REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2084/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika: CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 347,45 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 457,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice od 347,45 eura potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 28. kolovoza 2024. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki I. izreke ove presude, u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 6,64 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2025. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. listopada 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je 24. lipnja 2024. nastala šteta na motornom vozilu marke i tipa HYUNDAI BAYON, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – osiguranika, OŠO, [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

Ističe da je tužitelj izvršio popravak navedenog vozila te je oštećenoj OŠO ispostavio račun br. 1407-21340-1 na iznos od 1.448,90 eura (PDV uključen).

Nadalje pojašnjava da je tuženik temeljem police kasko osiguranja izvršio isplatu iznosa od 1.101,45 eura, čime je tužitelj podmirio samo djelomičan iznos predmetne štete dok je za preostali iznos do onog iz računa navedeno da predstavlja razliku u visini cijene rada limara i lakirera koji oni priznaju i one koje naplaćuje tužitelj. OŠO je svoju tražbinu u visini od 347,45 eura, ustupila tužitelju.

Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 1.101,45 eura po računu, međutim nije platio iznos od 347,45 eura, te nije u potpunosti nadoknadio štetu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004211155056, kao i nastanak samog štetnog događaja, te da je 27. lipnja 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine, te je po obradi zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 1.101,45 eura - isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim.

Slijedom navedenog osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom OŠO, te zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Tuženik također osporava naznačenu stopu zatezne kamate.

3. Podneskom od 20. siječnja 2025., koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći, u bitnome, da se generalno protivi svim navodima tuženika iz istih, kao potpuno pravno neosnovanim.

4. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim u odnosu na glavno potraživanje.

6. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, što tuženik čini nespornim, kako je OŠO u štetnom događaju 24. lipnja 2024. oštećeno vozilo, marke i tipa HYUNDAI BAYON, reg. oznake [registarska oznaka].

Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećenoj OŠO izdao račun br. 1407-21340-1 na iznos od 1.448,90 eura (PDV uključen).

Iz navedenog proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici kasko osiguranja oštećenice prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.

7. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je oštećenica OŠO svoje preostalo potraživanje od tuženika (nakon djelomične uplate tuženika) u iznosu od 347,45 eura (razlika u visini cijene rada limara i lakirera koju tuženik priznaje i one koje naplaćuje tužitelj) ustupio tužitelju. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove u iznosu od 52,00 eura+PDV po satu, te trošak cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 52,00 eura+PDV po satu (razliku od 347,45 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koju tuženik priznaje), to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 347,45 eura.

8. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

9. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 27. lipnja 2024. proizlazi da je oštećenica OŠO podnijela zahtjev tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (28. kolovoza 2024.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenica OŠO i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

10. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 1407-21340-1, odnosno po cijeni radnog sata za limarske radove u iznosu od 52,00 eura+PDV po satu, odnosno cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 52,00 eura+PDV po satu, već po cijeni sata rada koju priznaje tuženik, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

11. Iz računa tužitelja broj br. 1407-21340-1 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke i tipa HYUNDAI BAYON, reg. oznake [registarska oznaka], vlasnika OŠO, te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 1.448,90 eura (PDV uključen) te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 8,6 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 52,00 eura+PDV.

12. Iz Cjenika tužitelja, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat (autolimarski i autolakirerski radovi) po cijeni od 52,00 eura+PDV (odnosno 65,00 eura s uključenim PDV-om).

13. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj OŠO fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenica mogla slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećenici naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

15. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

16. Tužitelj je porezni obveznik sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20) kojom je propisano da je porezni obveznik u smislu toga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Tužitelj, kao pravna osoba, obavlja gospodarsku djelatnost pa je porezni obveznik u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

17. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.

18. Oštećenica OŠO je bila dužna platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja joj je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njena imovina.

19. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

20. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 20. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 13. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, te zastupanja na ročištu radi objave presude od 20. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife..

Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a), dok je za preostali zatraženi dio navedene pristojbe u iznosu od 6,64 eura odbijen, obzirom mu navedeni trošak nije nastao, i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke.

22. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

U Zagrebu 20. ožujka 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. na roč uz pristojba za presudu

2) tuženiku na ročištu

3) kal