Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-289/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa] str. 112, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici Andrijana Dodig, odvjetnica u Zagrebu, Ksaver 105 i Aleksandar Jakić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 13 protiv tuženika MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Jurlina, odvjetnik u [adresa], radi ispravka, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. i nakon objave 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e :

Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela Gračac od 2. studenog 2022. godine poslovni broj Z- 1599/2021 na način da se vlasnikom nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gračac u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to :

1. kčbr. [katastarska čestica] oranica mala petinica površine 342 m²

2. Kčbr. [katastarska čestica] oranica njiva pred ogrecima površine 864 m²

3. kčbr. [katastarska čestica] pašnjak jama kod zida površine 272 m²

4. kčbr. [katastarska čestica] pašnjak ogrečić površine 614 m²

5. kčbr. [katastarska čestica] oranica i livada ukupne površine 975 m²

6. kčbr. [katastarska čestica] oranica cijepčić u petina površine 455 m²

7. kčbr. [katastarska čestica] oranica cijepčić površine 228 m² dio

8. kčbr. [katastarska čestica] oranica potkućnica površine 1328 m²

9. kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor kasar površine 84 m²

10. kčbr. [katastarska čestica] oranica vrta pod kućom površine 192 m²

11. kčbr. [katastarska čestica] oranica petina više uvale površine 210 m²

12. kčbr. [katastarska čestica] oranica uvala do puta površine 493 m²

13. kčbr. [katastarska čestica] oranica petina pod putom površine 591 m²

14. kčbr. [katastarska čestica] oranica petina do puta površine 493 m²

15. kčbr. [katastarska čestica] oranica evramova petina površine 237 m²

16. kčbr. [katastarska čestica] oranica pištinica površine 521 m²

17. kčbr. [katastarska čestica] livada gnjatina dolina površine 241 m²

18. kčbr. [katastarska čestica] livada gnjatina dolina površine 1077 m²

upiše tužitelj TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], T str.112, Bielefeld, Njemačka u 2/3 dijela u odnosu na cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari utvrdi vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TF iz [adresa] str. 112, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.017,14 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 12. listopada 2023. godine tužitelj je naveo da je pred ovim sudom kod Zemljišnoknjižnog odjela Gračac proveden pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak po prijedlogu tuženika kao predlagatelja u kojem je 2. studenog 2022. godine doneseno rješenje poslovni broj Z-1599/2021 kojim se ispravlja zemljišnoknjižno stanje i dopušta uknjižba prava vlasništva na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] sve upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena dotadašnjeg vlasnika TF pok. M, [adresa], ovdje tužitelja u 2/3 dijela u korist MF, ovdje tuženika odnosno po spajanju suvlasničkog udjela od 1/3 dijela na kojem je tuženik već uknjižen, upis tuženika za cijelo, dok se točkom II navedenog rješenja nalaže provedba rješenja u zemljišnoj knjizi uz brisanje zabilježbe vođenja ovog postupka u roku od 30 dana od dostave rješenja. Tužitelj tvrdi kako nije bilo zakonskih uvjeta za donošenje navedenog rješenja budući da je isto doneseno na temelju neistinitih iskaza svjedoka i predlagatelja kao i na temelju nepotpune i nedostatne dokumentacije. Naime, odredbom članka 208 stavaka 1 i 3 Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se pojedinačni ispravni postupak provodi kada za to postoji opravdani razlog, a opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kada je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njenu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama Zakona o zemljišnim knjigama može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa. Smatra da u pojedinačnom ispravnom postupku tuženik kao predlagatelj nije dostavio niti jednu ispravu kojom bi učinio vjerojatnim da mu pripada pravo na predmetnim nekretninama u 2/3 dijela koje su vlasništvo tužitelja, a zemljišnoknjižni sud svoju odluku utemeljio je na lažnim iskazima svjedoka PF i EF i tvrdnji tuženika da je kupio suvlasnički dio tužitelja usmenom pogodbom s njegovom sestrom VF iako u spis nije dostavio bilo kakvu potvrdu o isplati kupoprodajne cijene za koju tvrdi da je isplatio tužiteljevoj sestri. Ističe kako je tuženik pred sudom namjerno zatajio podatke o nasljednicima VF kao i podatke o TF jer je vrlo lako mogao pribaviti rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Novom Sadu iza pok. VF poslovni broj O-1571/12 od 28. kolovoza 2012. godine iz kojeg je vidljivo da su njezini zakonski nasljednici brat TF, [adresa], 15191 Bielefeld, T str. 112 te nećakinje koje su kćerke brata DF: P E iz [adresa] i CF iz [adresa]. Nadalje ističe da nikada nije imao namjeru prodati svoju zemlju u [adresa] te da mu se tuženik u više navrata obraćao telefonskim putem radi prodaje predmetnih nekretnina što je tužitelj izričito odbio te se jasno i nedvosmisleno očitovao kako ni u budućnosti nema namjeru prodati predmetne nekretnine. Posebno ističe da nije bilo nikakvog dogovora između njega i sestre VF da bi joj prepustio svoj suvlasnički dio nekretnina na način kako je to naveo tuženik u prijedlogu za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka odnosno pok. VF nije imala nikakva ovlaštenja niti pravnu osnovu da proda ili na bilo koji drugi način raspolaže suvlasničkim dijelom nekretnina tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj smatra kako je više nego očito da je tuženik iskoristio situaciju spleta okolnosti da je VF umrla i da je tužitelj dugi niz godina u inozemstvu i ne dolazi u [adresa] da bi na protupravan način putem lažnih iskaza svjedoka i zatajivanjem podataka ishodio za sebe materijalnu dobit prisvajanjem prava na nekretninama koje su u vlasništvu tužitelja. Stoga predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev tužitelja na način da se briše neistinit/nevaljan upis izvršen temeljem rješenja Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z-1599/2021 od 2. studenog 2022. - uknjižba prava vlasništva za korist tuženika MF za 2/3 dijela u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja. Uz tužbu tužitelj je dostavio rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Novom Sadu poslovni broj O-1571/12 od 28. kolovoza 2012. godine iza pok. VF, kopiju putovnice tužitelja i rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z-1599/2021-12 od 16. travnja 2021. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naveo da je je knjižni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina za cijelo još od 2011. godine. Smatra da je u pojedinačnom ispravnom postupku priložio pravno valjanu dokumentaciju te je nakon provedenog postupka utvrđeno da je vlasnik i posjednik za cijelo predmetnih nekretnina. Navodi kako su netočne i neosnovane tužiteljeve tvrdnje da je rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gračac na osnovu kojeg se tuženik upisao kao vlasnik za cijelo na predmetnim nekretninama nezakonito odnosno da za donošenje istog nije bilo zakonskih uvjeta te da tužitelj nema pravo revidirati zakonito proveden pojedinačni ispravni postupak, već je eventualno bio ovlašten podnijeti prigovor u ispravnom postupku, a što nije učinio. Smatra da je zemljišnoknjižni sud razmotrio cjelokupnu priloženu dokumentaciju i saslušao svjedoke koje je tuženik kao predlagatelj predložio, a koji su tijekom rasprave za odlučivanje u ispravnom postupku, istaknuli sve ono što su znali o sestri tužitelja te sva saznanja koja su imali o prodaji predmetnih nekretnina tuženiku. Radi se o svjedocima koju su međaši i susjedi u [adresa] dok je svjedok EF bila susjeda tužiteljeve sestre u [adresa]. Ističe kako saslušani svjedoci nisu lažno svjedočili kako to tvrdi tužitelj, nego su svoje iskaze iznosili sukladno svojim saznanjima koja su imali o predmetu spora. Tuženik tvrdi da mu je sestra tužitelja pok. VF svoj suvlasnički dio od 1/3 dijela prodala još 2007. godine te je temeljem tog pravnog posla upisao suvlasništvo na 1/3 dijela. Nakon provedbe ugovora tuženik je znao i bio svjestan upisa tužitelja u zemljišnoj knjizi, međutim, sestra tužitelja ga je 2011. godine kontaktirala i rekla mu da je spremna prodati i preostali suvlasnički dio koji na kojemu je upisan njezin brat, ovdje tužitelj budući da joj je usmeno darovao svoj suvlasnički dio jer je uzdržavala njihovu pok. majku JF, a osim toga, rekao joj je da nema namjeru vratiti se u Hrvatsku. Tuženik tvrdi da se od 2007. godine kada je stupio u posjed predmetnih nekretnina, tužitelj nikada nije pojavljivao niti brinuo o predmetnim nekretninama niti provjeravao njihovo stanje pa nije imao razloga posumnjati u istinitost tvrdnji pok. VF. Tvrdi da je od 2011. godine u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu nekretnina za cijelo i da mu nitko nikada nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo nekretnina sve do pokretanja ovog postupka. Naglašava kako je drugi pravni posao s pok. VF sklopio usmeno iz razloga jer je ista bila bolesna te je radi potvrde da je zaključio ugovor i isplatio kupoprodajnu cijenu sa sobom kao svjedoka poveo PF. Navodi kako su netočne tvrdnje tužitelja da mu se više puta obraćao za prodaju njegovog suvlasničkog udjela na predmetnim nekretninama. Ističe kako je uložio znatna financijska sredstva na predmetnim nekretninama te da je neživotno i nelogično ulagati financijska i druga sredstva znajući da pravo vlasništva na nekretninama nije zakonito, istinito i pošteno. Osim što je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao na temelju pravnog posla, tvrdi da svoje pravo vlasništva izvodi i na temelju zakona odnosno na temelju instituta dosjelosti jer je od sklapanja prvog kupoprodajnog ugovora 2007. godine te usmenog sklapanja drugog kupoprodajnog ugovora 2011. godine u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina te je iste koristio kao svoje i to mu nitko nije osporavao, a niti je sve do sada imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati ih. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tuženika na plaćanje troškova ovog postupka. Uz odgovor na tužbu tuženik je u spis dostavio rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z- 1599/2021 od 28. listopada 2022. godine.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Novom Sadu poslovni broj O-1571/12 od 28. kolovoza 2012. godine; izvršen je uvid u spis Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z-1599/2021 te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka ĐF, PF i EF.

4. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

- da je tuženik kao predlagatelj 29. ožujka 2021. godine kod Zemljišnoknjižnog odjela Gračac pokrenuo pojedinačni ispravni postupak na katastarskim česticama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su na dan 24. veljače 2021. godine predmetne nekretnine bile upisane u suvlasništvu predlagatelja, ovdje tuženika u 1/3 dijela i tužitelja TF u 2/3 dijela;

- da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z-1599/2021 od 16. travnja 2021. temeljem odredbe članka 209 Zakona o zemljišnim knjigama pokrenut i otvoren pojedinačni ispravni postupak na nekretninama oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem postupku je predlagatelj, ovdje tuženik predložio da se u zemljišnoj knjizi izvrši ispravak na način da se briše pravo vlasništva s imena upisanog suvlasnika TF, ovdje tužitelja uz istodobni upis prava vlasništva na ime i za korist predlagatelja, ovdje tuženika u cijelosti;

- da je nakon provedene rasprave za ispravak rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z-1599/2021 od 2. studenog 2022. godine ispravljeno zemljišnoknjižno stanje i dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica mala petinica površine 342 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica njiva pred ogrecima površine 864 m², kčbr. [katastarska čestica] pašnjak jama kod zida površine 272 m², kčbr. [katastarska čestica] pašnjak ogrečić površine 614 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica i livada ukupne površine 975 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica cijepčić u petina površine 455 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica cijepčić površine 228 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica potkućnica površine 1328 m², kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor kasar površine 84 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica vrta pod kućom površine 192 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica petina više uvale površine 210 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica uvala do puta površine 493 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica petina pod putom površine 591 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica petina do puta površine 493 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica evramova petina površine 237 m², kčbr. [katastarska čestica] oranica pištinica površine 521 m², kčbr. [katastarska čestica] livada gnjatina dolina površine 241 m² i kčbr. [katastarska čestica] livada gnjatina dolina površine 1077 m² u korist predlagatelja, ovdje tuženika MF za cijelo;

- da je tuženik 16. travnja 2007. godine zaključio ugovor o kupoprodaji 1/3 suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina VF upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 5.000,00 EUR;

- da tuženik 2011. godine nije zaključio pisani ugovor o kupoprodaji 2/3 suvlasničkog dijela nekretnina tužitelja TF upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] niti posjeduje pisanu potvrdu o isplati kupoprodajne cijene za taj suvlasnički dio.

5. U svom iskazu svjedok ĐF, kćerka tužitelja izjavila je da pok. VF nikada nije spominjala dogovor s njezinim ocem o prodaji predmetnih nekretnina, već je 2002. godine izjavila da će svoj dio na nekretninama prepisati na tužiteljevu kćerku; da je tek prije dvije godine (2022. godine) saznala da njezin otac više nije upisan kao vlasnik nekretnina; da njezin otac nije bio u dobrim odnosima sa svojom sestrom i da je zajedno s bratom na predmetnim nekretninama izgradio kuću.

6. Svjedok PF u svom je iskazu navela da je tuženik od tužiteljeve sestre VF 2007. godine kupio kuću odnosno ruševinu od betonskih blokova; da joj je tuženik ispričao da je kupio samo dio tih nekretnina i da mu je VF rekla da će uzdržavati majku do smrti i da će zbog toga dogovoriti s bratom da nekretnine pripadnu njoj u vlasništvo u cijelosti; da je VF kasnije pozvala tuženika i rekla mu da joj je brat ostavio kuću i zemljište; da je 2010. ili 2011. godine s tuženikom bila kod VF u [adresa] i da je tuženik VF dao 8.000,00 ili 10.000,00 EUR na ruke; da tuženik i VF nisu zaključili pisani kupoprodajni ugovor niti su potpisivali kakve dokumente kod javnog bilježnika; da je VF tom prilikom rekla da tužitelj nema nikoga.

7. Svjedok EF u svom je iskazu navela da tuženika poznaje od 2007. godine kada je kupio zemljište i kuću od VF i počeo dolaziti u [adresa]; da je čula da VF ima brata TF kojeg su zvali V; da joj bilo poznato da tužitelj živi u inozemstvu, ali nije znala da ima suprugu i djecu niti joj je VF o tome govorila; da je poznavala njihovu majku JF koja je živjela u [adresa]; da joj je VF rekla da je 2007. godine prodala nekretnine tuženiku; da joj je 2010. ili 2011. godine VF rekla da joj je brat dao svoj dio i da se čula s tuženikom te da će mu prodati i taj dio; da VF nije pitala jesu li zaključili pisani ugovor ili potpisali nekakav dokument i da joj je VF rekla da je tuženik sve platio.

8. U svom iskazu tužitelj je naveo da je prije 20 godina u više navrata razgovarao s tuženikom jer se interesirao za kupnju njegovog dijela nekretnina te da je tada od tuženika tražio iznos od 50.000,00 EUR, ali se tuženik o tome nije očitovao. Nakon toga čuo je da je VF prodala svoj suvlasnički dio za 5.000,00 EUR, a od rođaka iz Nizozemske čuo je da tuženik uređuje posjed. Predmetne nekretnine on i sestra naslijedili su od oca D. Tvrdi da sa sestrom nije imao nikakav dogovor da proda nekretnine niti joj je na bilo koji način prenio svoj suvlasnički dio od 2/3 dijela. Na predmetnim nekretninama je 80-ih godina prošlog stoljeća izgradio kuću. Tvrdi da je tuženik znao da on živi u [adresa]. Od suda nije dobio poziv za zemljišnoknjižni postupak. Smatra kako je tuženik bespravno prepisao njegov posjed bez ikakve valjane dokumentacije.

9. Tuženik je u svom iskazu naveo da je 2021. godine pokrenuo pojedinačni ispravni postupak kod Zemljišnoknjižnog odjela Gračac te da je prijedlogu priložio ugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg je 2007. godine zaključio s VF u [adresa]. Tada je kupio suvlasnički dio VF. Kupoprodajna cijena iznosila je 5.000,00 EUR, a novac je dao VF na ruke. Prije zaključenja ugovora provjerio je zemljišnoknjižno stanje i utvrdio da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisani VF i njezin brat, ovdje tužitelj. Tvrdi da je pokušavao pronaći TF, međutim nitko u selu nije imao saznanja o tome gdje se nalazi i je li uopće živ. Navodi kako nije točno da je kontaktirao tužitelja prije 20 godina interesirajući se za kupnju njegovog posjeda budući da nije imao njegove kontakt podatke, već je komunicirao isključivo s VF. Nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji 2007. godine VF mu je rekla da je s bratom dogovorila da će joj pripasti nekretnine u cijelosti jer je uzdržavala majku. Naknadno, točnije 2011. godine VF mu je javila da je riješila imovinske odnose s bratom nakon čega je otišao u Novi Sad gdje je VF isplatio ostatak kupoprodajne cijene odnosno iznos od 10.000,00 EUR. Nisu zaključili pisani ugovor o kupoprodaji jer je vjerovao VF. Nije tražio ni potvrdu o predaji novca. Ističe da je prethodno provjeravao zemljišnoknjižno stanje i utvrdio da je tužitelj bio upisan u 2/3 dijela. (naknadno je tuženik odgovarajući na pitanja punomoćnika tužitelja iskazao da prije odlaska u Novi Sad 2011. godine nije izvršio provjeru u zemljišnim knjigama). To je rekao i VF te je smatrao da će ona to formalno riješiti čim stupi u kontakt s bratom. VF nije predložio da kontaktira brata u Njemačkoj vezano uz njegov suvlasnički dio. VF je kasnije smještena u starački dom gdje ju je posjećivao i pitao je vezano za prijenos prava vlasništva, a ona je svaki put odgovorila da tu nikada neće biti nikakvih problema. VF je umrla 2012. godine te sve do 2021. godine nije uredio imovinsko-pravne odnose budući da ga nitko nije smetao u posjedu. Tek 2021. godine "palo mu je na pamet" da sredi imovinskopravne odnose. Nakon pojedinačnog ispravnog postupka znajući da će se upisati na suvlasničkom dijelu tužitelja nije imao potrebu kontaktirati tužitelja jer ni on nije kontaktirao njega. Tvrdi da mu je VF rekla da će joj predmetne nekretnine pripasti u cijelosti i da je to riješila s bratom, ali nije tražio nikakav formalan dokaz o tome niti mu je poznato kako je ona to riješila. Ističe kako bi i Bogdankin dio nekretnina kupio i bez zaključenja pisanog ugovora o kupoprodaji jer joj je vjerovao na riječ.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se briše neistinit/nevaljan upis izvršen u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z-1599/2021 od 2. studenog 2022. - uknjižba prava vlasništva za korist MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 2/3 dijela u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja.

11. Međutim, iz povijesnog dijela tužbe kao i činjenica utvrđenih tijekom postupka nesporno proizlazi kako u konkretnom slučaju tužitelj pobija upis izvršen u pojedinačnom ispravnom postupku te bi stoga njegov tužbeni zahtjev trebao biti usmjeren tako da se ispravi određeni upis u zemljišnoj knjizi glede određenog zemljišnoknjižnog uloška ispravljenog u pojedinačnom ispravnom postupku. Naime, zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ima pravo osoba čiji je upis odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, a pasivno legitimirane osobe u takvoj parnici bile bi osobe u čije je korist određeni upis obavljen kod pojedinačnog ispravnog postupka odnosno njihovi pravni slijednici.

12. Neistinit ili nevaljan upis u zemljišnoj knjizi postoji kada u času kad je upis bio zahtijevan, za njegovu provedbu i nastupanje pravnih učinaka nisu bile ispunjene pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava. Tako će npr. upis knjižnog prava biti neistinit kada u času kad je bio zahtijevan nisu bile ispunjene pretpostavke koje za stjecanje, promjenu ili prestanak knjižnog prava određuju odredbe materijalnog prava koje uređuju takvo knjižno pravo, a upis neke pravne činjenice bit će neistinit kad je upisana činjenica za čiji upis nisu bile ispunjene sve pretpostavke potrebne za njezin upis ili kad takva pravna činjenica uopće nije nastala. Dakle, neistinit ili nevaljan upis u zemljišnu knjigu ne može se ispravljati tužbom za ispravak već nezadovoljna stranka takvo rješenje o upisu za kojeg tvrdi da je nevaljan ili neistinit može pobijati pravnim lijekovima ili brisovnom tužbom koja je po svojoj naravi stvarnopravna tužba i u takvom postupku bi stranka dokazivala neistinit upis tuženika na nekretninama.

13. Stoga je sud rješenjem poslovni broj P-289/2023-18 od 10. siječnja 2025. godine pozvao tužitelja da sukladno odredbi članka 109 stavaka 1 i 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) u roku od 8 dana postavi tužbeni zahtjev na način da isti bude usmjeren tako da se ispravi određeni upis u zemljišnoj knjizi glede određenog zemljišnoknjižnog uloška ispravljenog u pojedinačnom ispravnom postupku (tužba za ispravak) s upozorenjem da će se u suprotnom smatrati da ustraje na prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe od 12. listopada 2023. godine.

14. Podneskom od 13. siječnja 2025. tužitelj je postupajući po uputi suda iz rješenja od 10. siječnja 2025. postavio tužbeni zahtjev tako da istim zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog rješenjem Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela Gračac od 2. studenog 2022. godine poslovni broj Z-1599/2021 na način da se vlasnikom nekretnina za 2/3 dijela upisanih kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gračac u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše tužitelj u 2/3 dijela u odnosu na cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

15. U podnesku od 11. veljače 2025. godine tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja pozivajući se na odredbu članka 191 stavka 1 ZPP prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka i na odredbu stavka 2 istog članka prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

16. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

17. U odnosu na istaknuti prigovor preinake tužbenog zahtjeva ističe se sljedeće: odredbom članka 191 stavka 1 ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 3 istog članka propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

18. Uzimajući u obzir sadržaj propisa iz članka 191 ZPP, po ocjeni suda, u konkretnom slučaju tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev. Prije svega, ističe se kako je tužitelj podneskom od 13. siječnja 2025. godine uredio tužbeni zahtjev postupajući po uputi suda iz rješenja od 10. siječnja 2025. godine. Tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 13. siječnja 2025. godine ne zasniva se na drugačijem činjeničnom stanju i drugačijem kompleksu činjenica od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu jer uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa u zemljišnoj knjizi određenog rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Gračac od 2. studenog 2022. godine poslovni broj Z-1599/2021 na način da se vlasnikom nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše tužitelj u 2/3 dijela u odnosu na cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika dok je ranije postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao brisanje neistinitog/nevaljanog upisa izvršenog temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Gračac poslovni broj Z-1599/2021 od 2. studenog 2022. za korist tuženika MF za 2/3 dijela u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja.

19. Dakle, tužitelj zahtijeva ispravak upisa u zemljišnoj knjizi koji je određen rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Gračac za korist tuženika uz istodobnu uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog rješenja odnosno upis tužitelja u 2/3 dijela u odnosu na cijelo i brisanje upisa tuženika na tom suvlasničkom dijelu. Stoga se ne radi ni o kakvoj promjeni istovjetnosti zahtjeva niti povećanju postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći odnosno promjeni sadržaja tužbenog zahtjeva tužitelja niti novi tužbeni zahtjev tužitelja u sebi obuhvaća novi činjenični opis.

20. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja treba reći da se radi o tužbi za ispravak iz odredbe članka 205 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 - dalje u tekstu: ZZK) prema kojoj zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalog, osobe čiji je upis odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati s time da prema stavku 2 istog članka pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, a trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa.

21. Iz stanja spisa proizlazi nesporna činjenica da je kod Zemljišnoknjižnog odjela Gračac proveden pojedinačni ispravni postupka u kojem tužitelj kao upisani suvlasnik predmetnih nekretnina (upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) nije sudjelovao niti mu je dostavljena odluka suda o prijedlogu predlagatelja odnosno rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gračac od poslovni broj Z-1599/2021 od 2. studenog 2022. godine.

22. Između stranaka nije sporno da je tuženik 16. travnja 2007. zaključio kupoprodajni ugovor godine sa sestrom tužitelja VF kojim je ista prodala tuženiku svoj suvlasnički dio nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 1/3 dijela za iznos od 5.000,00 EUR.

23. Sporno je između stranaka je li tuženik od VF kupio suvlasnički dio tužitelja od 2/3 dijela predmetnih nekretnina. Tijekom dokaznog postupka, tuženik nije dokazao da je 2011. godine kupio suvlasnički dio od 2/3 dijela predmetnih nekretnina koje su u zemljišnoj knjizi upisane na ime tužitelja niti da je pok. VF isplatio kupoprodajnu cijenu za taj suvlasnički dio. Isto tako, tuženik nije dokazao da je VF imala punomoć tužitelja TF da otuđi njegov suvlasnički dio nekretnina odnosno da iste proda tuženiku. Također, tuženik nije dokazao da je VF bila upisana kao vlasnica nekretnina u 2/3 dijela koje je prema tvrdnji tuženika prodala usmenom prodajom 2011. godine.

24. Tuženik niti ne osporava da nije zaključio pisani kupoprodajni ugovor, već tvrdi da se radilo o usmenoj prodaji nakon što mu je prodavateljica VF rekla da joj je brat TF, ovdje tužitelj, prepustio svoj suvlasnički dio nekretnina. Međutim, iz podataka iz izvatka iz zemljišne knjige kao i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da pok. VF nije bila vlasnica predmetnih nekretnina niti je bila ovlaštena raspolagati suvlasničkim dijelom tužitelja pa sukladno načelu „'nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet“ (nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima) ista nije mogla na tuženika prenijeti pravo vlasništva 2/3 tužiteljevog dijela predmetnih nekretnina. Niti tuženik tijekom postupka nije dokazao da je VF stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina odnosno suvlasničkog dijela tužitelja na tim nekretninama niti je tu činjenicu tijekom postupka osporavao.

25. Tuženik tvrdi da se od 2011. godine nalazi u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu nekretnina za cijelo i da mu nitko nikada nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo nekretnina sve do pokretanja ovog postupka odnosno da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao na temelju pravnog posla, ali i na temelju zakona odnosno na temelju instituta dosjelosti jer je od sklapanja kupoprodajnog ugovora 2007. godine te usmenog kupoprodajnog ugovora 2011. godine u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina te je iste koristio kao svoje i to mu nitko nije osporavao, a nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati ih.

26. Međutim, u situaciji kada je već 2007. godine znao da je 2/3 dijela predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi upisano na ime i za korist tužitelja što tijekom postupka niti ne osporava, a isto je znao i 2011. godine kada je prema njegovim navodima kupio suvlasnički dio od 2/3 dijela od VF, cijeneći pritom činjenicu da VF nije mogla na tuženika prenijeti suvlasnički dio nekretnina tužitelja budući da nije bila stvarna vlasnica tih nekretnina, dakle, nije mogla na tuženika prenijeti više prava nego što je sama imala, tuženik se ne može smatrati poštenim posjednikom nekretnina budući da mu za stjecanje prava vlasništva nedostaje poštenje.

27. Naime, pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed, a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18 stavak 3 Zakona).

28. Stoga, iako se tuženik tijekom postupka poziva i na dosjelost kao pravni temelj stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina, nesporno je da mu nedostaje savjesnost posjeda jer bez obzira što tvrdi da je u neprekinutom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina od 2007. odnosno 2011. godine, kao nepošten posjednik, bez obzira na vrijeme posjedovanja, nije mogao dosjelošću steći vlasništvo suvlasničkog dijela tužitelja na spornim nekretninama jer je već u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora s VF 2007. godine znao da je u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik istih upisan tužitelj.

29. Budući da je nesporno utvrđeno da u pojedinačnom ispravnom postupku nisu postojale zakonske pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva tuženika na suvlasničkom dijelu tužitelja od 2/3 dijela i za brisanje tužiteljevog knjižnog prava na predmetnim nekretninama, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja radi ispravka pogrešnog upisa određenog rješenjem zemljišnoknjižnog suda osnovan radi čega je odlučeno kao u izreci presude.

30. Podneskom od 11. veljače 2025. godine tužitelj je ispravio vrijednost predmeta spora označenu u tužbi (1.000,00 EUR) navodeći kako je tijekom postupka iz iskaza tužitelja utvrđeno da je za predmetne nekretnine od tuženika zahtijevao iznos od 50.000,00 EUR pa kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a tužitelj je suviše nisko označio vrijednost predmeta spora, označava vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR.

31. Sukladno odredbi članka 40 stavka 1 ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. Stavkom 2 istog članka propisano je da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2 ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (stavak 3).

32. Dakle, prema odredbi članka 40 stavka 3 ZPP-a vrijednost predmeta spora moguće je utvrditi najkasnije na pripremnom ročištu pa je sud odbio prijedlog tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari utvrdi vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR i odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I.

33. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154 stavka 1 i članka 155 stavaka 1 i 2 ZPP-a dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154) pri čemu će sud stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP-a).

34. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife).

35. S obzirom da su bili opravdani tužitelju su priznati trošak sastava tužbe sukladno Tbr. 7 t. 1 Tarife u iznosu od 150,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 187,50 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu na kojem je otvorena glavna rasprava održana 11. srpnja 2024. godine sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 150,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 187,50 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 3. listopada 2024. godine sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 150,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 187,50 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 11. prosinca 2024. godine sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 150,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 187,50 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 12. veljače 2025. godine sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 150,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 187,50 EUR, trošak usluge tumača prema računu društva ARTEA u iznosu od 19,91 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 19,91 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 EUR, dakle sveukupno u iznosu od 1.017,14 EUR, sve prema označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.000,00 EUR.

36. Tužitelju nisu priznati putni troškovi punomoćnika radi dolaska na ročišta na relaciji Zagreb-Gospić-Zagreb kao ni trošak cestarine na istoj relaciji. Naime, nije svrsishodno da druga stranka plaća povećane troškove dolaska odvjetnika koji nema sjedište ureda u mjestu sjedišta suda. Pravo je svake stranke da bira svog punomoćnika, ali u tom slučaju putni troškovi punomoćnika nisu svrsishodni troškovi koje bi morala platiti druga stranka ako izgubi spor (trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika u mjestu parničnog suda - odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 61/94 od 19. travnja 1994. i broj Gzz 2/94 od 23. veljače 1994.).

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Gospiću, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica Andrijana Dodig, Zagreb, Ksaver 105

2. Odvjetnik Aleksandar Jakić, Zagreb, Ilica 13

3. Odvjetnik Zlatko Jurlina, [adresa]