REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4405/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Anđeli Hambašić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 69331375926, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (ranije: Ministarstvo poljoprivrede) Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Vukovarska 78, OIB: 76767369197, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, dana 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, bilju proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/21-21/30, URBROJ: 525- 06/195-23-2 od 12. srpnja 2023.

II Poništava se Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, KLASA: UP/I-320-02/1902/2572, URBROJ: 251-12-02-1/6-23-1 od 17 veljače 2021.

III Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 69331375926, kao investitor građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] oslobađa se plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo KLASA: UP/I-320-02/19-02/2572, URBROJ: 251-12-02-1/6-21-3 od 17. veljače 2021 tužiteljici je utvrđena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 286.877,50 kn.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja uz obrazloženje kako se sukladno pravomoćnoj i izvršnoj građevinskoj dozvoli izgradnjom predmetnog objekta mijenja namjena poljoprivrednog zemljišta , odnosno njegova vrijednost i površina pravilno je prvostupanjsko tijelo obvezalo tužitelja na plaćanje jednokratne naknade u utvrđenom iznosu. za povrat, odnosno naknadu oduzete imovine ne obvezuje prvostupanjsko tijelo.

2. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja, tužitelj ukazuje kako isto pobija zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravnog postupka, a posebno stoga što se prvostupanjsko tijelo donoseći rješenje u ponovljenom postupku izravno oglušilo o uputu drugostupanjskog tijelo. U bitnom navodi kako je rješenje u cijelosti neosnovano, te dodaje kako je predmetna građevina projektirana i građena sukladno odredbama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji (Narodne novine, broj: 109/1, 82/04, 76/07, 38/09, 86/12, 07/13 i 26/15-dalje Zakon o POS-u), te su se svaka daljnja raspolaganja nekretninama izgrađenim na predmetnoj čestici odvijala i odvijaju se sukladno odredbama tog Zakona.

2.1. Tužitelj ukazuje kako u sintagmi "investitor poticane stanogradnje" po sili Zakona o društveno poticanoj stanogradnji kao lex specialis koji uređuje pitanje sustavno organizirane stanogradnje poticane javnim sredstvima investitor je samo i isključivo Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama ili s njom po tome izjednačena javna ustanova.

2.2. Istaknuo je kako tužitelj ne može figurirati kao investitor izgradnje koja nije poticana stanogradnja i tražiti oslobođenje temeljem odredbe čl.24.st.1.točke i) Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Niti jedan drugi investitor osim APN, ovdje tužitelja i javne ustanove ne mogu biti investitorom poticane stanogradnje 2.3. Tužitelj ističe kako se predmetno oslobođenje iz čl.24st.1.toč.i) Zakona o poljoprivrednom zemljištu odnosi jedino i isključivo na APN, ovdje tužitelja odnosno na javnu ustanovu kao jedine zakonom predviđene nositelje poslova izgradnje u sklopu realizacije Programa POS-a temeljem Zakon o POS-u.

2.4. Tužitelj citira članak Zakona o POS-u, te navodi da je sukladno navedenom na predmetnoj čestici realiziran Program društveno poticane stanogradnje temeljem Zakon o POS-u.

2.5. Poziva se na čl.24.st.1. točka i) Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 39/13 i 48/15) koji propisuje da se investitor oslobađa plaćanja naknade za prenamjenu pri građenju stambenih objekata poticane stanogradnje. Istaknuo je da je predmetna višestambena građevina izgrađena kroz Program društveno poticane stanogradnje. Naveo je kako je prvostupanjsko tijelo i tuženik zauzelo neosnovan stav da je tužitelj dužan podmiriti naknadu jer su u sklopu višestambene građevine sa 519 stanova , izgrađeni i poslovni prostori.

2.6. Tužitelj navodi kako nije uzeto u obzir načelo razmjernosti i pretežnog interesa. Naglasio je kako je na predmetnoj čestici izgrađeno 519 stanova iz programa društveno poticane stanogradnje i da je pretežna namjena predmetne građevine stambena.

2.7. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te osloboditi tužitelja kao investitora građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu poziva se na razloge obrazloženja osporavanog rješenja kod kojih ostaje u cijelosti.

3.1. Predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja

4. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavanu odluku tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu. Održana je i usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te odsutnosti uredno pozvanog tuženika , čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj :36/24 dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Uvodno se napominje kako je tuženik svojim izostankom s rasprave propustio dodatno obrazložiti svoje stavove.

Na raspravi tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva ističući da je odluka tuženika nezakonita. Nema daljnjih dokaznih prijedloga.

4.2. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporene odluke tuženika, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje.

5. Člankom 21.st.1.Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine, broj: 39/13 i 48/15) propisano je da se jednokratna naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

6. Odredbom čl.3.st.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, masline , vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

7. Člankom 22.st.3. istog Zakona propisano je da se poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje u iznosu od 25% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

8. Članak 23.st.1.cit.Zakona propisuje da rješenje o naknadi donosi nadležni ured uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu, na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

9. Odredbom članka 24.sts.1.točka i).Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da se investitor oslobađa plaćanja naknade za prenamjenu pri gradnji stambenih objekata poticane stanogradnje.

10. Sud navodi kako je tuženik i prvostupanjsko tijelo navedenu činjenicu u cijelosti zanemario.

11. Sud ukazuje kako su sukladno čl.9.st.1.Zakona o društveno poticanoj stanogradnji (Narodne novine, broj: 109/01., 82/04., 76/07., 38/09., 86/12., 07/13-. 26/15 i 57/18) nositelji investitorskih poslova u vezi s izgradnjom , najmom i prodajom stanova APN, ovdje tužitelj i javne ustanove. Sukladno članku 9 a, st.1.i 2. istog Zakona, APN (ovdje tužitelj) u obavljanju poslova iz čl.9 ovoga Zakona posluje u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske. Tužitelj, kao investitor u skladu s predvidivim javnim sredstvima i stambenim potrebama planira izgradnju stanova u određenom opsegu, te uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za graditeljstvo utvrđuje provedbeni program društveno poticane stanogradnje u skladu s kojim onda APN (tužitelj) pribavlja sredstva za izgradnju.

12. Sud smatra kako je pobijano rješenje nezakonito te je trebalo tužitelja osloboditi plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta sukladno čl.24.st.1.toč.1.Zakona o poljoprivrednom zemljištu. To stoga što je na predmetnoj čestici izgrađeno ukupno 519 stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje, te je pretežna namjena predmetne građevine stambena, a ista je i izgrađena temeljem odredbi Zakona o POS-u. Tužitelj, kao nositelj investitorskih poslova u izgradnju ulaže sredstva RH to je i u smislu načela ekonomičnosti i svrhovitosti potrebno tužitelja osloboditi plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta.

13. Obzirom na naprijed navedeno, Sud ne može ocijeniti pravilnim zaključak tuženika kako je tužitelj obvezan platiti naknadu za prenamjenu poljoprivrednog u građevinsko zemljište obzirom su kao investitori uz 519 stanova izgradili i 9 poslovnih prostora.. Tužitelj je izgradnju predmetne građevine sa 519 stanova realizirao temeljem čl.17.a Zakon o društveno poticanoj stanogradnji i to na način da je sklopio uzastopne pravne poslove sa trgovačkim društvom KAMGRAD d.o.o odnosno otkupio je zemljište i projektnu dokumentaciju te sklopio ugovor o građenju stambeno-poslovne građevine, pretežno stambene namjene. Tužitelj je kao investitor i neprofitna pravna osoba te ostvaruje svrhu Zakona o društveno poticanoj stanogradnji koja se ogleda u zadovoljavanju potreba i poboljšavanja kvalitete stanovanja što šireg kruga građana sustavom izgradnje stanova, odnosno stambenih zgrada. Sukladno naprijed navedenom formira se i kupoprodajna cijena po m2 stana na temelj stvarnih troškova izgradnje.

14. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti zakonitim.

15. Valjalo je stoga, temeljem čl.117st.1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I i II ove presude nije dopuštena žalba, a protiv točke III ove presude podnosi se žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41

2. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Vukovarska 78

3. U spis