REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-3391/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LN, državljanin Republike Srbije, rođen **.**.1959. u mjestu Priština, Kosovo, Republika Kosovo, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje azila međunarodne zaštite u [adresa], koju zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 20. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/17842, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 01. srpnja 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1959. u mjestu Priština, Kosovo, državljaninu Republike Srbije.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako tuženik nema nikakve osobne veze s Republikom Srbijom, tamo nikada nije živio niti imao prijavljeno prebivalište ili boravište, isključivo je vezan za Republiku Hrvatsku odakle mu je i majka. Dodao je kako je cijela njegova obitelj živjela u [adresa].

2.1. Dalje je naveo kako je od Veleposlanstva RH pozvan na preuzimanje nekih papira, za koje ne zna kakvi su i kojeg su sadržaja, nepismen je , a te papire je u njegovo ime potpisala supruga, bez da je znao što potpisuje.

2.2. Smatra da je potrebno u tom smislu priklopiti predmet traženja hrvatskog državljanstva od strane tužitelja, kako bi se razjasnilo pitanje njegova državljanstva. Naveo je kako je pitanje državljanstva prethodno pitanje. Naveo je i kako nikada nije imao nikakve veze s Republikom Srbijom, niti je ikada dulje boravio na njezinu teritoriju, te bi se eventualnim povratkom našao u situaciji kao da ga se pošalje u Mongoliju, jer teritorij gdje je rođen nije više u sastavu Republike Srbije, već druge države čije državljanstvo nema i ne može ga dobiti. Pojasnio je kako ovdje nije pitanje kakvu bi zaštitu tužitelj dobio od proganjanja u Republici Srbiji, već je stvar u tome da Republika Srbija nije uopće država tužiteljeva podrijetla, te mu kao takva ne bi niti pružila nikakvu zaštitu, niti bi mu pružila uvjete za život, a tužitelj bi bio primoran biti u nepoznatoj i stranoj sredini, u državi čije zakone ne poznaje i nema tamo nikoga poznatog.

2.3 Istaknuo je kako je položaj L u [adresa] alarmantan, i Č su potpuno odsutni iz državne i lokalne administracije, te se suočavaju s ozbiljnim izazovima u svim oblastima života.

2.4 Smatra da je potrebno istražiti koje državljanstvo tužitelj u stvari ima kao prethodno pitanje, s obzirom da tužitelj ex lege ima pravo na hrvatsko državljanstvo, te bi mu, ukoliko bi se morao izmjestiti u Republiku Srbiju, prijetila opasnost od nečovječnog postupanja ili kažnjavanja.

2.5 Istaknuo je da je tuženik bio dužan ispitati razloge iz čl.79. Zakona o strancima u skladu s čl.22.toč.6. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u RH, jer tužitelj ima u ovim okolnostima pravo i na takav boravak i zaštitu temeljem čl.20 i 21 Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, odobri tužitelju besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku isplatiti pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako odbija kao netočne navode tužitelja s obzirom na to da je u konkretnom slučaju izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine, broj:70/15., 127/17 i 33/21) i Zakona o strancima (narodne novine, broj: 133/20., 114/22 i 151/22) uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

4.1 Istaknuo je kako je tužitelj međunarodnu zaštitu zatražio isključivo zbog rješavanja statusnog pitanja u RH. Navedeni je isto mogao učiniti ranijih godina odnosno po isteku putovnice SFRJ-a, a što nije učinio već je napustio RH i otišao živjeti u [adresa]. Stjecanje hrvatskog državljanstva, kao i rješavanje pitanja boravka na prostoru RH nije razlog za odobrenje međunarodne zaštite sukladno odredbama čl.20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

5. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5.1. Uvodno se napominje kako kod tužitelja nije prisutan element osnovanog straha od proganjanja zbog raste, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, već njegovi problemi proizlaze iz nemogućnosti ishodovanja hrvatskih dokumenata i stjecanja hrvatskog državljanstva. Slijedom navedenog, kod tužitelja ne postoje razlozi za proganjanje sukladno članku 22. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 21. prosinca 2023. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku u kojem je dodatno saslušavan na zapisnik 9. travnja 2024., radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 3/23. – dalje: Zakon).

9. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka, proizlazi da je tužitelj samo rođen 1953 na Kosovu, gdje je boravio samo dva dana, nakon čega se njegova majka vratila u RH gdje je živio do 1991., kada je otišao u Saveznu Republiku Njemačku u kojoj je ostao do 2022, a nakon toga se 2022.vratio u RH u kojoj je 05.lipnja 2023 izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom. Tužitelj je na saslušanju iskazao da je iz Rijeke, a ne sa Kosova, jer je tamo samo rođen, a cijela obitelj mu je u Rijeci i zato je podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom. Iskazao je kako je podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom zbog rješavanja svog statusnog pitanja u RH. I sam tužitelj je potvrdio da je državljanstvo stekao putem Veleposlanstva Republike Srbije u SR Njemačkoj, gdje je ishodio i putnu ispravu. U zemlji podrijetla tužitelja ne postoje sustavna djela proganjanja, niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Republika Srbija nalazi se na Listi sigurnih zemalja i usvojila je zakonodavni okvir za zaštitu prava romske nacionalne manjine, a Nacionalna strategija za socijalno uključivanje Roma i Romkinja 2016-2025 dokazuje konstantan rad na unaprjeđenju položaja romske nacionalne manjine.

Napominje se i kako je tužitelj bez problema ishodio državljanstvo i putnu ispravu Republike Srbije, to mu se i u zemlji podrijetla može pružiti sigurnost i zaštita.

12. Kao razlog podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tužitelj navodi rješavanje statusa u Republici Hrvatskoj. Naime, imajući u vidu navode tužitelja tijekom upravnog postupka, iz kojeg proizlazi kako zahtjev nije ni podnio zbog subjektivnog osjećaja proganjanja, to po ocjeni ovog suda, pravilno zaključuje tuženik da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj zaštiti.

13. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja da ga se tijekom ovog spora sasluša, ističe se kako je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim.

14. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavana točka I. izreke rješenja ocjenjuje se zakonitom, slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS- a, u tom dijelu odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Nadalje, kako se točka II. izreke osporavanog rješenja temelji na članku 184. Zakona o strancima (Narodne novine, 133/2020, 114/2022, 151/2022), a kojim je regulirano rješenje o povratku državljanina treće zemlje, to je osporavano rješenje u tom dijelu ocjenjeno zakonitim te je također odlučeno kao u točki I. izreke presude. Ovo osobito stoga što tuženik zaključuje da ne postoji zapreka za siguran povratak u zemlju podrijetla.

16. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

17. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

18. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

19. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući PDV, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.

20. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da odvjetniku Zoranu Baueru, koji je pružio pravnu pomoć tužitelju, isplati ukupno navedeni iznos.

U Zagrebu, 20. ožujka 2025.

Sudac:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – e- komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis