REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1289/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan i drugi iz Rijeke, protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o., OIB 07330149920, Zagreb, Krapinska 45, kojeg zastupaju punomoćnice Marijeta Kozina i Helena Markez Ćosić, odvjetnice u Zagrebu, radi zaštite autorskog prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1333/2021-18 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1333/2021-18 od 15. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom odlučio:

„I./ Utvrđuje se da je tuženik RTL Hrvatska d.o.o. Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920 povrijedio moralna autorska prava tužitelja ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da je fotografiju tužitelja oznake DSC_1204 koju fotografiju objavio i koristio u emisiji RTL Vrijeme dana 03. listopada 2020. godine bez navođenja tužitelja kao autora te mu se zabranjuje u buduće svako takvo i slično postupanje.

II./ Nalaže se tuženiku RTL Hrvatska d.o.o. Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920 isplatiti tužitelju ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava iznos od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20. listopada 2021. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III./ Izreka ova presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“ u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi ukupno prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 602,31 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na priznati trošak teku od dana presuđenja 15. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je utvrdio da je tužitelj autor jedne fotografije (munja oznake DSC_1204) koju fotografiju je tuženik objavio i koristio u emisiji RTL „Vrijeme“ 03. listopada 2020., a bez da je pri tome tužitelja naveo kao autora tako korištene fotografije. Na utvrđeno činjenično stanje primijenjene su odredbe članaka 13., 15., 172., 177. i 178. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18; dalje: ZAPS) kao i odredbe članka 1099., članka 1100 stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članaka 155. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3.1. Tuženik je na temelju odredaba članaka 348. i 353. ZPP-a izjavio žalbu protiv predmetne presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.2. Prvenstveno, tuženik navodi kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u točki II. izreke pobijane presude jer je tuženiku naložio isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava iznos od 5.000,00 kuna, iako novčana jedinica kuna više ne postoji budući da je od 1. siječnja 2023. euro postao zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. U točki IV. izreke sud je parnični trošak koji tuženik mora naknaditi tuženiku odredio u novčanoj jedinici euro, slijedom čega je izreka presude nejasna i nerazumljiva čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva i sama sebi proturječi.

3.3. Nadalje, tuženik ponavlja, kao u prvostupanjskom postupku, da ne osporava da je 3. listopada 2020. u emisiji RTL „Vrijeme“ objavljena fotografija tužitelja ali ističe da je upravo sam tužitelj ustupio tuženiku spornu fotografiju na korištenje, koji prilikom objave omaškom nije naznačio ime autora. Tuženik je odmah po saznanju da je u eter puštena fotografija tuženika bez da je naznačen autor, predmetnu fotografiju uklonio te smatra da presuda pod točkom I. njene izreke nije osnovana. Također smatra da je neosnovana presuda u točki III. njene izreke kojom se nalaže objava izreke presude u Večernjem listu.

3.4. Žalitelj osporava visinu tužbenog zahtjeva i poziva se na sudsku praksu s tvrdnjom da je u ovom predmetu iznos od 5.000,00 kn previsoko postavljen, slijedom čega tvrdi da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Dostavlja uz žalbu praksu na koju se poziva: presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3737/2017 od 14. veljače 2020., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1122/05, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2740/2016 od 21. veljače 2019. Postavlja hipotetsko pitanje o tome koji je to točno značaj predmetne fotografije na kojoj je prikazana munja pa je uspoređuje s fotografijom JM i NM. Osporava element gledanosti na određivanje visine naknade kao i činjenice da je emisija bila prikazana „u udarnom terminu“.

3.5. Konačno, tuženik osporava i visinu dosuđenih parničnih troškova tvrdeći da je pogrešno obračunata visina boda. Obrazlaže da je sud tužitelju dosudio trošak tužbe od 2. kolovoza 2021. u iznosu od 50 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura, što smatra pogrešnim navodeći da se vrijednost boda od 15,00 kuna (odnosno 2,00 eura) primjenjuje na radnje izvršene nakon 2. studenog 2022., sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Navedeno se odnosi i na podnesak tužitelja od 17. rujna 2021., pri čemu tuženik smatra i da je sud neosnovano dosudio tužitelju trošak za sastav tog podneska, tvrdeći da su navodi u njemu iznijeti mogli biti izneseni u samoj tužbi. Iz istih razloga smatra da podnesci od 8. veljače 2023. te od

4. travnja 2023. nisu bili potrebni.

3.6. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu svih parničnih troškova tuženiku i sudskih pristojbi po određenju suda, odnosno pobijanu presudu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Tuženikova žalba je neosnovana.

