Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2433/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja: 1) ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, pod 2) ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu i pod 3) SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJA d.d. ZAGREB, OIB: 94472454976, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužitelja pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-420/2021-35 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-420/2021-35 od 3. svibnja 2024. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke, kao i u odluci o troškovima u odnosu na tužiteljicu SU.

II. Uvažava se žalba tužitelja ČU i ĐU pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-420/2021-35 od 3. svibnja 2024. preinačava u odluci o troškovima u odnosu na te tužitelje i u tom dijelu rješava:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima ČU i ĐU iznos od 3.561,12 eura (svakom po 1.780,56 eura) na ime troškova postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:

"I.Dužan je tuženik Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 986,79 EUR, tužitelju pod 2) ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 986,79 EUR i tužiteljici pod 3) SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 986,79 EUR, na ime naknade imovinske štete na vozilu, sve sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 7. studenog 2017. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, kojim su tužitelji pod 1) i 2) zatražili isplatu iznosa od po 37,06 EUR s pripadajućim kamatama (ukupno 74,12 EUR s pripadajućim kamatama) te kojim je tužiteljica pod 3) zatražila isplatu iznosa od 21,88 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) zateznu kamatu koja na plaćeni iznos glavnice od 249,01 EUR teče od 7. studenog 2017. g. do 26. listopada 2022. g., tužitelju pod 2) zateznu kamatu koja na plaćeni iznos glavnice od 249,01 EUR teče od 7. studenog 2017. g. do 26. listopada 2022. g. te tužiteljici pod 3) zateznu kamatu koja na plaćeni iznos glavnice od 249,01 EUR teče od 7. studenog 2017. g. do 8. studenog 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) na ime parničnog troška iznos od 2.670,98 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 3. svibnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 3) na ime parničnog troška iznos od 1.125,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 3. svibnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2.1. Protiv te presude žali se tuženik i pobija ju u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, te u točkama II. i III. izreke, ističući sve žalbene razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a). Žalbenom sudu predlaže preinaku presude u skladu sa žalbenim navodima, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.2. Žale se i tužitelji pod 1. i 2., ČU i ĐU protiv odluke o trošku i predlažu preinaku te odluke u skladu sa žalbenim navodima.

3.1. Tužiteljica pod 3. SU se u odgovoru na tuženikovu žalbu usprotivila tuženikovim žalbenim navodima i predložila žalbu odbiti kao neosnovanu.

3.2. Ostale stranke nisu podnijele odgovor na žalbu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana, dok je žalba tužitelja pod 1. i 2. osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 2.960,37 eura na ime imovinske štete na vozilu njihove majke i pravne prednice, pok. DU s pripadajućim zateznim kamatama, kao i iznosi neisplaćenih zateznih kamata na iznose glavnice isplaćene tijekom postupka.

6. Nije sporno da je se 4. studenog 2017. dogodila prometna nezgoda na križanju Spinčićeve i Rooseweltove ulice u Splitu, u kojoj je oštećeno vozilo Toyota RAV 4 vlasništvo prednice tužitelja, pok. DU, i u kojoj je sudjelovao tuženikov osiguranik RU, upravljajući motociklom Aprilia Atlantic. Nije sporno ni da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio pok. DU iznos od 6.100,00 kuna odnosno 809,61 eura na ime imovinske štete, a tijekom postupka je po toj osnovi platio još 5.628,55 kuna odnosno 747,04 eura.

7. U žalbenoj je fazi sporno je li pri nastanku štete postojao doprinos na strani tužitelja, te je sporna visina štete.

8. Iz dokaznog postupka proizlazi:

- štetni događaj je prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj pod 2. ĐU upravljajući majčinim vozilom; na križanju [adresa] i [adresa] u [adresa] skretao je ulijevo, upalio lijevi pokazivač smjera, usporio i zauzeo položaj skretanja, kada je otraga s lijeve strane na njegovo vozilo naletio motocikl Aprilia Atlantic kojim je upravljao tuženikov osiguranik RU,

- saslušan kao svjedok RU je iskazao da je uočio vozilo Toyota RAV4, vidio je upaljen pokazivač smjera ali zbog njegove pogrešne procjene i brzine kojom je upravljao motociklom nije uspio izbjeći sudar,

- prema vještačenju vještaka Nevena Kralja radi se o bočnom okrznuću vozila u kojem uzdužne osi sudionika zatvaraju kut od 5 stupnjeva, pri čemu je se u trenutku sraza vozila automobil kretao brzinom najviše 5 km/h, a motocikl oko 40 km/h,

- do sraza je došlo tako da je automobil započeo skretanje ulijevo, a motocikl poduzeo radnju pretjecanja s lijeve strane,

- vještak naglašava da je prema oštećenjima na vozilima nedvojbeno kako u trenutku naleta motocikl nije zauzeo prednost kretanja suprotnim prometnim trakom, niti je automobil ušao u fazu skretanja ulijevo, pa zaključuje da su sudionici nezgode istodobno započeli namjeravane radnje,

- visinu štete sud je utvrdio vještačenjima provedenima po vještacima Nevenu Kralju i Jozi Šitumu, koji su pri izradi mišljenja koristili fotografije oštećenja, Izvid štete, sustav Audatex, te ponudu ovlaštenog servisera Toyota vozila,

- nakon usuglašavanja vještaka u pogledu dijelova koje je potrebno zamijeniti, te nakon usporedbe razlika u cijenama dijelova do kojih je došlo zbog proteka vremena (vještak Kralj je vještačio u listopadu 2018., a vještak Šitum u travnju 2022.), sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio svakom od tužitelja po 986,79 eura sa zateznim kamatama od štetnog događaja do isplate.

9. Iz provedenih dokaza proizlazi da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik u cijelosti odgovoran za štetu nastalu u predmetnoj nezgodi. Sud obrazlaže kako je odredbama čl. 67. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24., dalje: ZSPC) propisano da se pretjecanje i obilaženje obavlja s lijeve strane, dok se pretjecati mora s desne strane ako je vozilo na kolniku zauzelo takav položaj i njegov vozač daje takav znak da se sa sigurnošću može zaključiti da to vozilo skreće ulijevo.

10. Odredbom čl. 73. st. 2. ZSPC-a je propisano da neposredno ispred raskrižja i na raskrižju vozač smije pretjecati: vozilo koje skreće ulijevo, a pretječe se s desne strane; vozilo koje skreće udesno, ali tako da pritom svojim vozilom ne prelazi na dio kolnika namijenjen za promet vozila iz suprotnog smjera, vozilo koje se kreće cestom koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, kad se prometom na raskrižju upravlja prometnim svjetlima ili znacima koje daje ovlaštena osoba.

11. Iako bi iz tuženikovih žalbenih navoda proizlazilo suprotno, tijekom postupka nije bilo sporno da se predmetna prometna nezgoda dogodila na križanju, odnosno neposredno prije križanja. Neposredno prije križanja je odredbama ZSPC-a zabranjeno pretjecati s lijeve strane vozilo koje skreće ulijevo. Budući da iz svih provedenih dokaza, osobito iz iskaza samog štetnika, proizlazi da je vozač vozila Toyota RAV4 usporio i upalio lijevi pokazivač smjera i da je štetnik to uočio, zaključiti je da je vozač automobila Toyota RAV4 u štetnom događaju postupao u skladu s prometnim pravilima, dok je vozač motocikla postupao protupravno pretječući ga u takvim okolnostima slijeva. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti, u kojem tuženik neosnovano ustraje i u žalbi.

12. U smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta). Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

13. U pogledu visine štete, tuženik u žalbi navodi da je sustav Audatex tek pomagalo koje služi vještacima pri izradi nalaza i mišljenja ali da tuženik ne može biti odgovoran za zamjenu dijelova koje taj sustav "povuče", nego isključivo odgovara za dijelove koji su zaista oštećeni u prometnoj nezgodi. Međutim, o ovome su se vještaci već očitovali pojašnjavajući kako je ponekad kod zamjene oštećenih dijelova potrebno izvršiti zamjenu i pojedinih popratnih dijelova, što sustav Audatex prepoznaje, te su time po ocjeni ovog suda valjano otklonili ovaj tuženikov prigovor.

14. Nadalje, u žalbi tuženik ustraje u prigovoru kojeg je isticao i tijekom postupka: kako sud, priznajući tužiteljima pravo na naknadu cijene novih dijelova vozila, omogućuje tužiteljima dovesti vozilo u bolje stanje nego je bilo u trenutku nezgode, s obzirom na nespornu činjenicu da je vozilo tada bilo staro 12 godina i da su vještaci utvrdili da je u tom trenutku bilo amortizirano 82,60% njegove vrijednosti. Po tuženikovoj ocjeni, tužitelji bi bili adekvatno obeštećeni isplatom iznosa koji odgovara cijeni dijelova starih 12 godina, ili iznosom u visini 17,40% cijene novih dijelova (umanjeno za 82,60 amortizacije).

15. Tuženik pri tom zanemaruje okolnost da je se utvrđenje amortizacije od 82,60% odnosilo na stanje vozila prije predmetne nezgode: bez oštećenja nastalih u toj nezgodi i prije potrebnih popravaka. Budući da ta oštećenja i njihovo otklanjanje također utječu na stupanj amortizacije, pitanje je hoće li, nakon izvršenih popravaka i ugradnje novih dijelova, vozilo biti dovedeno u stanje bolje od prvobitnog. Budući da tijekom postupka stranke nisu predlagale kakve dokaze u tom pravcu, isti nisu ni izvođeni, a bez njih se ne može tuženikovo stajalište prihvatiti kao pravilno. Zbog toga ovaj sud drži da je prvostupanjski sud u pogledu visine štete osnovano priznao dosuđeni iznos, sve sukladno odredbama čl. 1085. ZOO-a.

16. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija presudu u dijelu pod točkom II. izreke, kojom je sud priznao tužiteljima zatezne kamate na iznose glavnice koje je tuženik tijekom postupka platio, žalba ne sadrži određene razloge koji bi se odnosili na ovaj dio presude. Nakon što je odluka u tom dijelu ispitana u smislu čl. 365. st 2. ZPP-a, budući da je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 1086. ZOO-a i čl. 29. ZOO-a) i u tom je dijelu potvrđena.

17. Na koncu, tuženik neosnovano navodi da je visinu troškova trebalo računati prema vrijednosti boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje. O ovom je pitanju na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. prihvaćen zaključak da se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pa se tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

18. Slijedom svega navedenog, tuženikovu je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Žalba tužitelja ČU i ĐU kojom pobijaju prvostupanjsku presudu u odluci o trošku pod točkom III. ukazuje se osnovanom. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je odluku o trošku potrebno utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, s obzirom na to da tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je, međutim, pogriješio pri podjeli priznatih troškova tužiteljima.

20. Ovu je parnicu pokrenula pok. DU, a nakon prekida zbog njene smrti, na njeno su mjesto stupili nasljednici, tužitelji 1. -3. Prijašnju tužiteljicu DU je zastupala punomoćnica odvjetnica Petra Dulčić, koja je nakon nastavka postupka u odnosu na nasljednike, nastavila zastupati tužitelje pod 1. i 2., dok je tužiteljica pod 3. izabrala drugu punomoćnicu.

21. U opisanim okolnostima, sud je smatrao da tužiteljima ukupni trošak pripada na sljedeći način: pola tužiteljima pod 1. i 2., a pola tužiteljici pod 3.

22. Ovakvu odluku osnovano u žalbi pobijaju tužitelji pod 1. i 2. ističući kako troškovi postupka pripadaju sadašnjim tužiteljima do prekida postupka zbog majčine smrti po 1/3, a nakon toga, svakom tužitelju pripadaju troškovi kao samostalnoj stranci, s tim da su tužitelji pod 1. i 2. imali zajedničku punomoćnicu odvjetnicu, pa im pripadaju troškovi zastupanja uz pripadajuće uvećanje za zastupanje više osoba.

23. Tužitelji pod 1. i 2. u žalbi, osim navedenoga, ističu i da im je pogrešno utvrđena visina troškova pojedinih radnji, pa je ovaj sud u smislu čl. 155. ZPP-a izračunao troškove koje bi pok. OU valjalo priznati kao potrebne za vođenje postupka do prekida postupka zbog njene smrti.

24. Tako bi joj, prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), s obzirom na vrijednost predmeta spora, za sastav tužbe, dopisa osiguravajućoj kući i podneska od 17. rujna 2019. kojim uređuje tužbeni zahtjev, trebalo priznati po 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1., Tbr 32. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. Tarife), ukupno 300 bodova.

25. Za ročišta na kojima je se raspravljalo o glavnoj stvari: 18. travnja 2018., 11. rujna 2018., 4. prosinca 2018. i 17. listopada 2019., pripada joj po 100 bodova za svako ročište, ukupno 400 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a za ročišta od 21. siječnja 2020. i 10. ožujka 2020. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), odnosno 100 bodova.

26. Dakle, pok. DU bi pripadao trošak u vrijednosti 800 bodova, što daje iznos od 1.600,00 eura. Taj je iznos trebalo uvećati za troškove vještačenja u iznosu od 331,81 euro, pa bi njoj valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 1.931,81 eura.

27. Kako je troje nasljednika pok. DU, taj trošak im pripada na jednake dijelove, dakle svakom od troje tužitelja po 1/3 tog iznosa. Zbog toga je, do prekida postupka, tužiteljici pod 1. i tužitelju pod 2. trebalo priznati troškove u iznosu od 1.287,88 eura (svakom po 643,94 eura).

28. Nakon što su postupak nastavili troje tužitelja, tužiteljicu pod 1. i tužitelja pod 2. je zastupala ista punomoćnica, te su predali zajednički zahtjev za troškove. Za taj dio postupka trebalo im je priznati za ročišta 8. ožujka 2022., 20. listopada 2022., 29. ožujka 2023., 29. rujna 2023., te 19. ožujka 2024. po 100 bodova, budući da se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a za ročište 20. siječnja 2023. 50 bodova jer se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. Tarife). Tako im za zastupanja na ročištima pripada trošak u vrijednosti 550 bodova.

29. Tužiteljima pod 1. i 2. je trebalo priznati i trošak sastavljanja još tri obrazložena podneska (Tbr. 8.1. Tarife) u visini 300 bodova. Tako su ukupni troškovi zastupanja na ročištima tužitelja pod 1. i 2. 850 bodova, što s uvećanjem za zastupanje dvije osobe (Tbr. 40 toč. 1. Tarife) daje iznos od 1.870,00 eura. Taj je iznos trebalo uvećati za troškove vještačenja koje su tužitelji pod 1. i 2. platili u iznosu od 240,15 eura. Ukupno, dakle, nakon nastavka postupka u odnosu na nasljednike, tužiteljima pod 1. i 2. treba priznati iznos od 2.110,15 eura na ime troškova postupka (svakom po 1.055,07 eura).

30. Tako tužiteljima pod 1. i 2. ukupni troškovi prvostupanjskog postupka (do prekida i nakon nastavka postupka) pripadaju u iznosu od 3.398,03 eura (svakom po 1.699,02 eura). Budući da su uspjeli sa žalbom u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP-a), trebalo im je priznati i trošak sastavljanja žalbe u visini 50 bodova uz uvećanje od 10% (Tbr. 10. toč. 4. Tarife i Tbr 40. toč. 1. Tarife), odnosno 110 eura, uvećano za iznos plaćenih pristojbi na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

31. Slijedom navedenog, ukupni trošak tužitelja pod 1. i pod 2. predstavlja iznos od 3.561,12 eura, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačena odluka o trošku i odlučeno kao pod točkom II. ove presude.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 20. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dragica Samardžić