. Priznate troškove u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR tuženik je dužan naknaditi tužitelju u omjeru od 52%, odnosno u iznosu od 1.250,00 eura.

15.2. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužiteljice.

U Puli 20. ožujka 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužiteljici po zz

- tuženiku