6. Ovaj je sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ispitao na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o tužbenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Svoje uvjerenje prvostupanjski sud je opravdao logičnim i provjerljivim razlozima (članak 8. ZPP-a). Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a. Okolnost da je pobijanom odlukom tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava iznos od 5.000,00 kuna, iako novčana jedinica kuna više ne postoji te je od 1. siječnja 2023. euro postao zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, navedeno ne čini pobijanu presudu nerazumljivom budući da je tako određen novčani iznos u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom odrediv, a iznosi u eurima imaju se preračunati prema fiksnom tečaju od 1,00 euro za 7.53450 kuna. Stoga, time što tužiteljevu tražbinu, prvostupanjski sud nije pretvorio u valutu euro, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Također, vice versa, okolnost da je odluka o troškovima izražena u eurima ne čini ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, kako to žalitelj tvrdi.

8. Predmet spora je zaštita prava tužitelja kao autora autorskog djela - fotografije radi povrede njegovih moralnih autorskih prava objavom fotografije bez navođenja tužitelja kao autora.

9. Između stranaka nije sporno autorstvo tužitelja nad predmetnom fotografijom, niti da ju je tuženik objavio i koristio u emisiji RTL „Vrijeme“ 3. listopada 2020., a bez da je pri tome tužitelja naveo kao autora tako korištene fotografije, sve u trajanju od 12 sekundi u završnom dijelu emisiji. Fotografija tužitelja bez oznake autorstva bila je dostupna i na linkovima: https://web.facebook.com/Švideos/902156346979541/ https://web.facebook.com/watch/?v=902156346979541.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj fotografiju snimio fotoaparatom marke NIKON D750, serijski broj [serijski broj] i da je dobrovoljno poslao predmetnu fotografiju tuženiku za objavu, ali uz uvjet da uvijek bude naveden kao autor prilikom objave njegovih fotografija. Naime, urednici emisije RTL „Vrijeme“ pozivali su autore - fotografe na dostavu svojih fotografija kako bi ih, one koje odaberu, mogli objaviti u emisiji RTL „Vrijeme“, uz napomenu da će uvijek biti navedeni kao autori. To je u uvjetima dostave fotografija bila izričito navedeno. Tužitelj je na to pristao i nikada nije tražio naknadu da korištenje fotografija u smislu naknade za iskorištavanje imovinskih autorskih prava upravo iz razloga što je njegovo ime i njegov rad prezentiran na nacionalnoj televiziji visoke gledanosti te mu to jako puno znači i predstavlja promociju za njegov rad i njegovo ime na nacionalnoj razini, sve dostupno najširem krugu ljudi.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženik povrijedio moralna autorska prava tužitelja tako da prilikom objave fotografija nije naveo ime autora, ovdje tužitelja, a što je protivno odredbama članka 15. ZAPSP-a koje propisuju: 1) Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela. 2) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj kao nositelj osobno pravnog ovlaštenja prilikom objavljivanja svog djela, kad god se njegovo djelo čini pristupačnim javnosti, ovlašten je zahtijevati da se naznači njegovo ime i može tražiti zaštitu protiv svakoga tko njegovo autorstvo osporava. Stoga je tuženik, objavom te priopćavanjem u emisiji „Vrijeme“ 3. listopada 2020. kao i na linkovima: https://web.facebook.com/Švideos/902156346979541/ https://web.facebook.com/watch/?v=902156346979541 tužiteljeve fotografije bez naznake tužitelja kao autora, počinilo povredu tužiteljevog moralnog autorskog prava na paternitet djela.

13. Slijedi da tužitelj ima pravo na zaštitu na temelju odredbe članka 172. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 177. ZAPSP-a da od tuženika, kao osobe koja je njegovo pravo povrijedila, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude, a tuženikovi žalbeni navodi kojim to osporava su neosnovani.

14. Neosnovan je žalbeni navod o tome da je tuženik prilikom objave počinio omašku pa da ne bi bio odgovoran za počinjenu povredu. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pravno relevantne činjenice da je tužitelj autor spornih fotografija i da je tuženik sporne fotografije objavio bez navođenja tužitelja kao autora. To su odlučne činjenice za donošenje odluke o povredi autorskog moralnog prava. Kako je tužitelj povredom njegovih autorskih moralnih prava pretrpio povredu prava osobnosti, to je zakonito odlučeno i o naknadi te štete u okolnostima konkretnog slučaja (članci 19. i 1046. ZOO-a). Kod odgovornosti za nematerijalnu štetu uslijed povrede autorskog prava, namjera nije nužna za ostvarivanje odgovornosti pa su irelevantni žalbeni navodi o tome da je do povrede došlo omaškom. Naime, autorska prava štite interese autora ili nositelja prava, a povreda tih prava može nastati i uslijed nehata ili nemara, omaškom kako kaže žalitelj, dakle i bez namjere. To znači da, čak i ako tuženik nije namjerno prekršio tužiteljevo autorsko pravo, odgovoran je za nastalu štetu jer nije postupao s potrebnom pažnjom (članak 10. ZOO-a) čime je ostvario protuzakonito ponašanje koje uzrokuje štetu drugoj osobi, a za koje je predviđena odštetna odgovornost u građanskom pravu.

15. U odnosu na dosuđenu visinu pravične novčane naknade iz članka 1100. stavka 1. ZOO-a, valja reći da su u postupku pred sudom nižeg stupnja, prilikom određivanje visine te naknade cijenjene sve one kvalifikatorne okolnosti iz stavka 2. istog članka o kojima ovisi visina naknade. Sud se tako, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, rukovodio jačinom i trajanjem povredom izazvanih duševnih boli, načinom na koji su se manifestirale u životu i radu tužitelja, vodeći pritom računa i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pravni temelj je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (članak 19. u vezi s člankom 1046. ZOO-a).

16. Notorno je da neimovinska, odnosno osobna dobra, nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost i ne mogu biti ekvivalent pretrpljenoj šteti već predstavljaju pravičnu naknadu koju društvo smatra primjerenom s obzirom na značaj povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i ostale okolnosti slučaja.

17. Cilj i svrha dosude pravične novčane naknade u odnosu na tužitelja jest način da se tužitelju omogući materijalna satisfakcija kojom će povratiti narušenu duševnu ravnotežu zbog osobne povezanosti s djelom, kako bi se time što prije vratio u stanje duševne ravnoteže koje mu je narušeno štetnom radnjom (kompenzacijska funkcija).

18. Osim toga, pravična novčana naknada ima i preventivnu funkciju, jer njezina dosuda potiče potencijalne štetnike da se pridržavaju zakonskih normi i poštuju moralna autorska prava. Time se autorima pruža dodatna zaštita i stimulira se odgovorno ponašanje prema njihovim kreativnim djelima. Na ovaj način, pravni okvir nastoji osigurati ravnotežu između kompenzacije za štetu koju je autor pretrpio i prevencije daljnjih povreda u budućnosti.

19. Imajući na umu sve utvrđene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, te dosudivši tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 663,61 eura (5.000,00 kn) pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a u vezi s člankom 223. stavkom 1. ZPP-a.

20.1. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na odluke drugih sudova, ovaj sud ukazuje kako tako donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drukčije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (članak 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10, 85/10 i 5/14). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg drugog suda.

20.2. Vezano za hipotetsko pitanje postavljeno u žalbi o tome koji je to točno značaj predmetne fotografije na kojoj je prikazana munja u usporedbi s fotografijom JM i NM iz imenovanih odluka ovog suda, ističe se da vrednovanje značaja fotografije kao autorskog djela može biti subjektivan proces ako se oslanja na različite faktore kao što su kulturni, estetski, povijesni i osobni za procjenu važnosti i vrijednosti fotografija. S druge strane, prema odredbama članka 5. stavaka 1. i 2. ZAPSP-a fotografija koja je originalna i individualna intelektualna tvorevina uživa zaštitu po tom zakonu i ne primjenjuju se nikakva druga mjerila ili kriteriji (tako i u odluci Europskog suda C-145/10 - Painer od 1. prosinca 2011. i dr.). Dakle, jedini kriterij zaštite jest da se radi o originalnom i individualnom djelu, a predmetna fotografija nesporno ispunjava kriterije zaštite.

21. Tužiteljeva novčana tražbina je dospjela pa stoga tužitelj osnovano potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos, od 20. listopada 2021. pa do isplate, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose (članak 1103. ZOO-a).

22. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da osoba čije je autorsko pravo povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika.

23. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka jer je donijeta sukladno članku 154. stavku 1., člancima 155. i 164. ZPP-a budući da je tužitelj uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom. Neosnovan je žalbeni navod tuženika o nepravilnoj primjeni vrijednosti boda za trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku. U vrijeme donošenja pobijane presude vrijedila je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), koja je na snazi od 25. studenog 2023. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. U prijelaznim i završnim odredbama propisano je da ranije odredbe Tbr. 52. stavci 5. i 6. Tarife o dospjelosti naplate odvjetničke usluge se primjenjuju i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu ove Tarife/23, a koje odredbe propisuju da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Za sastav podneska od 17. rujna 2021. pravilno je dosuđen iznos od 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) jer se radi o obrazloženom podnesku u kojem je tužitelj navodio sudsku praksu koja je suprotna sudskoj praksi na koju se poziva tuženik pa se ne može reći da taj podnesak nije bio potreban. Isto se odnosi i na ime sastava podnesaka od 8. veljače 2023. i 4. travnja 2023. u iznosu od po 12,50 bodova, (Tbr. 8/4 Tarife).

24. Valjalo je stoga temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 20. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić